Amir Alagić: "Dobra književnost nikada ne može biti plagijat, no u spisateljskom radu uvijek odjekuju djela naših prethodnika"

Treće izdanje 'Kluba u klubu', čitateljskog kružoka u kojem sudionici pod vodstvom teoretičara, filozofa i književnika promišljaju književno djelo održano je sinoć u Klubu-knjižari Giardini, a ovaj put su, uz gostovanje Amira Alagića, pulskog pisca rodom iz Banjaluke, čitatelji i čitateljice razgovarali o romanu "Kronika najavljene smrti" kolumbijskog nobelovca Gabriela Garcie Marqueza, s osvrtom na Alagićeva djela, posebice najnovije književno ostvarenje "Ogledalo za krletku" (Durieux).

Nadovezujući se na tezu Leonide Kovač, prve gošće čitateljskog kružoka, o "citiranju bez navodnih znakova" u djelima svjetonazorski, emotivno i duhovno bliskih književnika i umjetnika, Alagić je poveo razgovor o djelima koja su ga inspirirala za spisateljski rad, odnosno nadopisivanju, oživljavanju i odjekivanju djela književnih uzora u radovima onih koji ih baštine.

- Dobra književnost nikada ne može biti plagijat, no u spisateljskom radu uvijek odjekuju djela naših prethodnika. Kao što je Marquez u mislima imao Kafku, tako je i on kroz mene progovarao. Nakon što sam napisao svoju prvu zbirku priča "Pod istim nebom", shvatio sam da je to moj pokušaj da uvijek iznova ispišem Kroniku, pojasnio je Amir Alagić značaj "Kronike najavljene smrti" za njegov spisateljski rad, pruživši sudionicima čitateljskog kružoka rijetku priliku da steknu uvid u sam proces pisanja i rada na tekstu.

Na taj je način otvorio i temu nestalnosti i višestrukosti sjećanja te načina njegova prikaza u književnom djelu, koja čini jednu od centralnih tema Marquezove 'Kronike', ali i njegovih djela, neraskidivo vezanih uz kolektivnu odgovornost društva za počinjene zločine.

O značaju ove teme za naše prostore, ali i "stvarnosnosti" Alagićeve proze, unatoč (ili upravo zahvaljujući) njegovim izletima u magijski realizam na tragu Marqueza, posvjedočila je i jedna od sudionica čitateljskog kružoka: "Nitko nije kriv, a svi znaju tko je i peru ruke".

- Do samog kraja sam se nadala da se ubojstvo neće dogoditi iako je najavljeno na prvim stranicama knjige, izrazila je jedna od sudionica kluba opće osjećanje pri čitanju Marquezove 'Kronike' i uputila na značaj književnosti za formiranje etike koja nije temeljena na neupitnim tradicijama, već na suosjećanju: "Kao što su Marquez i Alagić pokazali, književnost nam ne nudi jednostavne odgovore. Ona nas kroz apsurd, parodiju, humor, izmicanje pouzdanog pripovjedača izaziva da preispitamo ustaljene obrasce".