Refija Kamberović: Stalno se nekakve nesreće događaju, a nitko ništa ne poduzima * Michela Geissa: Nema nogostupa i morate hodati po vrlo uskoj i derutnoj traci stalno se osvrćući preko ramena da vidite stiže li neko vozilo. Posebno su opasni kamioni koji jure i ne vide pješački prijelaz i pješake koji hodaju priljubljeni uza zid. Kad naiđe vozilo ljudi se sklanjaju u plitke ulaze uz cestu
Refija Kamberović: Stalno se nekakve nesreće događaju, a nitko ništa ne poduzima * Michela Geissa: Nema nogostupa i morate hodati po vrlo uskoj i derutnoj traci stalno se osvrćući preko ramena da vidite stiže li neko vozilo. Posebno su opasni kamioni koji jure i ne vide pješački prijelaz i pješake koji hodaju priljubljeni uza zid. Kad naiđe vozilo ljudi se sklanjaju u plitke ulaze uz cestu
Vodnjanci godinama riskiraju život, ili bar ozlijedu, na dijelu Istarske ulice od spoja s ulicom Vladimira Nazora do križanja s ulicom Pian, odnosno ulicom Gradina.
Ulica nema nogostupa ni s jedne strane, a teški građevinski kamioni i miješalice ondje jure u prosjeku svakih pet minuta.
- Svakodnevno idem u trgovačke centre i pješke se vraćam kući. Bojim se svaki put kad ovuda prolazim. Nema nogostupa i morate hodati po vrlo uskoj i derutnoj traci stalno se osvrćući preko ramena da vidite stiže li neko vozilo. Ovo je duga ravna ulica bez ležećih policajaca pa vozila jure kao da su na otvorenoj cesti, a ne usred naselja. Posebno su opasni kamioni koji jure i ne vide, ili ne žele vidjeti, pješački prijelaz i pješake koji hodaju priljubljeni uza zid. Kad naiđe vozilo ljudi se sklanjaju u plitke ulaze uz cestu, a onima čije kuće imaju izlaz na toj cesti žive zbilja ne znam kako je, rekla je Vodnjanka Michela Geissa. Možemo samo pretpostaviti da djecu u tim domovima ne plaše pričama o Babarogi, već o opasnosti običnog izlaska na kućni prag.
Nakon spoja s Nazorovom ulicom, s desne strane u smjeru Pule, počinje nogostup. On je, međutim, toliko uzak da se postavlja pitanje koji je to ured izdao dozvolu za njegovu izgradnju. Fotografija govori sama za sebe.
- Sad vi zamislite kako će ovuda proći majka s djetetom u kolicima ili osoba u invalidskim kolicima. Itekako nas je strah, a situacija se, od kad pamtim, nije promijenila i ništa se po tom pitanju ne poduzima, kazala je Geissa.
Još je gori problem drugi kraj iste dionice, na križanju s ulicom Pian u neposrednoj blizini restorana Vodnjanka gdje postoji pješački prijelaz.
- Ta zebra nije osvjetljena i ja, ovako iz prve, mogu nabrojati bar četiri incidenata. Moju nevjestu i njezinog psa ondje je pokupio motor. Drugu je ženu oborio auto, mada na sreću nije imala ozbiljnih posljedica. Treću je gospođu auto pokupio i slomila je nogu, sjećam se kako je ležala na podu. Četvrti slučaj doživjela je majka moje nevjeste koju je auto okrznuo, a takvih situacija gdje je nesreća za dlaku izbjegnuta ima nebrojeno, rekla je Michaela Geissa.
Na opasnom pješačkom prijelazu sreli smo mještanku Refiju Kamberović.
- Da, da, izuzetno opasno. Ovuda se vozi kao da nema pješačkog prijelaza, svi žure i nitko neće stati. Jedna je djevojka, medicinska sestra, ovdje poginula 90-ih godina. Stalno se nekakve nesreće događaju, a nitko ništa ne poduzima. Svi mi koji ovdje živimo to dobro znamo i tražimo da se postave ležeći policajci ili da se na drugi način uredi promet, rekla je Refija Kamberović.
Na ovoj smo lokaciji proveli otprilike sat vremena i sami se uvjerili da teški kamioni i mikseri prolaze u prosjeku svakih nekoliko minuta. Postavlja se pitanje zašto prometuju kroz centar grada kada postoji zaobilaznica. Možemo pretpostaviti da je glavni razlog taj što je vožnja ovom cestom brža od vožnje zaobilaznicom. S obzirom na opasnost i frustraciju građana, međutim, bilo bi uputno da gradske vlasti nešto pod hitno poduzmu.
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
