NI SUPE NISU VIŠE KAO ŠTO SU NEKAD BILE

Enogastronomska manifestacija Antonja u Rovinjskom selu ima iza sebe podužu tradiciju. Ona trenutno objedinjava izložbu vina Rovinjštine koja se održava već 32 godine, 20. izložbu maslinovih ulja istog područja te devetu godinu Festivala istarske supe.

Demonstracija izrade bukalete

Rovinj je bogat grad a mjesna zajednica Rovinjsko selo dio je tog bogatstva, stoga pomalo čudi to što se unatoč godinama koje prolaze Antonja i dalje svake godine održava ispod šatora koji je spojen sa starim Domom iz razdoblja kolektivizacije poljoprivrede. U biti, šatori su postali nekakva istarska moda, nekakav brend, kao da Istrani vole logorovanje, kao da im odgovaraju nedefinirane situacije na nedefiniranom prostoru, iako je Istra jako dobro definirana kamenom i drvom.

Priznajem, nisam ljubitelj šatora, volim čvrste objekte poput stare škole u Vodnjanu koja je napokon profunkcionirala i primila maslinare. Prostora pod krovom ima no, treba ih iskoristiti i u njih uložiti nešto novaca.

U Rovinjskom selu prostora pod krovom ima ali, iz nerazumljivog razloga i dalje se organizatori drže šatora. Posjetio sam Festival istarske supe: unutar umjetnog prostora šatora podignuto je isto tako umjetno ognjišće koji je dimio i na kojemu se pekao kruh po logici tostera.

Pokojni prijatelj Pino Kuhar iz sela Kuhari, vlasnik dobrog restorana i zaljubljenik u istarske tradicije, znao mi je reći da je supa sa šećerom, uljem i paprom turistička kreacija za naivne turiste. Turistički djelatnici nisu znali kako oživiti večere u konobama pa su, tijekom čestih druženja, počeli „oplemenjivati“ crno vino s raznim dodacima.

Ipak, povijest govori drugim jezikom: do prve polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća na Rovinjštini se proizvodilo isključivo crno vino (teran), uz pristojne količine muškata i jedva primjetne količine bijelih sorti (malvazija). Pino je tvrdio da je teran jedino vino koji trpi supu i da na roštilju gre samo trdi kruh a ne friški iz butige.

Tako je govorio Pino, njega više nema no, organizatori svake godine postavljaju žiri stručnjaka koji rangira kakvoću pripremljenih supa. Radi se o poznatim kulturnim i turističkim djelatnicima, uz dodatak novinara. Posao nije lak jer se današnje supe pripremaju s cijelom paletom sastojaka, nema tu samo šećera, papra i ulja, već se koriste razne mediteranske mirodije poput ružmarina pa čak i uvoznog đumbira. Kruh ostaje temelj ali, kreatori novih trendova, koriste i razne trde kolače i sitne fritule.