(FOTO) ISTRA JE PUNA SELA I ZASELAKA Demografski korisna gradnja se ne primjenjuje, Istra je prepuna hotelskih depandansi

Dok je Gianni snimao tinjanske kale ja sam sjeo pored županovog stola okružen starim ladonjama i zapalio cigaretu.

Kad, pored mene se zaustavi luksuzni, tamno plavi jaguar. Iz auta progovori otmjeno  obučen gospodin: „Izvinite tražim selo Danieli, da li sam na dobrom putu?“

Objasnio sam mu da se mora vratiti prema Kringi. Zahvalio se, okrenuo auto i vratio se odakle je došao. Mislim, u Istri se možeš izgubiti jer na svakom koraku naletiš na selo, iza svake šumice evo ti novo naselje. Ima ih na stotine!

Prije par mjeseci pročitao sam intervju s nekim tipom iz visokoškolskog obrazovanja koji je tvrdio da bi demografski Istra mogla primiti duplo više stanovnika nego što ih danas ima.

U redu, samo gdje ih smjestiti?

Na periferijama gradova, na oranicama i pašnjacima? Prije dolaska u Tinjan obavili smo vožnju cestom koja povezuje Sveti Lovreč i Kringu: starih kamenih kuća ima malo, ali vila s bazenom kao gljive poslije kiše.

Prostor je već zauzet, problem je što vile ne pridonose demografskom razvoju nego su korisne tek za turističko rentanje. Još malo pa će nestati i zadnji turist i onda će ta sela utonuti u jesensku i zimsku tišinu no, vladat će i dalje prostorom, volumeni su jako bitni.

Demografski korisna gradnja se ne primjenjuje, Istra je prepuna hotelskih depandansi.

Uostalom demografski popunjena Istra o kojoj sanja izvjesni diplomirani arhitekt već postoji, na rok od dva mjeseca, ali postoji. Rovinjske cijevi kanalizacije primaju ljeti tri ili četiri puta više guzica, kante za smeće smrde jer na Žminjštini u kolovozu odvoze smeće samo jednom tjedno kao po zimi samo što je lgjeti Bezaćija prepuna turista; istarski apsurd.

Kringa i Tinjan: opet smo na granici između austrijskih i mletačkih posjeda. Tinjan je tijekom stoljeća često ratovao sa Svetim Lovrečom, ratovao i, u doba mira, trgovao, bez obzira. U dva naselja dominiraju barokne crkve, spomenici katoličkoj restauraciji nakon reformatorske oluje.

Iz sela Brečevići na tinjanštini potječe moj pradjed Tomo (Tommaso) Brečević koji je „sija na robu“ prabake Jage (Agata) Šegon, s kratka bio je pizdohran, tako se nekako, kratko i jasno, izražavaju Istrijani ili Istrani.

Prostor preko stare granice nije moj, Kringa i Tinjan drže daljine. Jednom sam slučajno, uz pomoć prijatelja Branimira, ušao u Rajkovu stanciju na cesti između Radetiće i Kringe i tamo našao Milku Rajko.

Milka potječe iz obitelji istarskih narodnjaka, braće Ivan, Karlo i Pave (njezin djed) Rajko. Karlo i Ivan Rajko ubijeni su u proljeće 1945. godine, tijela pogubljenih narodnjaka nisu nikada pronađena. Njihova su imena izbrisana iz kolektivne memorije Tinjanštine, brat Pave proživio je ubojstvo braće i umro na svom imanju na stanciji u drugoj polovici sedamdesetih godina.

Kada je 1943. pala fašistička Italija Ivan Rajko je predvodio narodni ustanak. Karabinjeri u Tinjanu su se njemu predali.

Krajem 1944. Ivan je uz velečasnog Zvonimira Brumnića bio član Plenuma NOO-a (narodno oslobodilački odbor) Poreča no, početkom 1945. Ivan i brat Karlo proglašeni su narodnim neprijateljima i smaknuti bez procesa.

Piše Ivan Grah da je čišćenje narodnjaka predstavljao prvorazredni revolucionarni zadatak.

Mislim, čovjek se gubi na cesti, a može se gubiti i u tajnim škrapama istarske novije povijesti. S jezikom situacija nije lakša, valja pripaziti na detalje.

I tako Milka Rajko drži do svog jezika i preko jezika do svoje memorije.

Kaže mi: „Naš jezik je križanski, ali treba razlučiti: dok ja govorim gorinju varijantu moja se majka, rodom iz sela Mofardini, koristila dolinjom. Križanski dolinji kaže Ću dojti, gorinji ću doć. Križanski gorinji obuhvaća slijedeća mjesta: Kringa, Brinjani, Kučići, Faturi, Hrvatini, Pavletići, Grgorci, Prenci, Tomićini i Gregi.

Križanski dolinji se govori u slijedeća sela: Radetići, Draguzeti, Ribari, Gospodi, Frankovići, Pinezići, Mofardini, Kmačići i Jelovci.“ objasnila mi je gospođa Rajko.

Krive ceste, zaboravljeni povijesni detalji, slabo protumačeni jezični izrazi, Istra je sva u nekakvoj nedoumici, čas bi bila čas ne bi bila, kao neki Peter Pan koji bi odrastao, a ne bi...