JEDNA JE OD NAJKARIZMATIČNIJIH ISTARSKIH PJEVAČICA
Angelica Zacchigna: «Glazba mi otvara vrata drugih svjetova, a Istra je za mene prostor pripadnosti i slobode»
Od nastupa na „Supertalentu” i „The Voice Hrvatska”, preko pobjede na izboru „Miss World Croatia” i sudjelovanja na svjetskoj završnici tog natjecanja ljepote, do novog EP-a „The Time Has Come”: pjevačica govori o svojem umjetničkom putu, osobnim izazovima i povezanosti s Istrom
15 min
Silvio Forza
foto: FB Angelica Zacchigna
Od nastupa na „Supertalentu” i „The Voice Hrvatska”, preko pobjede na izboru „Miss World Croatia” i sudjelovanja na svjetskoj završnici tog natjecanja ljepote, do novog EP-a „The Time Has Come”: pjevačica govori o svojem umjetničkom putu, osobnim izazovima i povezanosti s Istrom
Jučer, 20. studenoga, objavljen je The Time Has Come, novi EP (minialbum, od engleskog Extended Play) istarsko-tršćanske pjevačice i kantautorice Angelice Zacchigne, nastao u suradnji s glazbenikom Aleksandrom Lukićem. Izdanje je objavljeno na vodećim digitalnim glazbenim platformama, odnosno na Spotify, Deezer, Tidal te na YouTube i Apple Music kanalima pjevačice.
Pet skladbi donosi spoj jazza, groovea, zvučnog eksperimentiranja i improvizacije. Posebnost je način snimanja: sve je izvedeno uživo, uz pomoć loop stanica, uređaja za snimanje i ponavljanje kratkih glazbenih dionica. Tako su u stvarnom vremenu nastajali slojevi glasova, instrumenata i ritmova, bez naknadnog dosnimavanja u studiju.
Riječ je o znatno drukčijem projektu od prethodnog albuma I Am, objavljenog u lipnju 2025. godine, a koji je sadržavao jedanaest autorskih pjesama na engleskom jeziku. No sklonost eksperimentiranju za Angelicu nije nikakva novost. Rođena je 1994. u Trstu, no korijeni su joj u Istri, a njezin glazbeni put obuhvaća različite žanrove, jezike i pozornice.
Već s petnaest godina stigla je do polufinala hrvatskog televizijskog natjecanja Supertalent, a 2019. sudjelovala je u emisiji The Voice Hrvatska. Učila je pjevanje, glumu i ples, diplomirala jazz pjevanje na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu te surađivala s različitim glazbenim sastavima, među kojima je i 1000Streets Orchestra.
U njezinom se životopisu ističe i prilično neobično iskustvo za pjevačicu: 2016. osvojila je titulu Miss World Croatia te predstavljala Hrvatsku na svjetskom izboru u Washingtonu. No, i tada joj je, kako sama kaže, pravi cilj bio stvoriti si još jednu priliku za pjevanje.
Razgovor s Angelicom je i razgovor o Istri, o Festivalu istrovenetskog narječja, o pjesmama koje su nastale u raznim životnim trenucima te o želji da glazbom izrazi ono što se riječima katkad ne može opisati. Glazba je za nju, kaže, čak i put prema nekim drugim dimenzijama.
Jučer je objavljen tvoj novi minialbum. Kako si provela taj dan i kakvi su te osjećaji pratili?
Dvadeseti studenoga bio je vrlo emotivan dan. Bila sam presretna zbog izlaska ovog projekta, toliko osobnog i intimnog, ali jednako tako i zbog toga što ga napokon mogu podijeliti sa svima vama.
Angelica, zašto voliš glazbu?
„Zato što sam takva rođena! Glazba je dio mene odmalena, zapravo otkad znam za sebe. Mislim da je to jedina umjetnost koja te može prenijeti nekamo drugamo, a da pritom uopće ne moraš poznavati njezina pravila. To je neka vrsta kanaliziranja – dugim putem ili pak prečacem – izražavanja onoga što nosiš u sebi i povezivanja s posebnim svjetovima i dimenzijama. Možda čak i s nekim drugim svijetom.”
Što osjećaš dok pjevaš?
