Silvia Buttignoni, Irena Burba i Alen Čikada oštro osuđuju zatrpavanje lokvi u selu Markovac

Alen Čikada poznati je aktivist koji se već 30 godina bavi obnovom i zaštitom lokvi. Kaže da je u bitku za lokve krenuo prije puno godina zbog gotovo istih problema poput aktualnih u Višnjanu – zbog zatrpavanja. Podsjetimo, ovog tjedna smo objavili članak o pobuni naroda zbog zatrpavanja posljednje lokve u selu Markovac.

-Opet se ponavlja ista stvar: zatrpavaju oko vila da bi došli do prostora. Na lokve onda šire građevinsko zemljišta. To je za Istru katastrofalna pojava, kaže Čikada.

Čikada: Istra je nekad imala najviše lokvi po kvadratom kilometru

- Problem je što lokve gotovo nitko ne štiti iako one imaju ogromnu kulturnu, krajobraznu, povijesnu i biološku vrijednost. Lokve su sastavni dio krajolika na cijelom Mediteranu, a upravo u Istri su naprisutnije. Prije zadnjih devastacija Istra je bila ogledni primjer kako bi krajobraz trebalo izgledat. Lokve su po Istri bile na svakih tri kilomatara, Istra ih je imala najviše po kvadratnom kilometru. Danas u Engleskoj zbog pozitivnog djelovanja maksimalno promoviraju pondscape (pond- jezerce, lokva, ribnjak op.a.) kao neizostavni dio landscapea – krajobraza, objašnjava Alen Čikada iz zaseoka Lucijani u Općini Žminj. Vezano za posljednji slučaj zatrpavanja nekoliko lokvi u selu Markovac kraj Višnjana Čikada kaže.

- Ozidana lokva Rupa ima veliku kulturnu i povijesnu vrijedost. Njeno zatrpavanje je kulturni zločin. Što se tiče manje lokve pored vila i objašnjenja da je zatrpana da se djeca ne bi utopila, to je van svake pameti. Postoje bunari u koje su ljudi pali pa ih ne zatrpavamo, ljudi se utapaju i u morima ili rijekama pa ne zatrpavamo. Ovdje je jasno da si je tajkun riješio teren kako njemu odgovara, smatra Čikada. Poziva na široku akciju.

-Krajnje je vrijeme da Hrvatske vode uzmu lokve pod svoje jer će jedino tako biti sigurne. Uništavanje lokvi na zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske veliki je zločin prema državnoj imovini. Najbolje rješenje je da se uknjiže Hrvatske vode jer puno je lokvi s izvorskom vodom, preporučuje Čikada. Na pitanje zbog čega je uopće postao aktivan u procesima zaštite lokvi Čikada odgovara.

- Počeo sam se time baviti jer samo odgojen na lokvi i znam koliko je bitno za stočarstvo. Lokve su nam bile sve. U moje selo voda je stigla tek sredinom devedesetih. Pored toga, lokva je među rijetkim aktivnostima koje čovjek radi u prostoru a da ga ne uništava, već obogaćuje. Za mene jedna lokva vrijedi više nego 20 kažuna, zaključuje Čikada dodajući da su lokve neizostavni dio istarskog identiteta.

Buttignoni: Djeca, novac, vizija ili razvoj ne bi trebali biti izgovori za zatrpavanje lokvi

Događanjima u Markovcu kraj Višnjana zgrožena je i Silvia Buttignoni, ravnateljica Nature Histrice.

-U Istri je, u prošlom stoljeću, zabilježeno više od 2.000 lokvi, što većih i što manjih. Lokve, po Zakonu o zaštiti prirode, nemaju status zaštite te nisu pod direktnom ingerencijom Nature Histrice. Štite se samo ako u njima obitavaju zaštićene biljne i životinjske vrste. Kako bi se ustanovilo žive li u lokvi zaštićene vrste te bi se provela eventualna zaštita nad tim vrstama, prethodno treba napraviti monitoring vrsta, uvodno je objasnila Silvia Buttignoni, ravnateljica Nature Histrice.

