SLUČAJ VIŠNJAN Tornado overturizma zatrpao sve lokve u selu Markovac

-Ne hitajte grote u lokvu, zavapio je prije nekoliko godina Drago Orlić, jedan od najvećih istarskih pjesnika. Njegova posljednja zbirka pjesama „Galjotovica” cijela je posvećena poznatoj lokvi na Roveriji. Nažalost, iz pozicije stanovnika sela Markovca, nedaleko Višnjana, Orlićevi versi pokazali su se proročki.

Zadnjih godina zatrpano je nekoliko lokvi.

Bauk overturizma pokorio je Markovac kao, uostalom, i čitavu Istru. Cijena zemljišta skočila je u nebo: kvadrat se prodaje za 200 eura po metru. Lokve su postale nepotrebni teret. Narušavaju novokomponiranu istarsku estetsku sterilost, donose komarce, ponekad i zaudaraju. Ukratko - smetaju turistima.

Znači - zatrpavaj!

Markovac je selo s prekrasnim pogledom. Za lijepog vremena, preko redova vinograda i maslinika, vidi se od Vrsara do Novigrada. Idealno za vile s bazenom. Zadnjih godina niklo ih je dvadesetak. Kraj grozda od osam vila na rubu sela oduvijek je bila lokva.

Sad je više ni.

Barba Ivan: Lokve su toliko vrijedne da su ih nekad noću čuvali stražari

Evo sjećanja 80-godišnjeg susjeda Ivana koji se kraj te lokve doslovce rodio.

-Kad sam se rodio lokva je već bila tu. Kraj nje smo se igrali, od lokve smo živjeli. Nismo iz nje pili, ali smo iz nje jili, priča nam starac. Na pitanje da li su s vodom iz lokve zalijevali polja i na taj način jeli, Ivan odgovara negativno.

-Ne, kuhala se hrana, maneštra, pašta, ča se god kuhalo, si uzeo vodu tamo, bio je neki prah, više se ne sjećam kako se zvao, neki prašak od kojeg se voda rasčistila. To se moralo raditi jer je svega bilo u lokvi, punoglavaca, žaba i svega. I onda su žene s tom vodom kuhale, sjeća se Ivan.

Kaže da se voda iz lokve koristila i za pranje.

-Imala je stepenice da se može prići bliže. U našem kraju nema vode, nema izvora, nema ništa, jedino kišnica i gotovo. Nekad smo po vodu za piće morali ići u Tarsku valu, s govedima i onda vući nazad. Za vrijeme nestašica naše su se lokve čuvale po noći da ne bi neko došao sa strane, iz nekog drugog sela, da nam uzme vodu. Vodovod je stigao kad sam imao desetak godina, kaže barba Ivan. Dakle, negdje pedesetih.

- Ova lokva je prirodna, ljudi su je kroz povijest čistili i produbljavali, svakog ljeta kad je bilo suho lokve su se čistile, sjeća se Ivan. Dodaje, da je u zadnje vrijeme lokalni DVD dovozio vodu da lokva ne presuši, mještani su dovozili vodu u bačvama. Selo je voljelo lokvu.

Drugi susjedi, koji ne žele imenom u javnost, kažu da je vlasnik okolnih zemljišta na kojem danas niču vile u lokvu stavio ribice. Sve je bilo u redu dok prije mjesec dana kamioni nisu počeli dovoziti kamen i istovarati ga u lokvu. Danima su dolazili kamioni.

Barba Ivan smatra da se lokva nije trebala zatrpati.

- To se nije smjelo dogoditi. Pogledaj u svijetu što se događa, vode je sve manje. Voda je bogatstvo, smatra Ivan. Na pitanje kako doživljava mega izgradnju vile koje su mu potpuno zaklonile pogled koji je desetljećima imao.

- A čujte, došlo je takvo vrijeme, svit je takov, šoldi su najvažniji, zaključuje barba Ivan pred svojim prastarim Jugom. Šoldi pokreću svijet, to je poznato. U selu je najbogatiji Branko Kovačić. Donedavno je imao aquapark Istralandia, dobro ga je prodao. Ima i veliku građevinsku firmu Istrakop u Poreču. Kovačića u selu zovu – šerif.

Poslušajmo njegovu stranu priče.

Branko Kovačić: Lokvu sam zatrpao da se neko dijete tamo ne bi utopilo

-Točno je, ja sam zatrpao lokvu. To sam najavio načelniku još prije godinu dana kada smo šetali pored te lokve. Predložio je da na tom mjestu napravimo igralište. Prije mjesec dana sam mu poslao još jedan dopis s najavom. Lokvu sam zatrpao da se neko dijete tamo ne bi utopilo. Imam četiri unuka i strah me da se netko od njih ne utopi u toj lokvi, rekao nam je Kovačić.

