Puležani Davor i Ivanka Udošić već 28 godina uzgajaju presadnice povrća: "Tajna dobrog uroda je kvalitetno sjeme. No to je tek pola posla. Pjantu treba tenditi"

Dugogodišnje iskustvo, znanje i originalno sjemene garancija su da će presadnice njihova povrća odlično roditi. No one su, priznaju nam s Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva Udošić, samo polovica uspješnog uzgoja. Na kupcu je da sadnice dobro tendi - da ih posadi u kvalitetnu zemlju, gnoji, pljevi, zalijeva... da se o njima konstantno brine. Da ih, rekli bi - tendi.

Tek tada je priča kompletna i garantira uspjeh; zdravu i plodnu berbu.

Davor i Ivanka Udošić na pulskoj tržnici i kućnom pragu presadnice povrća prodaju od 1996. godine. Dakle, punih 28 godina!  Njihove pjantine, znaju to dobro stalni kupci, na gradskoj tržnici možete pronaći  svakodnevno do 14 sati, dok u popodnevnim satima sadnice prodaju na kućnoj adresi u Liburnijskoj 28.

Prodaja na tržnici i kućnom pragu

Na Gregovici smo ih proteklog tjedna, između sunca i kiše, i mi posjetili. Odmah pri ulasku Davor nas pita jesmo li iznenađeni? Mnogi, kako veli, očekuju veliki rasadnik, a iza njihove obiteljske kuće skrivaju se tek dva manja plastenika.

Na stotinjak kvadrata ova marljiva obitelj godišnje proizvede čak 25 tisuća pjantina povrća: devet sorti pomidora (niski i visoki, cherry, domaću starinsku sortu, šljivar,....) zatim paprike (rog, babure i čili)...

- Kukumari, cuketi, malancani, angurija, melon....nabraja nam Davor, pokazujući nam presadnice. Iako na prvi pogled sve izgledaju isto; sitno, nježno i zeleno, brzo se uočavaju razlike među povrćem.

Na pitanje kako su se odlučili baš na uzgoj presadnica Davor veli da je "kriva" supruga Ivanka, odnosno njezina poljoprivredna obitelj.

Žena "kriva za sve"

- Oženija sam se za poljoprivrednicu, za zemlju. Bija sam mlad, a njezini su delali njive kod Pomera. Nisam ima zemlje za uzgajati povrće, ali sam vidija da na mrkatu dobro gredu sadnice i to mi je dalo ideju. Brzo sam ja skopča da se i na malemu more delati na veliko, priča nam Davor dok Ivanka uskače opaskom da se "ženidbom za nju oženio za zemlju i nagrabusio".

Presadnice uzgaja u dva mala plastenika, koje je sam izradio, a kada prođe njihov štajun, na njihovo mjesto posadi povrće. Iako nam pokazuje nešto krumpira i gdje će posaditi paprike i pomidore, mama ga s balkona, uz osmijeh kudi; da kakav je to poljoprivrednik kada ona "nanke radiča za salatu nima".

Dok razgovaramo Davor i Ivanka ne staju niti na sekunde, stalno su u motu.

Moraju zaliti sve presadnice, a škuro se bliži. Zalijevaju ih potapanjem u vodu. Jedan drugom, već uigrano, dodaju kašete, presadnice se na minutu urone u kadu s vodom, onda ocijede i vraćaju u plastenik. To čine svaka dva dana.

- Kada bi ih zalijevao klasično gumom to ne bi bilo dobro. Ove stiroporne posudice ne mogu popiti dovoljno vode, smočio bi se samo gornji sloj. Ne bi bilo dobro niti za list, i zato ovo moramo raditi svaka dva dana, pojašnjava nam Davor. Napominje da svaka sadnica nebrojeno puta prođe kroz njihove ruke; od sjemena, do pikiranja, presađivanja, zalijevanja....

Tajna dobre sadnice je, vele nam, kvalitetno i provjereno sjeme koje kupuju od renomiranih nizozemskih i francuskih sjemenskih kuća. Ono je skupo, no uz dobru njegu garantira uspjeh. Kako doznajemo tisuću zrna kvalitetnog sjemena pomidora košta i do 120 eura!

- Skupo je sve, a rad niti da ne računamo, kratko će Davor.

Na pitanje kako presadnice toleriraju ovo prevrtljivo vrijeme i skokove u temperaturi - od plus 30 do mraza u samo desetak dana -  Udošići nam vele da se sadnice jednostavno šokiraju i tada je oko njih više posla nego ikada.

Jednom mu je prevrtljivo vrijeme, prisjeća se Davor, gotovo uništilo cijeli uzgoj. Preko noći je zaledilo, a urod je spasio njegov otac koji se sjetio smrznute sadnice istuširati vodom.

Nekad se sadilo za prvi maj

Za nedavnih visokih temperatura imali su pune ruke posla; iznosili su pjantine iz plastenika u hlad, više zalijevali, pa ponovo vraćali unutra tijekom noći, trčali su oko njih po cijele dane.

Koliko je oko njih posla dovoljno govori podatak koji nam je Davor odao: jedan dan imao je u džepu mobitel i aplikacija mu je pokazala da je samo oko plastenika prošao više od 10 tisuća koraka!

Oni, dodaje Ivanka, na tržnicu dođu oko polovine travnja, ali savjetuju svima - budite strpljivi.

Sjeme, inače, sade u tri ture i kako jednu turu prodaju, druge rastu. Uspiju prodati gotovo sve, a najbrže su ih rasprodali tijekom korone. Sve je otišlo, prisjećaju se, u 20-ak dana, a sadnice su raznosili po cijeloj Istri, sve do Buja.

- Najviše imamo stalnih kupaca, no njih je sve manje. Ipak, sve je veći interes za sadnjom vlastitog povrća pa nam dolaze i mladi ljudi. Žele znati i biti sigurno da jedu zdravo, veli Ivanka.

Davor se pak prisjeće minulih vremena kada su sadnice po cijeloj Istri raznosili Uljanikovci.

Kupci iz cijele Istre

- I sada mi dolaze iz cijele Istre. Ljudi vole imati svoje, ako niš drugo barem pomidore i kakov cuket, veli Davor.

Dok razgovaramo polako 'kapaju' i kupci. Dugogodišnji vjerni kupac je i Veljko s Monte Magna. Došao je po pomidore, kukumare, cukete.

- Tu kupujem sigurno deset lit. Žena mi govori da puštim kampanju, ali štešo voli poisti svoj pomidor, smije se Veljko.

Trgovac koji to nije

Da Davor nije klasičan prodavač odaje i njihov razgovor; "Ča ćeti deset cuketi, to ti je preveć".

Na moju opasku da to nije baš uobičajena trgovačka praksa, odgovarati ljude od kupnje, priča nam da mu je lani došla nonica od "80 lit i da je iskala deset cuketi".

- Kad sam je pita za kega, je rekla da su ona i muž sami. Proda sam joj dvi, to im je dosta!", priča nam Davor i dodaje da mu nije u interesu prodati što više nego da kupci budu zadovoljni i vrate se dogodine.

Iako su im svake godine sve veća konkurencija razni veliki trgovački centri kod njega i dalje dolaze kupci iz cijele Istre. To dovoljno govori samo po sebi.

No kada prebrodite sve teškoće, i uzgojite svoj prvi pomidor - koji doista i ima okus po pomidoru - shvatit ćete koliko je truda i rada potrebno za uzgoj voća i povrća i prodavače na mrkatu gledati s poštovanjem kojega zaslužuju.