Krasna Zemlja

PIŠE IVA TOMINOVIĆ MATAS

KAKO ŽIVOTINJE BIRAJU SVOJE VOĐE Što priroda zna o vodstvu, a što politika tek treba naučiti

Zamislite samo da se članovi vaše obitelji okupe u dnevnom boravku zabrinuti za zdravlje svoje djece, a vi im kažete:” Čujte, ja vam sada moram u Španjolsku, dogovorio sam put još prije mjesec dana!”. Baš me zanima s kakvim bi vas osjećajem ispratili iz kuće. Što bih, dakle, očekivala od vođe našeg ljudskog, tj. istarskog čopora?


 
6 min
ⒸFOTO: Dean Mladenović

Zamislite samo da se članovi vaše obitelji okupe u dnevnom boravku zabrinuti za zdravlje svoje djece, a vi im kažete:” Čujte, ja vam sada moram u Španjolsku, dogovorio sam put još prije mjesec dana!”. Baš me zanima s kakvim bi vas osjećajem ispratili iz kuće. Što bih, dakle, očekivala od vođe našeg ljudskog, tj. istarskog čopora?

Jeste li ikada razmišljali prema kojim se kriterijima u životinjskom svijetu uspostavlja vodstvo? Što mislite što jednu jedinku izdvaja od ostalih i zašto je drugi članovi zajednice slijede? Je li presudna fizička snaga, iskustvo, inteligencija ili sposobnost prepoznavanja onoga što drugi još ne prepoznaju?

Zanimljivo je promatrati životinjske zajednice kada se nađu u kriznim situacijama. Dok hrane i vode ima u izobilju, a sigurnost nije ugrožena, sposobnosti onih koji predvode skupinu nisu toliko vidljive. Ali kada nastupi opasnost, vrijednost vodstva znači razliku između života i smrti.

Uzmimo za primjer svijet slonova. Afrički slonovi žive u obiteljskim zajednicama koje predvodi najčešće najstarija ženka tzv. matrijarhinja. Tijekom života preživjela je suše, susretala se s predatorima, upoznavala teritorij i pamtila putove do izvora vode. Njezino iskustvo, osim za njezin vlastiti život, važno je i za život svih članova krda. Kad osjete opasnost, odrasli slonovi zbijaju se oko mladunčadi stvarajući vlastitim tijelima svojevrsni živi zid između njih i predatora.

No ne moramo otići sve do afričke savane da bismo razumjeli važnost takvog ponašanja. Slične obrasce ponašanja pronalazimo i kod vukova i divljih svinja, životinja prisutnih i u našim istarskim šumama. Vučji čopor najčešće je obiteljska zajednica u kojoj odrasli vukovi usmjeravaju aktivnosti skupine, brane teritorij, osiguravaju hranu i brinu o potomstvu.

Kod divljih svinja obiteljske skupine uglavnom čine ženke i njihova mladunčad, a iskustvo starijih ženki i međusobna povezanost imaju važnu ulogu u pronalaženju hrane i izbjegavanju opasnosti. Kada presuši izvor vode matrijarhinja vodi krdo u potragu za drugim. Kada ponestane hrane vukovi mijenjaju područje i način lova. Kada je ugrožena mladunčad odrasle jedinke prilagođavaju svoje ponašanje kako bi je zaštitile. O njezinu preživljavanju ovisi budućnost zajednice.

Uloga onih koji predvode zajednicu nije samo odrediti smjer kretanja već i prepoznati kada taj smjer više nije siguran, kada ga promijeniti i kako zaštiti one koji se još ne mogu sami zaštititi. 

A prema kojim kriterijima mi ljudi biramo svoje vođe?

Biramo li ih zbog njihova znanja, iskustva, karaktera i sposobnosti ili zbog stranačke pripadnosti, obećanja i dojma koji su na nas ostavili tijekom predizborne kampanje? I mi ljudi, poput životinja, u trenucima opasnosti mijenjamo svoje ponašanje.

Postajemo oprezniji, međusobno se povezujemo, tražimo informacije, okupljamo se i pokušavamo pronaći rješenje.

Upravo u takvim okolnostima vrlo brzo postaje vidljivo na koga se možemo osloniti. Pogledajmo samo građanske inicijative, ljudi koji imaju svoje poslove, obitelji i svakodnevne obveze počinju proučavati zakone, konzultirati stručnjake, organizirati sastanke i tražiti načine kako zaštititi interese zajednice. Nitko ih nije birao niti ih za taj posao plaća. Pa ipak svojim znanjem, odlučnošću i angažmanom okupljaju oko sebe druge ljude. Pomalo paradoksalno ako uzmemo u obzir da već imamo ljude koje smo izabrali i koje plaćamo da se bave upravo interesima te zajednice. I dok posljednih tjedana promatram kako se građani Labinštine organiziraju oko problema vezanog uz Holcim nameće mi se pitanje tko u toj situaciji zapravo pokazuje osobine vođe. Oni koji su dobili povjerenje zajednice na izborima ili oni koji su zbog zabrinutosti za njezinu budućnost spontano preuzeli inicijativu?

A gdje je bio vođa našeg istarskog čopora kada su mu 14.studenoga građani došli pred vrata zabrinuti za vlastito zdravlje i zdravlje svoje djece?

U Španjolskoj, s vinarima.