Na pitanje zašto je zatrpao lokvu koja nije na njegovom, već na državnom zemljištu, Kovačić je kao iz topa izvalio:

- Da spasim djecu. Bitnije su mi djeca od lokve. Tijekom ljeta djeca dolaze blizu lokve, bacaju kamenje, neko će se okliznuti kad je mokro i pasti unutra. Zatrpao sam je i opet bi to učinio. Na znam da li znate, ali u velikoj lokvi Rupa s druge strane sela utopilo se prije 50 godina jedno dijete. Ne želim da se to ponovi, rekao nam je Kovačić.

Potvrđuje da je osobno zakopao i tu veliku lokvu. Radi se o velikoj ozidanoj lokvi sa dvadesetak stepenica, poznatoj u cijelom kraju. Izgrađena je još u doba Austro-Ugarske Monarhije. Prije nekih pedesetak godina u velikoj tragediji u lokvi se utopilo dijete. Obitelj je pored lokve podigla kapelicu.

-Točno je, zatrpao sam i nju, Bila je puna žaba i komaraca. Nitko se nije bunio. Ljudi su sretni da je sada tamo poravnat teren na kojem se može parkirati. Lokve su imale smisla dok je bilo blaga, sada više nemaju svrhu, tvrdi Branko Kovačić.

Znakovito, pored nedavno zatrpane prvospomenute lokve nalazi se velika ograđena parcela veličine 5.000 metara u vlasništvu Branka Kovačića.

-Točno je. To je moja parcela. Na njoj će moji sinovi izgraditi svoje kuće. Sada žive u Novigradu a voljeli bi se vratiti u selo. Ja sam očistio i tu parcelu i sve okolne puteve. Pitajte ljude koliko se trudim za svoje selo, naglašava Kovačić. Kaže da je ovaj tjedan, osim što je zatrpao lokvu, i pokosio cijelo selo.

Malo niže ima parcelu od 50.000 kvadrata na kojoj su planirani turistički kapacitet s 250 ležaja. Za realizaciju čeka izmjenu općinskog prostornog plana.

-Planiramo tamo uložiti 30 milijuna eura i zaposliti 40 ljudi. Cijelo selo podržava projekt, naglašava Kovačić. Po njegovim riječima sve radnje koje poduzima imaju apsolutnu podršku seljana. Narod je, kaže, na njegovoj strani.

Međutim, narod kaže da nije. Desetak stanovnika Markovca napisalo je pismo načelniku Višnjana Angelu Mattichu.

Narod se buni: Lokva ima neprocijenjivu vrijednost

- Ovim putem, kao duboko revoltirani, ogorčeni i zabrinuti mještani sela Markovac, želimo Vas obavijestiti o uništavanju lokve koja se nalazi u našem selu, na parcelama 252/1 i 252/2 K.O. Višnjan. Naime, gospodin Branko Kovačić, mještanin našeg sela, je bez ikakvog prethodnog odobrenja i suglasnosti zajednice zatrpao ovu lokvu, čime je nanio veliku štetu, kako ekološkom sustavu, tako i kulturnom naslijeđu te sastavnom dijelu društvenog dobra našeg sela, tvrde seljani.

-Lokva u Markovcu nije samo običan komad terena – ona ima neprocjenjivu važnost za naše selo. Kao prvo, riječ je o dijelu naše povijesne i kulturne baštine, koja je generacijama bila simbol sela i važan dio seoskog života, a danas svjedoči o načinima života i prilagodbi naših predaka ovdašnjim uvjetima. Ekološki, lokva je značajna za lokalni ekosustav i bioraznolikost, pružajući stanište mnogim biljnim i životinjskim vrstama. Nadalje, ona ima i funkciju zadržavanja vode u zemljištu, što je u današnjim uvjetima klimatskih promjena i čestih suša od posebne važnosti. Lokva se nalazi na društvenom dobru te se njeno narušavanje doživljava kao direktan gubitak jednog dijela naše zajedničke baštine, a njezino bi uništavanje trebalo podlijegati zakonskim regulacijama i odobrenjima. Kao takva, smatramo da je nedopustivo da bude uništena na ovaj način, bez obzira na bilo kakve osobne interese, kažu stanovnici sela.

- Stoga, ljubazno molimo Općinu Višnjan da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se lokva što prije vratila u svoje prvobitno stanje i trajno očuvala, kao što je to učinjeno sa sličnim značajnim lokvama na području Višnjana. Smatramo da je važno da se ovakvi prirodni i kulturni resursi očuvaju za buduće generacije te vjerujemo da Općina Višnjan, kao naš predstavnik i nositelj javnih interesa, ima i odgovornost zaštititi ovu lokvu te osigurati njezin opstanak u budućnosti, zahtijevaju od načelnika.

Poznavatelji situacije u Višnjanu kažu da su Mattich i Kovačić dugo godina bili bliski suradnici. U jednom trenutku su se razišli i od onda odnosi su toplo hladni.

Angelo Mattich: Lokva Rupa zatrpana je prije mog mandata

Iako je bio obaviješten o Kovačićevim namjerama vezano za zatrpavanje, višnjanski načelnik je na neki način iznenađen.

