Prošlotjedno uklanjanje reklamnih slova sa zgrade otkrilo je potpuno neočekivan problem. Donja je etaža možda česta "meta" poplava za velikih kiša, ali ovog puta, robna kuća u vodi je plivala na sunčan dan i nakon dugotrajnog suhog razdoblja. I tako je do danas. Predrag Đorđević obećao je provjeriti, ali više se nije javio, a je li upoznat s ovim, nije nam odgovorio ni Grad
Prošlotjedno uklanjanje reklamnih slova sa zgrade otkrilo je potpuno neočekivan problem. Donja je etaža možda česta "meta" poplava za velikih kiša, ali ovog puta, robna kuća u vodi je plivala na sunčan dan i nakon dugotrajnog suhog razdoblja. I tako je do danas. Predrag Đorđević obećao je provjeriti, ali više se nije javio, a je li upoznat s ovim, nije nam odgovorio ni Grad
Sa zgrade bivše robne kuće u središtu Pule prošlog su tjedna uklonjena prepoznatljiva slova kojima je na dva pročelja zgrade desetljećima bilo ispisano ime grada, uz amblem propalog trgovačkog giganta Istra veletrgovačko.
Tvrtka odavno ne postoji, a njene nekretnine, zaglavljene u limbu privatizacije, već godinama su jedna od najtužnijih gradskih priča. Posebno ova koja, s koje god strane mjerili i kako god kartu okretali, suvereno stoji u najstrožem centru najvećeg istarskog grada.
Odnošenje slova, rekao nam je naknadno predstavnik novog vlasnika zgrade Predrag Đorđević, nažalost nije znak da je konačno započela obnova zgrade, već samo da se iz nje uklanjaju elementi koji bi mogli biti opasni za građane.
Ipak, trenutak uklanjanja slova, koji je zahtijevao spuštanje kamiona na nekadašnju rampu za dostavu, otkrio je nešto skoro potpuno nevjerojatno - cijeli podrum robne kuće pliva u vodi! I, iako je najniža etaža ove zgrade učestalo "meta" poplava prilikom većih kiša, u ovom slučaju, podrum je bio pod dubokom vodom na sunčan dan i to nakon dugotrajnih visokih temperatura.
I, iako ne znamo od kada ova situacija traje, znamo da se još uvijek nije popravila - sedam dana kasnije voda je, naime, i dalje tamo!
Odakle dolazi, zašto ne otječe i je li dosad izazvala kakvu štetu, nismo, nažalost do danas uspjeli doznati. Zapravo, nismo uspjeli doznati ništa.
Od Đorđevića, koji nam je, doduše, odmah odgovorio na upit s molbom da mu damo dan vremena da dozna o čemu se radi, kasnije više nismo dobili nikakvo pojašnjenje, a od Grada Pula, gdje smo, pak, poslali upit znaju li nadležne službe za ovaj problem i poduzima li se što kako bi se spriječilo eventualno stvaranje ili širenje zaraze (ako ništa drugo), u tjedan dana nismo dobili nikakav odgovor.
A kiša pada i vode je sve više...
Danas je problem poplava, a prije svega nekoliko godina, problem ove zgrade bili su požari. U svega nekoliko dana u njoj je gorio otpadni građevinski materijal, a početkom ove godine, postala je i glavna destinacija za ilegalni boravak pojedinaca.
Prenamjena zgrade u (najvjerojatnije) trgovački centar, do daljnjeg je "na čekanju". Novi vlasnik, tvrtka IRE d.o.o., rekao nam je prošlog mjeseca Đorđević, zbog problema s prebacivanjem dijela katastarskih čestica u društveno vlasništvo, sve donedavno nije mogla podnijeti zahtjev za građevinsku dozvolu. Nedavnim upisom Republike Hrvatske, dodao je, otvorila se prva prilika da IRE d.o.o postane vlasnik svih čestica u ovoj cjelini. Ipak, nikakvi datumi ne spominju se ni danas.
Ubrzo kada građevinska dozvola postane pravomoćna, počinju podmorski radovi kojima će se stvoriti preduvjeti za izgradnju suhe marine i servisno-remontnog centra za jahte. Investitor Danko Končar procjenjuje da će radovi na novoj obali trajati oko godinu i pol
Ravno je mjesec dana otkako smo ušli u Uljanikovu kasarnu i uvjerili se da je puka sreća što se dosad već nije nešto slično dogodilo. I nikom ništa! Ionako smo već svi oguglali; priče o opasnim mjestima više se i ne doživljavaju kao upozorenje već, u najboljem slučaju, kao zabavna reportaža iz zemlje Apokalipse. Ali, ono što je i gore od toga je stav da to opasno mjesto "nije naše". Ako pozvonimo vlasniku na vrata, možda ga probudimo, pa onda bolje da ga ne uznemiravamo. Gore tako kasarne, gore robne kuće, a mi sjedimo, gledamo i gutamo dim
Iza imena Hibou stoji Boris Dragojlović, zaljubljenik u glazbu kojemu je istraživanje zvuka obilježilo život od najranijih dana. Svoje prve nastupe gradio je kroz zagrebačke kolektive CASA i CYCLE, a iskustvo stjecao u klubovima poput Mastersa i Epica, gdje je razvijao vlastiti pristup houseu, discu i klupskoj kulturi
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