-Neke su istarski gradovi i općine, kao što su Lanišće, Vodnjan, Poreč, Marčana, Vižinada shvatili važnost i ljepotu lokvi te su unazad par godina angažirali Naturu Histricu za monitoring koji smo i odradili. Gradovi i općine bi trebale uvesti „zaštitu“ ili oznaku  „krajobrazne vrijednosti“ kroz lokalne prostorne planove, smatra Butignoni. 

-Naravno, zdrav razum nalaže da se lokve ne diraju, pisalo to u prostornim planovima ili ne. Smatram da bi jedinice lokalne samouprave po svaku cijenu morale štititi svoju prirodnu baštinu a ne dozvoliti da se takva staništa zatrpavaju. Lokve su bitan izvor vode za životinje. One su primjer povećane bioraznolikosti u prostoru. One su zaštitni znak istarskog krajolika, ističe ravnateljica Nature Histrice.

-Neka svaki pojedinac, uključujući i gradonačelnike i načelnike, budu čuvari svojih lokvi. Djeca, novac, vizija ili razvoj ne bi trebali biti izgovori za zatrpavanje lokvi a niti razlog betoniranja zelenih površina kojih ima sve manje. Pozivam načelnika Matticha da posluša glas mještana i prirode te da zatrpane lokve vrati u prvobitno stanje, apelirala je Butignoni.

Irena Burba: neophodno je osvijestiti javnost o važnosti tih "riznica bioraznolikosti"

Zatrpavanju lokvi oštro se protivi i Irena Burba iz Zelene Istre.

-Nestajanje lokvi i onečišćenje ostalih vodenih staništa zbog zatrpavanja i isušivanja, bilo uslijed prirodnih razloga, bilo zbog bahatog ljudskog djelovanja, te njihovo onečišćenje predstavlja veliki gubitak za prirodu i čovjeka. Putem Zelenog telefona kroz godine smo dobili niz prijava građana o zatrpavanju lokvi građevinskim materijalom i drugim materijalima, posljednji slučaj je bilo zatrpavanje prekrasne lokve Valbonaša, podsjetila je Burba. Radi se o zatrpavanju velike poznate lokve između Pule i Premanture radi poravnjavanja terena za izgradnju solarnog parka.

-Takve prijave smo najčešće slali inspekciji zaštite prirode, jedinicima lokalne uprave, javnim ustanovama za zaštitu prirode... Da bi sačuvali lokve i zaustavili trend propadanja potrebno je zagovarati efikasniji način njihove zaštite i revitalizacije kako bi lokve opstale, ne samo radi svojeg značaja za biološku raznolikost nekog područja, već i zbog njihove kulturno povijesne uloge u životu lokalnog stanovništva. Također, neophodno je osvijestiti javnost o važnosti tih "riznica bioraznolikosti" pogotovo u svijetlu klimatskih promjena. Lokve danas predstavljaju najčešća mala vodena staništa u Istri. U Istri lokvu nazivaju i raznim drugim nazivima: lago, kal, kalić, puč, što nam pokazuje kako je nekad lokva bila neminovan dio svakodnevnicu, podsjetila je Burba. 

-U 2015. godini Zelena Istra je provela projekt "KALIĆ-kampanja zaštite lokvi u Istri" u suradnji s Odredom izviđača Istra, OŠ Centar te Naturom Histricom koji se bavio edukacijom o važnosti zaštite lokvi i slatkovodnih vodenih staništa te strogo zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta koje žive u i oko takvih staništa na području Istarske županije. Njemu je prethodio međunarodni projekt "Krške lokve - mreža vodenih staništa" (2000) u sklopu kojeg smo zajedno s partnerima zabilježili velik broj lokvi u Istri kako bismo utvrdili njihov broj i trenutno stanje (zaraštene, onečišćene, presušene, zatrpane...) te procijeniti stupanj i razloge ugroženosti lokvi kako bi se pravovremeno pristupilo njihovoj zaštiti i očuvala njihova izvornost. Budući da je u međuvremenu javna ustanova Natura Histrica pokrenula projekt popisivanja i utvrđivanja stanja lokava na području Istarske županije – ustupili smo im sakupljene i arhivirane podatke. U Istri važnu ulogu u zaštiti lokvi ima i udruga Kal - udruga za zaštitu i obnovu krških lokvi kao i udruga Hyla te druge lokalne inicijative koje se trude obnoviti i valorizirati lokve, zaključila je Burba.