Gotovo nevjerojatno zvuči da Istra ima jedno od najvrjednijih arheoloških i paleontoloških nalazišta u ovom dijelu Europe koje ne samo da nije primjereno valorizirano, već, štoviše, nije niti zaštićeno pa iz dana u dan propada. Riječ je o Šandalji, ili lokaciji San Daniele u sklopu Šijanske šume, ali zapravo u obuhvatu Kaznionice u Valturi. I tu zapravo i leži pravi problem. Naime, Kaznionica u Valturi dobila je koncesiju za eksploataciju kamena i taj aktivni kamenolom, u čijem sastavu se - vjerovali ili ne - nalazi i lokacija Šandalje, njima je, s jedne strane, izvor prihoda, ali, s druge strane, opasno prijeti cijelom sustavu Šandalje.
Jedan od ulaza u špilju
Danas do Šandalje možete doći tek slučajno ili pak u pratnji nekoga tko zna gdje se nalazi, jer nikakvih oznaka niti tabela nema, a s obzirom da je na samom rubu aktivnog kamenoloma, prilaz može biti i potencijalno opasan.
Kako saznajemo, Šandalja je sustav više pećina i podzemnih špilja, a otkriveni su 1961. godine upravo prilikom radova u kamenolomu. Istražene su špilje Šandalja I i II i tu su i pronađeni najbitniji nalazi. Naime, te su špilje bile bogate paleontološkim, paleolitičkim i paleoantropološkim nalazima koji su pronađeni u devet metara debelim naslagama.
Do danas su, dakle, istražene svega dvije pećine, udaljene jedna od druge tek desetak metara. Što bi se sve još moglo pronaći na ovako važnom mjestu, teško je i nagađati. Dosad je Šandalja "dala" razne primitivne kamene artefakte, sjekač čija se starost procjenjuje na oko 800.000 godina što je ujedno i najstariji predmet izrađen ljudskom rukom pronađen na tlu Hrvatske. U Šandalji II., koja je otkrivena u proljeće 1962., uz veliko ognjište pronađeni su artefakti, ali i ostaci pračovjeka s kromanjonskim obilježjima (Homo sapiens fossilis). Analizom radioaktivnog izotopa ugljika ustanovljena je starost tog sloja od oko 12.320 godina.
Riječ je o špiljskom sustavu
To je ono što je dosad zapisano o Šandalji, međutim, daleko je više onoga što se ne zna, što se nagađa, kao i onoga što je već uništeno. Tako se zna i da je prapovijesno gradinsko naselje uništeno vojnom fortifikacijom 1877. godine, koja se također naziva San Daniele. Nadalje, širenjem kamenoloma 1952. uništeni su grobovi iz brončanog doba s kosturima umrlih u zgrčenome položaju. Sve to ostavlja gorak okus arheolozima željnim daljnjeg istraživanja, ali zasad su im ruke vezane.
- Ja znam da svi prebacuju lopticu na nas, ali mi ne možemo ništa dok je to u obuhvatu Kaznionice u Valturi, dok konzervatori ne odrede je li pod zaštitom i dok ne odrede uvjete, kaže nam ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo. - Najbolje bi bilo kada bi upravljanje nad tim lokalitetom preuzela Javna ustanova Natura Histrica, s kojom i inače dobro surađujemo, pa bi onda zajedno mogli, prvenstveno zaštititi, a potom i detaljno istražiti cijeli lokalitet, ističe Komšo.
Aktivni kamenolom za kojeg koncesiju ima Kaznionica u Valturi
I tako se loptica 'otkotrljala' do ruku konzervatora. Pročelnica Konzervatorskog odjela u Puli Uprave za zaštitu kulture baštine Ministarstva kulture RH Lorella Limoncin Toth, priznaje da se radi o lokalitetu koji zaslužuje upis u registar kulturnih dobara, ali ne i zašto to dosad nije učinjeno.
- Prema saznanjima koja ima nadležni konzervator Marko Uhač, a po pitanju statusa špilje Šandalja, arheološki lokalitet nije ugrožen radom kamenoloma. No, zaštitu je potencijalno moguće donijeti nakon prethodno odrađenog postupka kojeg mogu pokrenuti zainteresirane ustanove ili pojedinci. Taj su lokalitet nedavno obišli i djelatnici Arheološkog muzeja Istre, vraća lopticu Limoncin Toth.
U cijeloj priči ipak nije nevažna niti uloga JU Natura Histrica čija ravnateljica Silvia Buttignoni kaže da je ova ustanova prije tri, četiri godine htjela proširiti granice Park šume Šijana upravo da bi dodatno zaštitili ovako važno nalazište, ali nisu uspjeli.
- Tom smo prilikom shvatili da su konzervatori ovdje najbitniji. Nadalje, vidjeli smo da je nalazište unutar eksploatacijskog polja Kaznionice u Valturi i to na dug vremenski period... Mislim da bi trebali izbaciti to nalazište iz eksploatacijskog polja i zaštititi ga na način kako zaslužuje, rezimirala je Buttignoni.
I dok čekamo odgovor konzervatora hoće li pokrenuti postupak za zaštitu nalazišta, nakon čega se tek može tražiti smanjenje obuhvata eksploatacijskog polja, a potom i primjerena valorizacija ovog važnog mjesta te uvrštavanje u turističku ponudu - što bi mnogi itekako iskoristili - ono stoji skriveno od javnosti, napušteno i neistraženo i čeka neka bolja vremena. Ako prije miniranje i eksploatacija ne unište ono što se tisućama godina uspjelo sačuvati.
Zanimljivo je da je Grad Pula, prilikom izrade GUP-a, razmatrao ovu lokaciju kao posebno vrijednu, ali je utvrđeno da se nalazi izvan njegovih administrativnih granica i da pripada Ližnjanu. Na žalost, nemoguće je ovdje bilo što planirati dok se Šandalja ne zaštiti i prestane biti dio eksploatacijskog polja!
