Nadajmo se kako će nadležni voditi brigu o suživotu prirode i čovjeka dok budu odlučivali o daljnjem razvoju ovog jedinstvenog zaljeva kojega stari Rimljani nisu bez razloga izabrali za život
Nadajmo se kako će nadležni voditi brigu o suživotu prirode i čovjeka dok budu odlučivali o daljnjem razvoju ovog jedinstvenog zaljeva kojega stari Rimljani nisu bez razloga izabrali za život
Mnogi stanari iz okolice pulske Rive, a najviše oni koji su stanovali u njenoj neposrednoj blizini, sjećaju se nekadašnjeg nesnosnog fekalnog smrada koji se i dodatno pojačavao kada bi zapuhalo jako jugo.
Situacija se drastično promijenila i smrad je nestao kada je u srpnju 2015. godine u rad pušten obalni kolektor koji od tada svakodnevno odvodi tisuće litara otpadnih voda na pučinu izvan zaljeva.
Puležanima najbliži i najpristupačniji dio luke, onaj koji se proteže od mosta koji otok Uljanik povezuje s kopnom pa sve do nedavno obnovljenog mosta na Mandraču, gdje se potok Valfabion ulijeva u more, zaživio je posljednjih godina kao ugodno mjesto šetnje i druženja. Jedina primjedba koja se zna čuti jest da nedostaje više ugostiteljskih objekata uz samu obalu, pa da grad zaživi u pravom mediteranskom duhu.
Odlučili smo vidjeti kako izgleda pulski zaljev danas i to s njegove morske strane. Plovidba je započela na istočnom djelu luke ispred Arene, odnosno kod benzinske stanice na rivi.
Prvo prolazimo pored ACI-jeve marine, popularne "Torte", koja svoj kolokvijalni naziv duguje okruglom izgledu i tri etaže. Marina je izgrađena sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća i čak je i u njoj znatno lakše održavati pontone i vezove sada, nego što je to bilo prije puštanja u rad obalnog kolektora.
Nekada su, naime, dagnje i kamenice prekrivale vezove i podvodne dijelove pontona, a sve zbog viška organskih tvari koje su se ulijevale iz obalnih ispusta u neposrednoj blizini. Marina je skroz popunjena, a to vjerojatno najviše može zahvaliti svojoj poziciji u samom centru grada.
Idemo dalje i prolazimo pokraj Uljanika. Iz sjećanja dolaze slike kako je to izgledalo prije desetak godina; mnoštvo ljudi na skelama novogradnji kao mravi, zvukovi pjeskarenja, iskrcavanje željeznih limova i njihovo sortiranje s brodova na kojima su se vijorile zastave država iz cijeloga svijeta, te stalno i redovito donosili novi materijali od kojih su građene sekcije koje bi se potom sklapale u brodove, a nama sa strane činilo se da te grdosije od brodova izlaze kao na pokretnoj traci.
Ne bi prošlo puno vremena, a oglasila bi se sirena Uljanika koja najavljuje porinuće. Sada su ostala samo sjećanja na ta vremena, iz Uljanika nema niti zvukova, a ni ljudi, kao da ni sam ne zna što će sa sobom, pa kao starac dremucka na ovom rujanskom suncu.
Evo je zatim i cementara, tvrtka koja ne mora brinuti za svoju budućnost. Jedina upitna stvar u vezi nje - njen je izgled. Sa strane koja gleda prema Stoji izgleda pristojno jer su stari objekti obnovljeni. Ali, s one okrenute ka otočiću sveti Andrija, i dalje izgleda kao u socijalističkim vremenima.
Nedaleko od cementare nalazi se brodogradilište Tehnomont. Zahvaljujući svojoj upravi, ovo malo brodogradilište radi na ponos svih zaposlenika, a samim time i svih Puljana. Tu je odmah i lučica Vergarola, čiji je ribari ne žele napustiti te smatraju da imaju pravo na to, iako za nju brodogradilište Tehnomont ima koncesiju. To je već neka druga priča kojoj se za sada ne nazire kraj.
Plovimo pokraj Muzila. Uz samu obalu vide se napušteni vojni objekti, a pažnju nam privlači stari vojni bunker koji se napola nalazi u zraku jer su morski valovi erodirali materijal ispod njega.
Uz obalu poluotoka se skupljaju motorne brodice, manji čamci i jedrilice te se čini kako ovaj, još uvijek očuvani, biser pulske prirode želi nagovijestiti da i dalje želi biti oaza suživota s čovjekom.
Odmah tu su i blokovi na kojima su se do nedavno gnijezdile crvenokljune čigre. Ove im je godine to bilo znatno lakše, budući da je Natura Histrica postavila ploče s upozorenjima o gniježđenju pa su ih ljudi manje uznemiravali.
Niti stotinjak metara dalje nalazi se mali lukobran koji propada baš kao i njegov veliki brat koji preko stotinu godina čuva Pulu od izlijevanja mora po gradskim ulicama.
Tko zna koliko će dugo još biti u stanju obavljati svoju funkciju. O sanaciji se govori već desetljećima. Nadajmo se da će ovaj div biti obavljen prije negoli "potone u more".
Ulazak u pulski zaljev je jedinstven. Tu su otoci Jerolim i Kozada, a u daljini se nazire svjetionik Peneda smješten na najjužnijem dijelu, kako otoka Veliki Brijun, tako i cijelog otočja sastavljenog od 14 otoka. Jedinstveni brijunski arhipelag je zahvaljujući svojoj razvedenoj obali, očuvanom moru i podmorju, povijesti, raznovrsnoj flori i fauni, 1983. godine proglašen nacionalnim parkom.
