Prije otprilike mjesec dana u Istri je održana biciklistička manifestacija koja je od Poreča kružila Istrom.
Duga kolona ljubitelja dva kotača iz pola svijeta prošla je i kroz selo Bričanci, nadomak Svetog Vinčenta. Kružim Istrom i neke stvari primjećujem pa sam se dao slikati pored dva plastična pisoara koji su postavljeni pokraj kapelice koja je posvećena sv. Briču (talijanski san Brigido).
Iskreno, nisam nikad vršio malu nuždu pokraj kapelice, a ima ih puno po Istri. Ima toliko praznog prostora i toliko stabala u Istri da čovjek nema nekih većih tegoba izabrati jedno stablo ili žbunj da se popiša.
Vjerojatno im je kapelica poslužila kao orijentir, da se turisti ne izgube. Žitelji sela Bričanci nisu bili sretni zbog izbora, gunđali su, trka je prošla, pisoari su maknuti i sve je vraćeno u normalu.
U selu Ladići na području općine Kanfanar (dio koji se nalazi Prikodrage) situacija je nešto složenija.
Granica između živih i mrtvih duša
Na groblju posvećenom Svetom Sikstu (sv. Šist) okolne oranice i pašnjaci pretvoreni su u građevinsko zemljište i to na temelju usvojenog prostornog plana općine Kanfanar. Sad, odnos između naselja i groblja je povijesno definiran: na jednoj strani žive duše, na drugoj mrtve duše.
To je tako od pamtivijeka, odnosno od vremena kada je tim prostorom vladala Venecija. Između sela Ladići i groblja sv. Šista ima nekih stotinjak metara, možda sto i pedeset. Groblje koriste sela Barat, Červari, Draguzeti, Dobravci i Ladići, od vajka. Pored groblja niknule su građevinske parcele. Jedna se nalazi dvadesetak metara od mrtvačnice.
Gianni je snimio oglasnu tablu (na njemu piše jednostavno SALE) ukopanu u zemlju, ali sa stražnje strane kako ne bi izdali broj mobitela vlasnika. Nudi se parcela pokraj groblja.
Nešto niže (pedesetak metara) već se gradi velebna vila kockaste forme kakvih nalazite malo posvuda u Istri. Uglavnom kuća se gradi pored puta koji od naselja vodi do groblja. Pored vile u izgradnji snimili smo hrpu grota, očito i tu će se gradit, pa i više prema groblju. Kažu mi da će uskoro niknuti tri vile u nizu, s bazenima i popratnim ugođajima seoskog imanja za rentanje.
Prodaje se sve, čak i groblje
Nije lijepo.
Iskreno, ne shvaćam tu istarsku groznicu za prodajom. Prodaje se sve, čak i groblje.
S dužnim poštovanjem asociram Istru s javnom kućom: u nju ljudi ulaze s jasnim namjerama, nisu došli da bi uživali u pejzažu. Stranac će se kupati u bazenu pokraj groblja. On ne mora znati da čempresi štite svetost duša, nije Mediteranac pa ne mora znati. Njemu je dovoljan bazen i, eventualno, supermarket u blizini.
Stanje oko groblja u selu Ladići je odraz naših slabosti, nema drugog krivca, to je naše ogledalo.
Kad je povijest u pitanju valja se poslužiti web stranicama udruge Dvigrajci koja njeguje tradiciju Kanfanarštine.
Piše da se groblje nalazi na nadmorskoj visini od 303 metara (najviša na teritoriji Prikodrage). Crkvica posvećena svetom Šistu ili Sikstu ostatak je benediktinskog samostana iz dvanaestog stoljeća. Kada su se Benediktinci povukli samostan su preuzeli Pavlinci. Kad su se i oni povukli mještani su, na svetom prostoru, počeli pokapati svoje mrtve.
Na jednoj strani živi, na drugoj mrtvi a danas, u dvadeset i prvom stoljeću, posrednici će postati bazeni.
To pišem upravo u vrijeme kada se u Rovinju održavaju Dani hrvatskog turizma posvećeni održivom turizmu i zaštiti autohtonosti.
Pozivam ugledne goste da se prošeću do groblja u Ladiće.
