Stalno šibana vjetrom, visoravan Ćićarije na zapadu je uglavnom ogoljena od visoke vegetacije, prekrivena polegnutom travom, u zimskim mjesecima često prošaranom 'pečatima' snijega“, te s tek ponekim nižim zimzelenom. Upravo ovaj goletni prizor zaslužan za ljepotu Žbevnice
Stalno šibana vjetrom, visoravan Ćićarije na zapadu je uglavnom ogoljena od visoke vegetacije, prekrivena polegnutom travom, u zimskim mjesecima često prošaranom 'pečatima' snijega“, te s tek ponekim nižim zimzelenom. Upravo ovaj goletni prizor zaslužan za ljepotu Žbevnice
„S prostrane livade na Žbevnici, jednom od najzapadnijih vrhova Ćićarije, pružaju se prekrasni vidici na okolnu visoravan, Učku i cijeli istarski poluotok, na Kopar i more. Ako imate sreće i posjetite je za dobre vidljivosti, ugledat ćete i Julijske Alpe u Sloveniji i Dolomite u Italiji.“
Opis je ovo na koji ćete naići u većini planinarskih vodiča za ovaj dio Europe, a upravo ovih dana odlična je vidljivost sretnicima na vrhu širokom rukom dijelila najspektakularnije poglede.
Ako vam ne smeta malo bure po ušima, jer je i ona dijelom zaslužna za lijepe vidike, sa Žbevnice se, kada se razgrnu izmaglica i oblaci, možete nauživati pogleda na sve četiri strane svijeta. Ili barem Istre...
Ćićarija, talijanski Ciceria ili Monti della Vena, gorski je vijenac na samom sjeveru Poluotoka, koji sa svojih 45 kilometara dužine čini svojevrsnu planinsku kapu Istre. Ili barem njezin šešir „nakrivljen“ na desnu bandu.
„Razapeta“ od Učke do slovenskog Krasa u pravcu sjeverozapada, Ćićarija svojim specifičnim naborima fizički odvaja dio istarskog poluotoka od kopna, ali i administrativno Hrvatsku od Slovenije, zahvaljujući državnoj granici koja preko nje prolazi. Na mjestima, nažalost, čak i onoj od žilet žice.
U odnosu na nešto teatralniju Učku, s 'glavom i ramenima' ponosno uzdignutim nad morem, Ćićarija skoro da se može nazvati stidljivijom planinom. Misterioznijom, blažom i pitomijom. No, u stvarnosti, ona i nije znatno niža; njezin najviši vrh Veliki Planik svega je stotinjak metara niži od Vojaka na Učki.
A jedan od najvrijednijih dragulja ćićarijskog vijenca 'samuje' na zapadu planine. Vrh Žbevnica, sa svojih 1.014 metara nadmorske visine, najzapadniji je „tisućak“ u Hrvatskoj i, bez imalo pretjerivanja, jedno od najljepših mjesta u istarskoj prirodi, iako se njeno ime rijetko spominje na popisu najspektakularnijih istarskih motiva. Žbevnica je poput dobro vidljivog, ali i pažljivo čuvanog suvenira.
Možda mističnoj prirodi Ćićarije i odgovara da se o njoj ne priča prečesto. I preglasno.
Iako Ćićarija spada među pitomije hrvatske gore, uspon na njenu Žbevnicu, naročito u vrijeme izuzetno niskih ili previsokih temperatura, teško da bi se mogao nazvati izletničkim. Južna strana padine pod ovim vrhom, koja ga spaja sa selom Brest, šumovita je i strma, a nije rijetkost i da, čak i kada je ostatak planine još uvijek zelen, ovaj njen dio prekrije i do metar debeli prekrivač snijega. Zbog toga se uspon savjetuje samo uz adekvatnu planinarsku opremu i iskustvo ili, dakako, pratnju.
A kada se jednom popnete na Žbevnicu, teško ćete se moći odlučiti na koju stranu pogledati. Prizori o kojima pričaju planinarski vodiči zaista lako oduzimaju dah, pogotovo u danima jakog vjetra kada se vidici raščiste i jasno se ukažu obrisi Triglava i prvih Dolomita u regiji Veneto.
No, velikom broju posjetitelja najsnažniji dojam često ostavi – pogled na samu Ćićariju. Žbevnica se nad ostatak okolnog visočja nadvija sasvim dovoljno da se pod njom otvori panorama gorskih pašnjaka i stazica na istoku, u pravcu vrhova Gradina, Lobardina i Gomila, pa sve dalje do Planika i Učke, ali i da 'pukne' pogled preko najbližih 'susjeda' na zapadu, vrhova Muzari i Špičasti, pa dalje do Tršćanskog zaljeva i Kopra.
Ćićarija je dugačka oko 45, a široka 10 do 15 km i prosječna joj je visina između 700 i 800 metara. Bijele litice koje joj povremeno presijecaju zelenilo, priskrbile su joj titulu „Bijele Istre“.
Stalno šibana vjetrom, visoravan Ćićarije na zapadu je uglavnom ogoljena od visoke vegetacije, s tek ponekim nižim zimzelenom i prekrivena polegnutom travom, koja je u zimskim mjesecima često prošarana 'pečatima' snijega“. Upravo ovaj goletni prizor zaslužan za ljepotu Žbevnice.
