"Mislim da će knjiga apsolutno preživjeti jer je vrlo jednostavan način komunikacije. Ne traži automate za dekodiranje filmova. Knjigom ne postaješ samo bolji čovjek, njome se i uzdižeš na društvenoj ljestvici. Obrazovanost ima smisla", istaknuo je Blatnik
"Mislim da će knjiga apsolutno preživjeti jer je vrlo jednostavan način komunikacije. Ne traži automate za dekodiranje filmova. Knjigom ne postaješ samo bolji čovjek, njome se i uzdižeš na društvenoj ljestvici. Obrazovanost ima smisla", istaknuo je Blatnik
Dva dana nakon što je publici pulskog sajma knjige predstavio svoj roman "Trg oslobođenja" u izdanju buybooka i u prijevodu Jagne Pogačnik, ugledni slovenski pisac i sveučilišni profesor Andrej Blatnik (Ljubljana, 1963.) jutros je na Doručku s autorom blistao nepretencioznom duhovitošću i dubljim uvidima.
Na pitanje Aljoše Pužara može li umjetna inteligencija zamijeniti kreativnog pisca, Blatnik je odgovorio: "Oni koji znaju nešto o literaturi znaju da je razlika između žanrovske, nekreativne literature i one kanonske u odmaku od horizonta očekivanja. A umjetna inteligencija ne da je unutar tog horizonta, nego ona reproducira već napisano. Sigurno je da umjetna inteligencija može napisati roman, ali za umjetne ljude!".
Prvu je knjigu objavio s 20 godina, poručivši mladim piscima da je to 'puno premalo godina za pisanje'.
Ističući da teorije nema bez prakse, citirao je jednog pjesnika: "Što dvoje zaljubljenih ima od svijeta kad oni svijet ne vide".
Slovenija je, veli, bila najzapadnija u Jugoslaviji, nešto liberalnija od ostalih republika, s više mogućnosti za alternativu, pa se tako, među ostalim, moglo najbrže doći do ploča The Clash. Tu se prisjetio kultnog talijanskog novinara u Kopru.
(Foto: Mladi Blatnik)
- Dario Diviacchi je na TV Capodistriji u Kopru imao emisiju sa spotovima. "A sada nastupa irski bend 'U due'... a to je bio U2, sa smiješkom se prisjetio Blatnik jedne Dariove tv najave.
"U svijetu čitaju uglavnom žene pa je neobično da pišu uglavnom muškarci", našalio se Blatnik, višestruko nagrađeni autor pet romana, šest zbirki kratkih priča i šest knjiga eseja, uz impozantni podatak da mu je u prijevodu objavljeno oko 50 knjiga na 16 jezika (među ostalim, i na orijski koji je jezik četiri milijuna ljudi u indijskoj državi Orissa), uključujući i sedam na hrvatskom jeziku.
Ovaj izvanredni profesor Izdavačkih studija na Sveučilištu u Ljubljani u mladosti je bio basist punk benda Zaholjenci, za koji je pisao tekstove, no nisu dugo trajali, a bas gitaru je, veli, odabrao jer je nju, u u odnosu na druge instrumente, lakše svirati.
- Knjiga ima veliku kvalitetu jer je možeš čitati svojom brzinom, ponekad poprijeko, što ne možeš s digitalnim (audio) izdanjem. Mislim da će knjiga apsolutno preživjeti jer je vrlo jednostavan način komunikacije. Ne traži automate za dekodiranje filmova. Knjigom ne postaješ samo bolji čovjek nego se njome i uzdižeš na društvenoj ljestvici. Obrazovanost ima smisla, istaknuo je na koncu.
Protestnim okupljanjem na trgu, kojem je otprilike svaka vlast mijenjala ime, Andrej Blatnik otvara svoj roman "Trg oslobođenja" o propasti jednog svijeta. Taj ključni moment iz ljeta 1988. na ljubljanskom Trgu oslobođenja, sada Trgu Republike, zabilježen je u kolektivnom pamćenju kao masovka pulsirajuća od nacionalne euforije i naivnog optimizma. No desetljeća koja će uslijediti Blatnik izlaže suzdržanije, u opservacijsko kontemplativnom modusu, a sve iz vizure pronicljivog intelektualca koji sazrijeva usporedo s novom državom.
Dečko s ljubljanske Filozofske fakultete koji je svirao u punk bendu i strastveno pisao književne kritike završit će kao anonimni proizvođač iluzija u reklamnoj agenciji, svjestan da takav epilog znači poništavanje vrijednosti kakve su mu u nasljeđe ostavili roditelji, poraženi akteri nekog odjednom posve obezvrijeđenog sistema. Kroz etape pripovjedačeve klasične biografije, s kakvom se mnogi mogu generacijski identificirati, promišljat ćemo zajedno s njim aporije i tragiku (post)tranzicije.
A provodna nit romana fatalna je i, jasno, nerealizirana ljubav koja se začinje kad bojažljivi dečko iz srednje klase jednoj privilegiranoj buntovnici u svoj toj revolucionarnoj gužvi nagazi na plavu semiš cipelu...
Iste večeri predstavit će se projekt groblja u Ankaranu u Sloveniji, dobitnik najvažnije slovenske nagrade za arhitekturu, Plečnikove nagrade, u kategoriji javnog prostora u 2025. godini
Čovjek se vraćao u svoje selo i na pola puta počeo ga je pratiti vuk. Čovjek ga je stalno držao na distanci, međutim kad je došao napokon pred svoju kuću, vidio svjetlo, stavio ključ i kad je otvorio vrata, tad ga je vuk napao i zaklao ga. Jer mu je opala aura! Tad se prvi put opustio, prepričao je istinitu priču Karakaš, a to ga je podsjetilo na rečenicu rusko-francuskog pisca Makinea: 'Kada dječak ide u kino kroz šumu u kojoj zavijaju vukovi, tada ga čuva sudbina"
Za razliku od nekih pulskih škola koje u potpunosti muku muče sa prostorom za sportske aktivnosti, moglo bi se reći da je ova u polovičnom problemu; dvoranu ima, ali je zastarjela. Također, prostor za izgradnju nove ima, što je također velika muka nekih škola, ali u ovom slučaju, prostor za novu nalazi se ispod postojeće pa je, na putu do nove dvorane potrebno srušiti staru
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
