Urbani i društveni vrt na Gregovici: Zasadi, plijevi, zalijevaj, druži se i uberi sočne plodove svoga rada!

S prvim znacima toplijeg vremena, aktivnosti se u urbanim vrtovima na Gregovici intenziviraju. Njihovi vlasnici vraćaju se, nakon zimskog sna, zemlji. Pobiru preostalo zimsko povrće - brokulu, zelje, nešto salate i blitve te pripremaju zemlju za proljetnu sadnju i sjetvu.

Društveni vrt Zelene Istre i partnera

U petak smo u vrtovima sreli Irenu Burbu, koordinatoricu Društvenog vrta, velike površine u sklopu urbanih vrtova koju uređuje Zelena Istra s partnerima: Gimnazijom Pula, Društvom osoba s tjelesnim invaliditetom južne Istre, Školom za odgoj i obrazovanje Pula, Udrugom za autizam Istra i Studentskom udrugom Pula. Vrt od 1.500 kvadrata dio je urbanih vrtova Gregovica, a udruga ga je dobila na korištenje od Grada Pule na dvije godine.

Karin i Irena

Kako nam pojašnjava Burba iz Zelene Istre ovaj je vrt pokrenut zahvaljujući angažmanu Grupe za urbane vrtove Zelene Istre koja je nastala iz inicijative građana zainteresiranih za realizaciju i promociju urbanih vrtova u Puli te pokretanje prvog društvenog vrta kao mjesta za odmor, druženje, uzgoj hrane i inkluziju.

Projekt se odmah svidio Karin Bolković, gimnazijskoj profesorici, koja je došla na ideju da njena škola bude dio tog inovativnog plana, pa je pozvala svoje učenike da se pridruže u sadnji, okopavanju, plijevljenju...

Vrtlarenje umjesto sata razredništva?

- Ako se nauče brinuti o biljkama, naučit će se brinuti i za druge stvari ali i za ljude, to mi je nekako bila polazna ideja, da ne ponavljam da su ovdje na zraku, druže se, pomažu osobama s invaliditetom, uče se inkluziji, priča nam Karin dodajući kako nije nebitno što volontiraju i time skupljaju bodove za gradske stipendije.

Na pitanje koliko se gimnazijalaca doista i odaziva pozivu na vrtlarenje veli da su ovdje već bili učenici 3a i 3c razreda, no kako će ih sigurno dolaziti više sada kada su dulji dani, pojašnjava ova profesorica, napominjući da je njezina ideja, koju će prezentirati kolegama, da ovdje s učenicima odrađuju sat razredništva. Stoga će se u budućnosti ovdje oformiti i učionica na otvorenom, za što im je Šumarija Pula već donirala panjeve za sjedenje, a često im donacijama uskače i pulski Bauhaus.

Nema slađe, do svoje lubenice

- Pozivam svakako i druge škole da se jave i pokušaju nešto posaditi. Uz sve benefite koje pruža boravak u prirodi na kraju će uživati u svojim plodovima rada, navode Irena i Karin prisjećajući se da su lani ovdje odlično rodili pomidori, paprike, tikvice, a posebno su ponosne na super slatke lubenice koje su sami uzgojili, ubrali i - pojeli.

Mjesto za druženje

- Prednost društvenog vrta svakako je i ta da ovdje imate sve: zemlju, vodu i alat, a s onima kojima dijelite vrt, dijelite i obveze pa je dovoljno doći i nekoliko puta tjedno i otići kućama s punom torbom ekološkog povrća, poziva Irena.

Dodaje da će se već u proljeće ovdje ponovo organizirati razne radionice i aktivnosti te će za tili čas, kao i lani, vrt biti krcat ljudima. U kratko vrijeme ispunio je svoj sekundarni cilj i postao mjesto za socijalizaciju i druženje, upravo ono što nam možda i najviše nedostaje.

Na pitanje tko su ostali korisnici vrtova sugovornice nam vele kako ima penzionera, no oduševljava ih to što je parcele uzelo i puno mladih obitelji s djecom. Jedan od najmlađih vrtlara Društvenog vrta, a kojeg smo sreli u petak, je Stefan, učenik osmog razreda.

Pomagao baki, a sad sam sadi

- Kao mlađi pomagao sam puno baki u vrtu i to mi se uvijek sviđalo. Kada sam čuo da postoje vrtovi u kojima se mogu toga prisjetiti odmah sam došao, veli nam Stefan koji najviše voli sijati. Dok čupa travu i drugima daje upute (jer u vrtu se ne sjedi besposleno, već radi) priča kako je prošlog tjedna zasijao ciklu, peršin, celer....

Stefan, učenik osmog razreda

Kćerin vrt okopavao je pak Marijan Kaurić. Tata k'o tata, došao je odraditi najteži dio, a onda će kćeri i njezinoj obitelji prepustiti daljnju sadnju.

Tata okopava, kćer sadi

- Trenutno sam slobodan pa sam došao pripremiti zemlju za sadnju i sijanje, navodi naš sugovornik pokazujući kako na 50 kvadrata, koliko su vrtovi veliki, još uvijek ima ponešto za branje: pokoja mrkva, kelj, peršin od lani...

Ovakav je komadić zemlje sasvim dovoljan da, ukoliko se dobro organiziraš, obitelj ima dovoljno svog povrća kroz godinu, veli nam dodajući kako je zemlja već dobra, a za nekoliko će godina sigurno biti još plodnija.

Marijan i Zdenko

U sijanju češnjaka prekidamo Zdenka Kvasteka. Vrt je uzeo krajem prošle godine i sa suprugom je tek krenuo u avanturu uzgoja vlastitog povrća.

Sadi se češnjak, ali i karanfili

- Živimo blizu, oboje smo u mirovini i rekli smo zašto ne, ovo je odlično mjesto da korisno provedemo vrijeme, ostanemo aktivni, družimo se, veli Zdenko dodajući kako je ovih dana baš pripremao zemlju i zasijao mrkvu, matovilac i peršin, a za suprugu - mirisne turske karanfile.

Kasnije će na red doći i mladi luk, pa krompiri...

Inače, svih 80-ak vrtova je podijeljeno, korisnici za njih plaćaju 250 kuna godišnje, za što, osim same parcele, dobivaju i alatnice i vodu bez koje prinosi ne bi bili tako obilni kao što to jesu.

Zemlja, voda, alat - sve je tu

Nažalost, ako ste pomislili da se vrtovi šire na dio koji se trenutno ravna moramo vas razočarati. Do vrtova ubrzo stiže - još jedna benzinska, tako da će ova zona doista (p)ostati zelena ozana usred betona.

No, na sreću, neslužbeno doznajemo i da bi se ovaj projekt, koji se pokazao kao pun pogodak, uskoro trebao širiti i na druge kvartove pa bi svoj komadić raja moglo dobiti još Puljana.