Projekt protiv invazivnih vrsta u Istri. Na listi su nutrije, plavi rak, crvenouhe i žutouhe kornjače

Invazivne strane vrste predstavljaju sve veći problem diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj i Istri. Njihovo širenje često je povezano s ljudskim djelovanjem, a posljedice su ozbiljne – od narušavanja ekosustava do ugrožavanja autohtonih vrsta. Upravo s ciljem ublažavanja tih posljedica, Javna ustanova Natura Histrica pokrenula je projekt suzbijanja invazivnih vrsta na području Istarske županije.

Za više informacija o cijelom projektu i pojašnjenja osnovnih ciljeva i trajanja projekta pitali smo Sandra Dujmovića, ravnatelja Javne ustanove Natura Histrica.

Naime, kako nam kaže, cilj projekta je pokušati ukloniti, ili barem kontrolirati, populacije triju vrsta koje su sve prisutnije u Istri i uvelike smanjuju bioraznolikost te štete autohtonim vrstama. Radi se o smanjenju i kontroli populacije barske nutrije, plavog raka na području ornitološkog rezervata Palud te uklanjanju crvenouhe i žutouhe kornjače s više lokaliteta u Istri

- Projekt je financiran s oko 88.000 eura iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i formalno traje do kraja 2028. godine. Javna ustanova ovim projektom želi što više naučiti o stranim vrstama i njihovoj rasprostranjenosti i brojnosti u Istri kako bismo što učinkovitije i sustavnije pristupili njihovom uklanjanju i kontroli brojnosti. Recimo da je ovo jedan pilot-projekt preko kojeg učimo, poručuje Dujmović.

Plavi rak

FOTO: Marinko Babić

Na naš upit kolika je trenutačna procijenjena brojnost plavog raka na području posebnog ornitološkog rezervata Palud i drugdje u Istri te kakav utjecaj ima na lokalni ekosustav, Dujmović kaže da je to teško reći.

- Nismo radili takva istraživanja na području cijele Istre, pokušavamo pratiti stanje na području POR Palud. Iz godine u godinu broj plavog raka se povećava i to je vrsta koju nećemo moći odstraniti iz ekosustava, osim ako se priroda sama za to ne pobrine. Na Paludu se stanje prati već nekoliko godina i, nažalost, populacija plavog raka raste, a sukladno tome smanjuje se broj jedinki školjkaša i nekih drugih vrsta. Pretpostavljamo da je utjecaj plavog raka velik, ali istraživanja koja su započela prošle godine i još uvijek traju trebala bi nam dati bolji uvid u stanje.

Rakove se lovi vršama i ručno. Sustavan izlov počeo je prošle godine i uhvaćen je veliki broj jedinki. Ova godina pokazat će uspijevamo li brojnost držati pod kontrolom, poručuje.

FOTO: Marinko Babić

Nutrija

Nutrija, iako veoma simpatičan glodavac, predstavlja veliku prijetnju bioraznolikosti. Od Dujmovića doznajemo da su prisutne na velikom području u dolini rijeke Mirne te se pretpostavlja da su se s te lokacije proširile na mnoga druga slatkovodna tijela (bare i potoke) po cijeloj zapadnoj obali Istre, ali i dalje.

- Pitanje je samo vremena kada će biti prisutne po cijeloj Istri, gdje im odgovara stanište, naravno. Nutrija je životinja koja bez problema pliva i u moru te tako brzo prelazi velike udaljenosti i traži pogodna staništa. Velik broj ih ima i u okolici Poreča, u uvali Molindrio gdje postoji stalni izvor slatke vode, a u nekim barama u okolici Poreča također su zabilježene. Zabilježene su i na Raši, a na Paludu još ne znamo točan broj, ali smo na kamerama zabilježili da se razmnožavaju, zbog čega želimo što prije izloviti što veći broj jedinki kako nam se ne bi dogodila situacija kao na Mirni. U prirodu su vjerojatno dospjele bijegom iz uzgajališta ili su namjerno puštene kada više nisu bile zanimljive za uzgoj radi krzna i mesa.

Nutrije se brzo razmnožavaju i natječu se s autohtonim vrstama za stanište i hranu te tako često uzrokuju nestanak mnogih vrsta biljaka i ugrožavaju gniježđenje ptica močvarica. Budući da kopaju tunele, često dolazi do urušavanja tla, što može uzrokovati poplave, eroziju i slične štete. Zabilježeno je i da prenose parazite i bolesti na druge vrste, a ujedno izmetom zagađuju stanište u kojem borave. Natura Histrica izlov nutrija provodi posebnim zamkama. Nutrije se hvataju žive i, nažalost, nema drugog rješenja nego jedinke eutanazirati, kaže Dujmović.

