Tata Đani Fajman: "Mi dobro delamo, ali mene uopće ne interesira da ja od toga moram zaraditi i staviti si na bandu 10, 50 ili 100 tisuća eura. Meni je cilj da se živi i da je familija na kupu. Ja svaki euro što dobijem ulažem u mehanizaciju i modernizaciju proizvodnje" * Kćer Elena: "Nemamo neku potrebu za reklamom. Jer, kako napravimo sir, tako ode * Kćer Anita: "Sir od nepasteriziranog, sirovog mlijeka je jako, jako tražen u svijetu. Ti ništa ne ubiješ u tom siru, sve je živo, i kalcij i kalij. Nutritivno je to jako bogat sir" * Letaj je selo bez bazena i kuća za odmor
Tata Đani Fajman: "Mi dobro delamo, ali mene uopće ne interesira da ja od toga moram zaraditi i staviti si na bandu 10, 50 ili 100 tisuća eura. Meni je cilj da se živi i da je familija na kupu. Ja svaki euro što dobijem ulažem u mehanizaciju i modernizaciju proizvodnje" * Kćer Elena: "Nemamo neku potrebu za reklamom. Jer, kako napravimo sir, tako ode * Kćer Anita: "Sir od nepasteriziranog, sirovog mlijeka je jako, jako tražen u svijetu. Ti ništa ne ubiješ u tom siru, sve je živo, i kalcij i kalij. Nutritivno je to jako bogat sir" * Letaj je selo bez bazena i kuća za odmor
Pitoreskni Letaj podno Učke mjesto je s duplo više krava nego stanovnika, za što je zaslužna vrijedna obitelj Fajman koja na svojoj farmi ima čak 140 krava, od kojih 60 muznih daju dnevno 900 litara mlijeka, koje zatim njihova sirana pretvori, također dnevno, u 90 kilograma traženog sira. No, rade oni i jogurt, maslac, skutu...
Pritom se ne reklamiraju, što nas podsjeća na kultnu 'Pašaretu' pazinske obitelji Ferenčić.
- Iskreno, jako malo se reklamiramo i ovaj vaš današnji posjet je bio upitan. Svih odbijamo, smiju se se sestre Anita i Elena.
(Najstarija sestra Anita i najmlađa Elena: "Sir radimo od našeg čistog, nepasteriziranog mlijeka")
"Nemamo neku potrebu za reklamom. Jer, kako napravimo sir, tako ode. Recimo, tvrdi sir zrije 90 dana, a mi ga prodamo već 20. dan, a pogotovo će to biti sad za Uskrs i kad krene sezona, kaže najmlađa sestra Elena.
Pravi je užitak posjetiti vrijedne ljude koji proizvode, koji održavaju tradiciju i koji se nisu predali turizmu i rentijerstvu. Kad smo kod toga, Letaj je selo bez bazena i kuća za odmor.
Od none Anđele, tate Đanija i mame Dušice, najstarije kćerke Anite kojoj pomaže i njen muž, srednje Martine i najmlađe sestre Elene do strica Stelija, tete Suzi i unuke Leone, svi složno i organizirano vode ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
Fajman je prezime germanskog porijekla. "Navodno su 1820-ih tu došla tri brata, netko govori da su pobjegli kao oficiri, ali nitko točno ne zna", priča nam Đani Fajman i pojašnjava kako su počeli sa svojim poslom.
(Đani Fajman: "Prva i osnovna baza za dobar sir je kvalitetno sijeno. Uz to, nama su goveda pet, šest mjeseci na ispaši na otvorenom")
- Mi smo kao mladi voljeli pojt malo na zapad, u Austriju, Njemačku, Sloveniju, snimit njih, pa smo si zamislili ča ne bi bilo lipo tako i kod nas, da se obiteljska tradicija i proizvodnja zadrži na selu, da ti familija ostane na kupu, a ne da svi odmagle u grad. I tako smo počeli ranih 90-ih, poslije rata i ratišta, iako smo se poljoprivredom bavili oduvijek, govori Đani, naglašavajući da su postupno nastajali u posljednjih 30 godina, od početnih pet-šest krava do sadašnjih 140, malih i velikih. Drže i 30-ak prasaca, a tove i junce. Imaju dosta zemlje, i svoje i u zakupu.
Ova obitelj proizvodi isključivo kravlji sir, i to isključivo od njihovog čistog mlijeka, a ne od nepasteriziranog mlijeka!
Pasterizacija iznad 63 Celzijeva stupnja, kažu sestre, ubija loše, ali i dobre bakterije.
- Sir od nepasteriziranog, sirovog mlijeka je jako, jako tražen u svijetu, ističe Anita, dodajući: "Ti ništa ne ubiješ u tom siru, sve je živo, i kalcij, i kalij... Nutritivno je to jako bogat sir".