A kada pogled skrenete u dalje od same Ćićarije, nećete ga moći zaustaviti. Na jugu će vam se, preko posljednjih gorskih nabora i grebena Raspadalice otvoriti pogledi na Buzeštinu i središnju Istru, sa stalnim svjetlucanjem mora u 'dnu' slike.
Zapad gotovo na dlanu nudi koparsku luku, Dolomite u daljini i plavetnilo mora koje je često vidljivo i za manje bistrih dana. Pogled na istok je okrunjen padinama same Ćićarije i obrisima Učke, a na sjeveru, preko matuljskog kraja i Krasa, šepurit će se ljepote Slovenije. Ponekad će se vam se ukazati tek Snežnik - 'domaćin' na ulazu u slovenske gore - a katkad će se i cijelo Triglavsko gorje svečano okititi bjelilom.
Naravno, na Žbevnici će vas često dočekati i neki od najsnažnijih vjetrova u Istri, ali to je cijena njene ljepote!
Ćićarija spada u hladnije dijelove Istre, pa je uvijek moguće očekivati i do 10 stupnjeva niže temperature nego u ostatku unutrašnjosti poluotoka, a zbog gorske prirode, i česte promjene vremena. Hladnoću i vjetar na njenim vrhovima ne treba podcijeniti – Ćićarija, iako pitomija od mnogih, i dalje je potencijalno opasna planina. Na uspone nikada ne krećite bez dovoljno vode, adekvatne opreme, lampe i dobrog plana za korištenje dnevnog svjetla.
Žbevnica je dio Istarskog planinarskog puta i do nje vode dobro označene planinarske staze. Najpreporučljiviji uspon počinje u selu Brest, smještenom na županijskoj cesti Buzet-Brest-Vodice, u neposrednoj blizini seoskog izvora. Ne računajući zaustavljanja, do vrha, označenog kamenom gomilom, u prosjeku je potrebno sat vremena.
Staza nakon oko 35 minuta uspona dovodi do planinarske kuće „Žbevnica“, kojom upravlja Planinarsko društvo „Planik“ iz Umaga. Kuća se otvara na zahtjev i prema dogovoru unaprijed, no pred njom je uređeno izletište s klupama na vidikovcu i odlično je mjesto za odmor.
Snalažljiviji do kuće mogu doći i kraćim putem od glavne ceste, s prijevoja odmah nakon Brsta u smjeru Trstenika, za što će im trebati 10-ak minuta.
Od kuće se odvajaju dvije staze – strmija 105 i nešto manje zahtjevna 112 ka Špičastom vrhu. Mjesto gdje se s potonje staze treba odvojiti ka Žbevnici označeno je jasnom markacijom na kamenu, na gorskom prijevoju pod samom Žbevnicom. Ove dvije staze moguće je povezati u lijepu kružnu turu.
Bez obzira na to koju opciju odaberete, u povratku ćete ponovno stići do kuće i vratiti se do Bresta stazom kojom ste stigli (ili do ceste iza sela, ako ste s te strane krenuli).
Vrijeme ove ture u pravilu je između dva i tri sata.
Izvor vode u Brestu
Vrijedi napomenuti da je dio uspona na planinarskoj stazi od Bresta do kuće vrlo strm i na dijelovima usječen u stijenu pa povremeno zahtijeva pomoć ruku pri kretanju. Uspon ovom stazom stoga nije preporučljiv osobama bez iskustva na ovakvom terenu i adekvatne opreme. No, uz malo snalažljivosti, slijedeći širu šumsku stazu koja vodi od Bresta, moguće je zaobići najzahtjevniji dio i prići kući obilaznim putem. Ipak, na ovom je mjestu teren šumovit i nikako se ne savjetuje improvizacija bez karte ili pouzdane mobilne GPS aplikacije za planinarenje.
Staza koja vodi od ceste s prijevoja iza sela (u smjeru Trstenika) pak, ovaj dio staze zaobilazi i bolji je izbor za one koji nisu vični kretanju težim terenima.
Za entuzijastične, ova se tura može produljiti i započeti na željezničkoj stanici u Buzetu, odakle također kreće dobro označena planinarska staza koja preko Sluma vodi do Bresta. U ovom će vam slučaju više od tri sata do samog vrha pa vrijedi imati na umu količinu dnevnog svjetla koja vam je na raspolaganju.
Dodatne informacije o stazama možete pronaći na Planinarskom portalu, stranici Gorja.net i službenoj stranici Hrvatskog planinarskog saveza.
Turizam učestvuje s oko 20 posto u ukupnom BDP-u Hrvatske. „Pogled iz drugog kuta” predstavit će kritički osvrt na pitanja politike cijena, polemike o apartmanima i promociju hrvatskog turizma
Ovdje su strani državljani vlasnici i jednostavno rade nelegalno. Ne može. Pravila vrijede na području cijele Europske unije. Ne možete u Hrvatskoj nešto raditi nešto nelegalno, a negdje drugdje to ne radite, ističe Andrija Mikulić, glavni državni inspektor
Postrojenje na biomasu u Kanfanaru će, uz smanjenje ugljičnih emisija, osigurati uklanjanje značajne količine otpada iz domaće drvne industrije, a tvornici će omogućiti da čak 80 posto ukupne energije potrebne za rad tvornice osigurava iz obnovljivih izvora
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