Nutrija

Crvenouha i žutouha kornjača

Crvenouha kornjača vrsta je koja je od malog i simpatičnog kućnog ljubimca postala velika opasnost za autohtonu barsku kornjaču. Prema posljednjim nacionalnim podacima, u Istri je zabilježena na sedam lokaliteta i na rijeci Mirni, odnosno u obodnim kanalima.

- Nažalost, danas znamo da ih ima na više lokaliteta. Jedno novo "žarište" je retencija kod Rovinja gdje smo postavili i prvu zamku za kornjače, a jedno staro, dobro poznato "žarište" je lokva u Medulinu. Crvenouha kornjača velika je prijetnja za autohtone vrste. Jako je proždrljiva i agresivna te može u potpunosti potisnuti barsku kornjaču kada se nastani na istom staništu.

S obzirom na to da je glavni krivac za njezino širenje čovjek, ovim putem apeliramo da se kućni ljubimci, u ovom slučaju kornjače, ne puštaju u prirodu te da se svaka uočena strana vrsta fotografira i prijavi putem aplikacije ministarstva „Invazivne vrste u Hrvatskoj”, poručuje Dujmović.

Dujmović nadalje pojašnjava aktivnosti koje provode na lokaciji Mala Sjenokoša – Pulisoi kod Rovinja, gdje izlovljavaju crvenouhe i žutouhe kornjače koje su ondje prisutne u velikom broju.

- Sumnjamo da se i razmnožavaju, tako da će njihov broj rasti ako ih ne uklonimo iz prirode. Za sada smo postavili jedno probno sunčalište i jednu vršu. Obje naprave zapravo su zamke za kornjače, veli Dujmović.

U sklopu projekta rade se i druga istraživanja

U sklopu projekta GREW na području Paluda provodi se niz različitih istraživanja. Znanstvenici mjere količine hranjivih tvari u vodi, poput spojeva dušika i fosfora, te proučavaju kakva je organska tvar prisutna u vodi. Također se prati broj i vrste mikroorganizama u vodi i sedimentu močvare.

Istražuje se i riblji svijet (ihtiofauna) u močvari i u kanalu koji je povezuje s morem. Osim toga, rade se simulacije mogućih mjera upravljanja kako bi se sustav bolje prilagodio klimatskim promjenama. Uz sve to proučavaju se i sediment, kretanje vode (hidrologija) te geodetske značajke područja.

- U ovom trenutku postoje želje i planovi za proširenje aktivnosti na druga područja u županiji. Kako smo napomenuli, za sada učimo, ali se nadamo da ćemo proširiti projekt uklanjanja nutrija i kornjača na cijelu županiju. S plavim rakovima ne možemo se „boriti” na cijelom teritoriju – tu će morati pomoći ribari u lovu i ljudi u konzumaciji.

To će biti najbolji način da se suzbiju plavi rakovi i omogući našim autohtonim rakovima da se oporave. U suprotnom, ako budemo vršili pritisak na domaće vrste, a „plavce” pustili na miru, vrlo brzo ćemo izgubiti i grancipore, dagnje i druge nama omiljene vrste na tanjuru. Imajte na umu da su mnoga uzgajališta školjkaša zatvorena u Italiji zbog najezde plavih rakova, upozorava Dujmović.

Što mogu učiniti građani?

Na naš upit što mogu učiniti građani kako bi doprinijeli sprječavanju širenja invazivnih vrsta, Dujmović ističe da je osnovno pravilo ne puštati neautohtone vrste u prirodu.

- Kornjače i nutrije dospjele su u prirodu jer su ih ljudi tamo doveli. Kornjače su se nekada prodavale kao kućni ljubimci veličine nekoliko centimetara, a kupcima nitko nije rekao da će u kratkom vremenu narasti na više desetaka centimetara. Odrasle kornjače potom su puštane u prirodu – u fontane, lokve, rijeke i močvare – i tako je priča krenula diljem svijeta.

Drugo, ako primijete stranu vrstu, najbolje ju je fotografirati i prijaviti putem aplikacije „Invazivne vrste u Hrvatskoj” ili preko mrežne stranice https://invazivnevrste.haop.hr/. Tako prikupljamo podatke i možemo planirati suzbijanje stranih vrsta.

I treće – počnimo konzumirati strane vrste. Plavi rak je vrlo ukusan, a sve više nam morem dolaze i druge jestive strane vrste, poručio je za kraj Dujmović.