-Iznimno me žalosti uništavanje spomenika prirode i devastiranje njegove izvorne prirodne vrijednosti jer sam apriori kroz svoje djelovanje usmjeren na zaštitu autohtonog istarskog identiteta za kojeg smatram da se, većinom, negdje ciljano i namjenski zagubio. Primarno zbog ostvarenja kratkoročnih profitnih ciljeva koji sustavno uništavaju duh i tradiciju Istre. Sekundarno, zato što u stvaranju profita manjka ideja kako uz očuvani identitet možemo dugoročno stvarati znatno veće vrijednosti i za naša buduća pokoljenja, napisao nam je načelnik.

- Što se tiče lokve na parceli 252/2 k.o. Višnjan, u vlasništvo Republike Hrvatske, u naselju Markovac, nadležne službe Općine Višnjan poduzele su i poduzimaju sve potrebne zakonske radnje jer je devastirano područje koje je bilo iznimno bogato biljnim i životinjskim svijetom. U ovom slučaju danas smo (15. studenoga) pustili u proceduru prema relevantnim organima Rješenje komunalnog redara kako bi se lokva očistila i vratila u prvobitno stanje, naglasio je načelnik. Prijava se očito dogodila tek nakon novinarskog poziva.

Na pitanje zašto je zatrpana lokva koje je u prostornom planu Višnjana zaštićena kao prirodni spomenik kulture.

-Lokva Rupa na parceli 380 k.o. Višnjan u vlasništvu fizičkih osoba, zatrpana je prije više od 20 godina, znatno prije nego sam preuzeo odgovornu dužnost načelnika Općine Višnjan, naglasio je Mattich. Međutim, Google pokazuje drukčije. 

Na snimci iz 2006. godine vidljiva je lokva Rupa, upravo u procesu zatrpavanja i upravo u vrijeme Mattichevog načelničkog mandata. Kovačić je, inače, bio na tadašnjoj Mattichevoj Nezavisnoj listi.

Mattich vs Kovačić, najbolji neprijatelji

Višnjanskog načelnika pitali smo za komentar Kovačićeve tvrdnje da mu je prije godinu dana, za vrijeme šetnje po Markovcu, odobrio zatrpavanje.

-Točno je da sam rekao Kovačiću da bi oko lokve trebalo izgraditi dječje igralište. Ponudio sam da on napravi građevinski dio a mi da riješimo igrala. Međutim, nikad nije bilo govora o zatrpavanju lokve. Pričali smo o tome da se igralište napravi oko lokve, objašnjava Mattich. Potvrđuje i zaprimanje Kovačićevog dopisa o namjeri zatrpavanja lokve.

-Zaprimili smo prije mjesec dana dopis o njegovim planovima zatrpavanja lokve ali nismo mu pozitivno odgovorili. Zapravo, nismo mu uopće odgovorili jer smo imali važnijih poslova. On nam ionako stalno šalje nekakve dopise i teško je na to sve odgovarati. Osim toga, parcela na kojoj je lokva je u državnom vlasništvu, a ne općinskom, kaže Mattich.

Ovaj odgovor je pomalo čudan jer se Angelo Mattich često hvali svojim zalaganjem za održavanje lokvi.

U nastavku svog pisanog odgovora iskoristio je priliku da se pohvali svojim dosadašnjim uspjesima oko višnjanskih lokvi.

- Općina Višnjan putem Javnog natječaja za financiranje programa, projekata i javnih potreba sredstvima proračuna Općine Višnjan za 2024. godinu financira među ostalima i Udrugu Volim Višnjan kojoj je glavna aktivnost zaštita prirodnih i društvenih vrijednosti na Višnjanštini. Sukladno tome dugi niz godina radili su i rade zajedno s volonterima na Stazi Lokava. Očistili su veći broj lokava, a posebno lokve u Višnjanu Laco Neto i Laco Vivo te izgradili lokvu na izletištu Tičan nadomak Zvjezdarnice. Uz lokve su postavljeni kameni stolovi na dvije lokacije i tako su postale izletište. Ujedno je Općina Višnjan u park šumi Pineta uz lokvu uredila i zelenu površinu, površine više od 3.000 m2. Posebno me raduje što naš Dječji Vrtić Višnjan uz tu lokvu uređuje park zavičajnosti. Spomenute inicijative Udruge Volim Višnjan i našeg dječjeg vrtića, kao i ostalih članova naše zajednice, najbolji su testament da zajedno s Općinom Višnjan cijela naša zajednica aktivno doprinosi očuvanju prirodnih ljepota, kulturne baštine i održivog razvoja, raspisao je Mattich.

Čini se da su lokve na području Općine Višnjan svuda zaštićene osim u Markovcu. Pravo je pitanje je li zaštićen i Branko Kovačić?

U spomenutoj zbirci pjesama Drago Orlić napisao je i pjesmu "Ki vodu muti". Evo za kraj nekoliko stihova.

Gušterica, zmija i jež

zuz lokvu spe,

lipe sanje vesele.

Pamet je bila naša lokva, naša vira,

nikada takovega pira, 

ni  bilo kega da vodu muti,

ni bilo tega ki ni umija vodi ćuti...