"Svu hranu za goveda proizvodimo na svom gospodarstvu, mi ništa ne kupujemo", kaže tata Đani, a onda posebno ističe: "Prva i osnovna baza za dobar sir je dobro, kvalitetno sijeno. Voluminozno sijeno, sijeno lucerne, livadna sijena, pitome sijane trave, kvalitetni ljuljevi... prirodno sijeno. Imamo sreću da imamo i dosta ispaše. Četiri, pet, pa i šest mjeseci su nam goveda na otvorenom".
Fajmani sada imaju tri hale, a dnevno se troši dvije i pol tone sijena, plus 500 do 600 kilograma kukuruza i ječma.
- U Istri se dela toliko istarskog sira i toliko ljudi dolazi sa sirom na te markate, a nimaju dvi krave u korti. To mi smeta, kaže Đani kojeg s druge strane smeta prekomjerna industrijska proizvodnja mlijeka.
- Iscrpit ćemo sve minerale iz zemlje i prirode. Vjerovali ili ne, Izrael je sada na 17 tisuća litara mlijeka godišnje proizvodnje po kravi, a mi smo na pet do šest tisuća litara po kravi, i to je polu ekološka proizvodnja. Bio sam u Italiji po velikim farmama i moram iskreno reći da mi se to gadi. Svega je tu unutra, samo najmanje sijena, kaže on.
U Đanijevom djetinjstvu njegova majka Anđela davala je mlijeko u otkup.
- Svaka kuća je tada imala 5-6 krava. Kamion je prolazio kroz selo, a mama je od toga dobivala plaću koja je, vjerovali ili ne, bila jednaka plaći pokojnog oca Lina koji je radio u Purisu, nastavlja Đani.
Tako se radilo do sredine 80-ih, da bi početkom 90-ih počeli proizvoditi sir, ali u malim količinama, a nakon pada pulske Mljekare, mlijeko im je otkupljivao PIK Rijeka. Postupno im se povećavao broj krava, da bi, uz gradnju prve veće štale, postali najveći kooperant s 450 tisuća litara mlijeka godišnje.
Novi uzlet slijedi 2012. godine kada Fajmani koriste potporu države od bespovratnih 200 tisuća kuna za izgradnju današnje sirane.
- I do broja stoke, i do zemlje, do sve većeg kotla, do veće štale došli smo postupno, ponavlja Đani, kojeg ljuti to što do danas država nije riješila trajni zakup državnog zemljišta, već im se ugovor sada obnavlja na tek godinu dana.
- Mi smo na toj zemlji, plaćamo obaveze, a nemamo trajni ugovor. To je žalosno, veli on.
(Najstarija sestra Anita)
Iako svjestan stanja u državi, a posebno lošeg stanja mljekarstva u Hrvatskoj, Đani nimalo ne spada u pesimiste.
"Mi dobro delamo. Meni nije cilj da ja od toga moram zaraditi neke velike novce, meni je cilj da se živi , i da je familija na kupu. Mene uopće ne interesira da ja od toga moram zaraditi i staviti si na bandu 10, 50 ili 100 tisuća eura. Mene to ni briga. Ja svaki euro što dobijem ulažem u mehanizaciju i modernizaciju proizvodnje", veli.
Aplicirali su i na par natječaja za EU sredstva.
- Mogli bismo puno više, ali smo ograničeni jer nikako ne možete skupiti bodove i onda neću ni trošiti na konzultante. Jer svaki vam konzultant unaprijed naplati 4-5 tisuća eura, idete, a ne prođete na natječaju. Naime Istra je visoko razvijena regija kao i Općina Kršan , pa nam zbog visokog indeksa razvijenosti uvijek fali 3-4 boda. To je naša karma bogate općine i županije. A žalosno je to sve, jer smo mogli puno, puno više uložiti. Puno smo propustili EU sredstava. Kad vidim koliko su moji prijatelji u Sloveniji izvukli, mene sram išta im i govoriti, govori Đani Fajman.
Mama Dušica ima najprisniji odnos s kravama i zna svaku po izgledu, a zna im i imena.
- Ako ne imena, njihov broj se mora znati, kaže nam ona.
Na naše pitanje bi li se odselila iz ovog kraja, negdje gdje bi odmarala bez posla, mama sa smijehom mudro odgovara: "A ne ne, ne bismo mogli funkcionirati".
Mama je, kažu nam njene dvije kćeri, svaki put na mužnji, godišnje možda preskoči dvije mužnje.
Treba biti maštovit za dati 140 imena.
"Ima starinskih imena od Manole i Milke do Shakire i Beyonce", smiju se sestre Anita i Elena.
Kako im izgleda radni dan?
- Kako koji dan, ali većinom svi delamo sve, veli Elena.
Radni dan počinje im u šest ujutro a ponekad završava u ponoć. Mužnja je poluautomatska, a prije jutarnje i večernje mužnje pere se i briše vime.