Što se to mora dogoditi u Istri da bi naš župan promijenio svoj službeni raspored? Ne sporim da se župan i ranije očitovao o Holcimu, da su održavani sastanci i osnovana radna skupina. Ali, jedno je poslati priopćenje, održati sastanak, a sasvim je drugo prepoznati trenutak u kojem zajednica očekuje da upravo njezin vođa bude ondje gdje su i njezini problemi. Nije li to upravo razlika između obavljanja funkcije i stvarnog vodstva?

Promociju istarskih vina mirne bih duše prepustila vinarima, ugostiteljima i turističkim zajednicama kojih, Bogu hvala, u Istri imamo i za izvoz. Zar se među svima njima nije mogao pronaći netko tko bi otišao u Španjolsku, a da naš župan ostane sa svojim čoporom? Vjerujem da bi španjolska vina preživjela njegov izostanak.

Zamislite samo da se članovi vaše obitelji okupe u dnevnom boravku zabrinuti za zdravlje svoje djece, a vi im kažete:” Čujte, ja vam sada moram u Španjolsku, dogovorio sam put još prije mjesec dana!”. Baš me zanima s kakvim bi vas osjećajem ispratili iz kuće.

Što bih, dakle, očekivala od vođe našeg ljudskog, tj. istarskog čopora? Da osobno stane pred te ljude, makar mu zviždali, makar bili ljuti i postavljali mu pitanja na koja u tom trenutku nema odgovore. Da okupi najbolje stručnjake, zatraži neovisne analize, ode u Zagreb ako treba i iscrpi sve mogućnosti koje mu njegov politički položaj omogućuje. Da građani barem osjete da u toj borbi nisu sami.

Uostalom, nije li zanimljivo koliko smo nemoći spremni prihvatiti od ljudi koji su se toliko trudili doći na položaje moći?

Ne bismo li se konačno trebali zapitati je li njihova želja za vlašću motivirana interesima zajednice ili interesima koje im vlast omogućuje ostvariti? Jer čemu zajednici vođa ako od njegova vodstva nema koristi upravo onda kada joj je ono najpotrebnije?

A da se naši gradonačelnici i načelnici u Istri ne bi kojim slučajem previše udobno smjestili u ulogu čitatelja ove kolumne, isto vrijedi i za njih. Dok nam se godinama devastirao prostor bespravnom gradnjom slušali smo o nadležnostima države.

Voljela bih da je barem jednom naš župan, zajedno s gradonačelnicima i načelnicima izašao na teren, stao pred mjesto bespravne gradnje, pozvao sve medije i rekao: “Dosta je!” Mislite li da bismo mi građani tada rekli:”Ajme majko, što radi naš župan/gradonačelnik/načelnik, pa nije mu to u nadležnosti!” Ne. Vjerojatno bismo nakon dugo vremena osjetili da imamo nekoga tko je spreman stati u njezinu obranu. Uostalom, baš me zanima koliko bi naši politički predstavnici imali strpljenja za raspravu o nadležnostima da im netko uđe u vlastiti dnevni boravak i počne razbijati namještaj.

S druge strane, našeg župana možemo vidjeti na sajmu turizma u Berlinu, sajmu vina u Düsseldorfu, na kulinarskom showu u Poreču pa čak i natjecanju u rezanju pršuta u Drnišu. Voljela bih s jednakom učestalošću čitati o njegovim posjetima međunarodnim sajmovima robotike, umjetne inteligencije i naprednih industrijskih tehnologija, o razgovorima nakon tih posjeta i stvaranju novih gospodarskih prilika za Istru.

Od našeg političkog vodstva ipak očekujem da mu ambicije sežu malo dalje od toga da nam djeca jednog dana poslužuju turiste. Zašto ih ne bismo zamišljali među onima koji razvijaju nove tehnologije, stvaraju inovacije i predvode industrije budućnosti? Ili je vrhunac naše gospodarske vizije da tuđoj djeci budemo poželjna destinacija za odmor, a vlastitoj ponudimo posao u sezoni?

Uostalom, vjerujem da bi se i gulaši i fritaje na istarskim pučkim feštama uspješno skuhali bez političkog vodstva. Nismo valjda na izborima rješavali problem nedostatka ugostiteljskog kadra?

Imam dojam da u Istri imamo daleko više ljudi na vodećim položajima nego što imamo ljude sposobnih za vodstvo.

No vratimo se životinjama.

Zamislite samo vuka koji ostatku čopora objašnjava da obrana teritorija nije u njegovoj nadležnosti, slonicu koja godinama vodi krdo prema istom izvoru vode iako vidi da on presušuje, a nije se potrudila pronaći drugi ili odraslog slona koji u trenutku opasnosti za mladunčad napušta krdo jer je, eto, ranije dogovorio odlazak na neko drugo mjesto.

Eto, za početak bi naši politički predstavnici mogli naučiti toliko od životinja. A za to ne moraju čak ni otputovati u inozemstvo.


Freepick

Nastavite čitati

Pula
 

Natjecatelji KBK Planet Sport kući se vratili s 11 odličja!

Najuspješniji predstavnik pulskog kluba bio je senior Marko Ćerimi, koji je osvojio dva prva mjesta, i to u disciplinama kick light i light contact u kategoriji do 89 kilograma. Zlatom se okitio i Niko Stojkovski, koji je slavio u point fightingu među starijim kadetima do 52 kilograma

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.