POLA STOLJEĆA NA PULSKOJ TRŽNICI Dean Božić: "Teško je to delo, ali naučen sam od malih nogu. To je naša tradicija, dide je dela na zemlji, baba, tata... ušla mi je zemlja u krv"

Na četiri hektara njiva zimi složna obitelj iz Pomera uzgaja zelje, ciklu, mrkvu, celer, peršin, poriluk, kupus, a ljeti pomidore, paprike, tikvice, lubenice.... Imaju svega, no naš je cilj posjeta pomerskom OPG-u Božić bio kupus, i to kiseli. Onaj od kojeg radimo sarme koje se ovih dana nalaze na blagdanskim stolovima.

S Kristijanom Božićem, nositeljem Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva, nalazimo se na njivi na ulazu u Pomer gdje nam pokazuje nepregledna polja kupusa i kelja.

Nije svaki kupus za kiseljenje

Odmah nas edukativno upućuje u razlike među kupusom.

Nisu sve sorte za kiseljenje. Neke se ribaju, a neke glavice kisele, veli nam te pokazuje razliku. One za kiseljenje plosnatije su kako bi domaćice dobile velike i lijepe listove za motanje sarme.

Kako nam priča Kristijan, OPG je na sebe registrirao 2013. godine, no njive je preuzeo od oca i majke, a oni pak od njihovih roditelja. Danas mu u proizvodnji pomaže sin Dean, on je četvrta generacija poljoprivrednika. Sretan je Kristijan, vidi se, što ima vrijednog nasljednika.

Deana nalazimo na traktoru, ore njive bliže obiteljskoj kući. Kratko ga prekidamo u poslu i pitamo kako to da je, tako mlad, odlučio ostati raditi na zemlji.

- Teško je to delo, ali naučen sam od malih nogu. To je naša tradicija, dide je dala na zemlji, baba, tata, ušla mi je zemlja u krv, smije se Dean.

Priznaje nam ipak da su mu roditelji govorili "hoj u školu, nemoj se mučiti kako mi." No on se nakon škole vratio zemlji i obiteljskoj tradiciji.

Dok nam pokazuju pogon u kojem se kiseli kupus, doznajemo da godišnje uzgoje između 15 i 20 tona kupusa.

Dio svježeg kupusa kiseli se nariban, dio u glavicama. Prodaju ga na štandu na tržnici - ovdje Kristijanova majka Marija radi punih 47 godina i kako nam veli to će činiti sve dok je zdravlje služi.

Majka Marija na mrkatu prodaje već 47 godina

- Kad vidim kako su aktivni, koliko se trude i delaju, pa moram im i ja pomoći. Kada smo moj muž i ja rivali, tu nije bilo niš, samo koruna. Ni puta, ni struje.... došli smo s jenom veturom i jenim traktorom, sve smo sami učinili, sve na svoje ruke stekli. Vero mi je drago da dica to dalje delaju, priča nam ponosno Marija.

Doznajemo da je, kao mlada, "radila u butigi, na mrkatu, bila poslovođa, gojila dicu i niš joj ni bilo teško"...

Dio kiselog kupusa prodaje Marija na štandu, dio od njih otkupljuju mesari, no u centre za sada ne planiraju plasirati svoje proizvode. Smatraju da se domaći proizvod mora naći na mrkatu.

Proces kiseljenja objašnjava nam Dean:

- Glavice kupusa se dobro operu, oda se slažu u bazene i dodaje im se samo sol i voda. Jedan dio se riba na mašinama i isto tako kiseli, priča nam Dean. Dodaje da u cijelom procesu nema nikakvih kemija ni konzervansa, samo sol. Sve ostalo odradi sama priroda procesom fermentacije.

A cijeli proces, veli nam, ovisi od vanjske temperature te traje od 30 do 60 dana.

Kupus se u bazenima hermetički zatvara i opterećuje utezima, a kada je gotov ide na cijeđenje. Glavicama se potom miču prvi listovi i onda se kupus vakumira i priprema za prodaju.

Onaj u glavicama može stajati u frižideru do dva mjeseca. Ribani, doznajemo, rijetko vakumiraju jer se proces fermentacije ne može zaustaviti, on kuha i dalje, pa bi se desilo da se vrećice napuhnu.

Zato se prodaje šjolto, iz kace.

Na zemlji se radi cijeli dan, pričaju nam, i posao nije nimalo lak.

- Delo je to koje nema kraja, delamo na zemlji, u proizvodnji, prodaji.... po liti se dignem u pet i pol i delam do deset ur na večer, sada počinjem nešto kašnije i opet dalam do škurega. Kad nisam na zemlji onda sam u pogonu, ribam, vakumiram ili razvozim povrće....priča nam Kristijan.

Zemlja, kaže, ne priznaje ni godišnji ni bolovanja. Naprosto, veli, moraš delat.

Na zemlji nema ni bolovanja ni godišnjih

- Nikad je bilo sve na meni, sad je sin tu, on je nasljednik koji će sve pomalo preuzeti, a ja ću biti tu uz njega, veli Kristijan priznajući da ima trenutaka kada se "čovik štufa, ali zemlju ne moreš puštiti". Ovo je, dodaje, pravi OPG, obiteljsko delo i svi si pomažu, uskaču jedan drugom, od mame do supruge Elizabete, delaju kao jedan, složno.

Do lani su se, veli nam, mučili sami no onda ipak uzeli pomoćne radnike. Kako nisu mogli naći domaće ljude koji bi radili na poljima zaposlili su, preko agencije, četiri Nepalca.

- Kad imate narudžbe morate ih ispuniti, ne čeka ni zemlja ni kapuz, zato smo morali imati radnike na koje moremo računati svaki dan. Plaćamo im stan i hranu, imaju svoj tempo, ali vole raditi i problema nema.

"Dobro njima, dobro nama,", naglašava Kristijan.

No, osim radne snage imaju i drugih problema. Posljednjih su godina to divlje svinje koje im ruju polja.

Lani su im pojele pola njive lubenica, izrovale sav krumpir, priča nam Kristijan dodajući da će morati polja ograditi električnim pastirom. Trošak je to, ali nema druge, veli nam. Protiv svinja ogradama, a protiv sve veće suše navodnjavanjem.

- Sve je pod navodnjavanjem, nema više poljoprivrede bez tega, sve bi zgorilo. Ova punta Istre jako teško dobije vodu, zna padati u Puli, a ovdje ostane zemlja suha. Temperature su sve veće, zemlja gori i bez vode ne bi bilo niš. I ovako imamo probleme jer neko povrće, uz svu vodu, ne podnosi tako visoke temperature, priča nam.

Problema u poljoprivredi ima puno, dodaje, i radi toga što ljudi sve više vole centre i stranu, jeftiniju robu s kojom se on kao mali poljoprivrednik ne može nositi, do sve većih troškova proizvodnje. No ovo je, kako zaključuje, obiteljska tradicija koju će pokušati sačuvati, a možda mlade generacije i proširiti.

Vidjevši koliko su složni, vrijedni i jednostavni ne sumnjamo da su pred obitelji Božić i u novoj godini sretni dani.

Vi, dragi naši čitatelji, uživajte u njihovom kupusu i tako ih podržite. Pomoći ćete i svom zdravlju jer upravo je kiseli kupus, uz tamno lisnato povrće, jedna od namirnica koja je proglašena superhranom.