- Sinoć je mužnja trajala do 23.30 sati, veli Elena, kazavši da se sada puno krava otelilo i da trenutno imaju 15 junica, a mi fotografiramo onu koja živi tek jedan dan.
Mimo 60 muznih, druge krave su junice, za daljnji rasplod, kao i telad.
Nakon mužnje čisti se štala, priprema se hrana za krave, a kad se mlijeko ohladi oko 10 sati ujutro Anita ga dočekuje u sirani, smještenoj u kompleksu obiteljske kuće.
- Dok se sir stavi u kalupe, dođe tri popodne. Kad se sir navečer ocijedi , soli se, stavlja u salamure, spakira se skuta kad se ohladi... Dolaze i kupci jer smo, osim nedjelje, otvoreni svaki dan od 8 ujutro do 19 sati, kaže Anita. Nakon završetka posla u sirani oko osam navečer, ide se u štalu na večernju mužnju.
Većina kupaca su domaći ljudi iz okolnih mjesta, ali ima puno Riječana, dođu ljudi i s Krka i Cresa, dosta je Pazinjana, Labinjana, nešto manje Puležana. U sezoni ima i turista, dok im 20 do 30 posto potražnje čine restorani i agroturizmi.
"Svako želi dobru fetu domaćeg sira, a pogotovo nam ga traže seoska domaćinstva", veli Elena, a sestra Anita se nadovezuje: "Imamo stalne kupce godinama. To nam je najveća radost i razlog da to radimo. Najviše se baziramo na kvaliteti".
(Živi tek jedan dan... kakve trepavice)
Prva mužnja zna uznemiriti junice stare godinu i pol dana. To im je nepoznato, neobično i znaju biti vrlo žive.
- Prvi put su se otelile, mi kažemo 'prvotelke', njih se zasebno muze u posebne kante, i to mlijeko kolostrum se daje njihovoj teladi. To je snažno mlijeko žute oker boje, daje im se na dude, nastavlja Elena.
Krave im gotovo nemaju zdravstvene poteškoće.
- Svaki su dan na paši, tako da su zdrave, otporne. Ne sjećam se kad smo neku kravu liječili, hvala Bogu. Nakon mužnje ide na pašu, osim ako je prevelo blato jer je kasnije teško oprati vime, veli ona.
- Sad je i skromnija paša, ali vajk im damo dohranu, dodaje.
- To je, naravno, naš radni dan, a dečki imaju puno više posla, pogotovo u polju. Jer, mi svu svoju hranu proizvodimo sami! Ne kupujemo niti jednu dohranu za krave, od kukuruza, lucerne, ječma, pšenice... Sva žita proizvode tata i stric, naglašava Elena.
(Iako oprezne, vole se maziti)
Što je se tiče konkurencije, u Istri djeluje desetak sirana.
"Mi smo sa svima dobri. Svatko ima različit sir. Mi smo van, skroz ne selu, imamo čistu hranu, čisti zrak, čiste vode. Tu su izvori. Sve to pridonosi vrhunskoj, a ne dobroj kvaliteti. Kvaliteta ovisi i o pasmini, mi imamo smeđu montafonsku pasminu krava. One daju malo mlijeka, ali jako kvalitetnog, s puno proteina, za razliku od crno bijelih koje daju do do 20-25 litara, ali je mlijeko skromnije kvalitete. Sve se to osjeti u kvaliteti sira", kaže Elena.
Najvažnija je prehrana krava.
- Krave jedu odlično suho sijeno, a to znači da je pokošeno u pravo vrijeme, okrenuto u pravo vrijeme, osušeno, izbalirano i uskladišteno u pravo vrijeme. Bez vlage. Ne ujutro, ne sutra, ne prekosutra nego u pravo vrijeme. To baš tata pazi. Tata je ekspert za prehranu krava, kažu nam njegove vrijedne kćeri.
One smatraju da samo angažirana i složna obitelj može optimalno raditi ovaj posao.
- Mi radimo sve blagdane, sve dane osim nedjelje. Nitko ne bi radio subote, kamoli nedjelje. Zapravo neće uopće raditi, veli Elena i naglašava važan faktor obiteljske solidarnosti.
Njena sestra Anita dodaje: "Moraš voljeti taj posao, to je glavno. Mi smo u tome od malih nogu. Već sa sedam, osam godina smo s mamom i tatom hranile male teliće na dudu. Imamo radne navike".
Za kraj, kravama se u štali pušta muzika, kontinuirano im svira Radio Istra!
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
Pet-šest mjeseci na ispaši, na otvorenom
Sutra među ostalim pišemo o mjeri Istarske županije o financijskom bonusu vjernosti poslodavcu u 2025. godini za zaposlenike u istarskim zdravstvenim i socijalnim ustanovama, odnosno zbog čega je ta mjera izazvala nezadovoljstvo kod većeg dijela zaposlenika
Ovih 37 ljudi garancija su da će Istra nastaviti istim putem napretka i suradnje, poručio je Miletić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