Dolazimo do svjetionika Punta Christo na rtu Proština, pokraj kojega je stari vojni objekt, već godinama preuređen u apartman s vjerojatno jednim od najljepših pogleda na Jadranu, direktno prema pulskom lukobranu i Brijunima. More je svega deset metara od njega te je atraktivna lokacija koja privlači kupače tijekom cijele sezone.
Natrag krećemo sjevernom stranom pulskog zaljeva. Štinjanska uvala, omiljeno ljetno kupalište Štinjanaca, Puljana i stanara okolnih mjesta te mnoštva turista koji dolaze kopnom i morem. Na sredini sjeverne strane uvale, mjesto je gdje se utovaruju kamene gromade. Dok jedni kažu kako ovo uvali daje dodatni "šarm", drugi tvrde da prizor nagrđuje ovu divnu uvalu.
U samom dnu uvale nedavno se smjestio beach bar Lost bay, jedan od dva ugostiteljska objekta na samoj obali pulskog zaljeva.
Uvalice na jugoistočnoj strani Štinjanske uvale pravi su mali dragulji koje je izrezbarila priroda. Skrivene od pogleda s kopna, pružaju idealno mjesto za mnogobrojne nudiste koji ovdje rado dolaze.
U nastavku puta prema Uvali Zonka ili Žunac prolazimo pored starog napuštenog vojnog skladišta koje se pod pritiskom zuba vremena urušava i predstavlja realnu opasnost za posjetitelje.
Čini se da malo tko mari zbog toga; plato ispred skladišta služi kao parking kupačima i ribičima koji ovdje rado dolaze.
Zonka je od nekadašnje vojne lučice za snabdijevanje vojnih brodova gorivom, malo pomalo postala pristanište za ribarske brodove, ali i mjesto na kojemu se rado kupaju i odmaraju mnogi turisti iz obližnjih apartmana u Štinjanu.
Na izlasku iz Zonke prolazimo pokraj još jednog bunkera koji u ovom slučaju služi kao sunčalište.
Ispred nas se ukazuju Monumenti na kojima traje gradnja hotela. Teško se oteti dojmu kako staro i novo ne leže najbolje jedno pokraj drugog. Ali, pričekajmo dok radovi završe.
Marina Polesana je jako dobro popunjena, te se čini kako je s brojem vezova i trenutnih korisnika dobrano premašila broj onih u ACI marini na pulskoj rivi.
S desne strane se nalazi "posljednji" otok u pulskom zaljevu, sveti Andrija, na koji je od prošlog proljeća, odlukom Grada Pule, zabranjen pristup. S njegove istočne i južne strane na pomorskom dobru i dalje stoje brodske sekcije Uljanika. Ako Uljanik potpuno stane s radovima, čini se da će sekcije kao ružni spomenik povijesti Uljanika nagrđivati ovaj usamljeni dragulj prirode još desetljećima.
Plovimo u smjeru Mandrača. Radovi izgradnje suhe marine u nekadašnjem kamenolomu Punta Aguzzo površine oko 60.000 četvornih metara u tijeku su, a vizura joj je, zbog gomile građevinskog materijala, prilično izmijenjena.
Na Valelungi se ovog vikenda održava Bike Week s tisućama posjetitelja, pa su iz tog pravca dopirala zvukovi snažnog zavijanja motora i glasne rock glazba.
Odmah tu je i stari vojni navoz za izvlačenje brodova, koji je izgleda trenutno u funkciji, a na sidrištu pokraj Tartana, jedrenjak star skoro stotinu godina.
Komunalna lučica Mandrač je ispred nas, a iza nje prostorom dominira silos Brionke.
Par stotina metara dalje je željeznička postaja Pula, a već se nazire i Arena.
Đir je napravljen, i ono što se može zaključiti iz ove plovidbe od dva sata jest da pulski zaljev ima veliki potencijal. Nadajmo se kako će nadležni voditi brigu o suživotu prirode i čovjeka dok budu odlučivali o daljnjem razvoju ovog jedinstvenog zaljeva, kojega stari Rimljani nisu bez razloga izabrali za život.
"Vozila koja prevoze rasuti teret iz kamenoloma u Raklju do pulske cementare, umjesto da na velikom kružnom toku u Šijani odu na zaobilaznicu, skrenu u ulicu 43. istarske divizije, a onda idu rivom pa Bulevarom. Na taj način uništavaju cestu, no najgore je što rasuti teret koji voze uopće nije prekriven ceradom, zbog čega može pasti s kamiona i oštetiti vozila ili, ne daj Bože ljude", navodi čitatelj
"Buka je veći problem za okolne stanare nego za Arenu. No, niski basovi mogu biti veliki problem za strukturu Arene", ističe ravnatelj Arheološkog muzeja Istre, dodajući da razmišljaju o sklapanju ugovora s tvrtkom koja bi provodila trajni monitoring * "Znam da u Veroni imaju definirane uvjete što se tiče decibela", kaže Komšo
Prije točno tri tjedna u pulskoj je bolnici tijekom rutinske operacije preminula pacijentica. Njenu smrt istražuje DORH. Kroz razgovore sa svjedocima i relevantnim stručnjacima pokušali smo doznati što se dogodilo i zašto
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