„Putujem. Dok pjevam, putujem kroz druge dimenzije. Osjećam mnogo ljubavi i nastojim je prenijeti drugima, čak i kada pjevam neku tužniju pjesmu. Ako tekst nije osobito pozitivan, pokušavam preobraziti te emocije, napraviti neku vrstu alkemije. Nastojim na svoj način pretočiti ono što osjećam u poruku, u vibraciju kojom ću publici prenijeti što više ljubavi.”
Često nastupaš uživo…
„Da, osobito na ovom pograničnom području, u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Osnovali smo bend kako bismo na koncertima izvodili moje autorske pjesme. Zapravo, već nastupam u duetu s kolegom Aleksandrom Lukićem, izvrsnim gitaristom s kojim surađujem već dugi niz godina. I on je završio konzervatorij. Koristimo loop stanice i elektroničku glazbu, ali voljela bih uskoro svoje pjesme izvoditi i u proširenom sastavu, s više glazbenika i instrumenata, a ne samo u duetu.”
Dok pjevaš, osobito u najintenzivnijim trenucima, je li publika još uvijek s tobom ili ostaješ sama, uronjena u svoja putovanja?
„To je pitanje ravnoteže. Odlazim na svoja "putovanja", ali istodobno sam svjesna da sam ondje, na pozornici, pred publikom, čak i kada zatvorim oči.”
foto: Danej Benulič
Već si s petnaest godina u Trstu učila pjevanje, glumu i ples. Jesi li željela postati pjevačica ili te privlačio svijet scenske umjetnosti općenito?
„Zanimali su me svi ti oblici izražavanja. Pohađala sam tršćansku Akademiju za mjuzikl, gdje sam učila pjevanje, glumu i ples te sudjelovala u nekoliko mjuzikala. Ta su mi iskustva vrlo važna. Naučila sam da za nastup na pozornici nije dovoljno samo dobro pjevati. Treba znati komunicirati s publikom, kretati se, glumiti i prenijeti emociju.”
Stigla si do polufinala Supertalenta. Zatim si 2019. sudjelovala u emisiji The Voice Hrvatska. Što su ti donijela ta iskustva?
„Bile su to važne prilike da iskušam vlastite mogućnosti. Nastupati u televizijskoj emisiji, pred žirijem i tolikom publikom, posve je drukčije nego održati običan koncert. Pritisak je velik, ali istodobno možeš mnogo naučiti. Takva te iskustva izgrađuju, uče te nositi se s emocijama i bolje upoznati vlastite reakcije na pozornici.”
Potom si odabrala prilično zahtjevan studij jazz pjevanja na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu, gdje si diplomirala s najvišim ocjenama. Zašto baš jazz?
„Jazz mi je mnogo dao, osobito kada je riječ o slobodi izražavanja. Zahtijeva pripremu i znanje, ali istodobno ostavlja prostor za improvizaciju, slušanje i osobno istraživanje. Pomogao mi je da bolje upoznam svoj glas i naučim ga koristiti ne samo za izvođenje melodije nego i kao glazbeni instrument.”
No slušajući te, jasno je da jazz nije jedina glazba koja te zanima…
„Volim slušati vrlo različite žanrove. Obožavam crnačku glazbu, soul, funk i rhythm and blues, ali i rock te elektroničku glazbu. Dok sam odrastala, mnogo sam slušala upravo crnačku glazbu, ponajprije funk, R&B, soul i disco. Poslije sam otkrila i house. Upravo su me funk i R&B potaknuli da upišem konzervatorij jer ti žanrovi imaju korijene i u jazzu. Zapravo sam oduvijek slušala pomalo od svega, uključujući pop. Tijekom srednje škole prošla sam i jednu pomalo mračnu, dark fazu, kada sam uglavnom slušala rock. Među izvođačima koje cijenim su Giorgia, Mina, Oliver Dragojević i Planet Funk, ali i mnogi drugi. Ne volim se ograničavati na samo jedan žanr. Svaka ti glazba može nešto pružiti, nečemu te naučiti i potaknuti na nove ideje.”
foto: FB Angelica Zacchigna
Surađivala si i s tršćanskom 1000Streets Orchestrom te sudjelovala u snimanju albuma Electro Way. Koliko se nastup s tako velikim sastavom razlikuje od samostalnog izlaska na pozornicu?
„Raditi s drugim glazbenicima prekrasno je iskustvo. Moraš slušati što se događa oko tebe, pronaći svoje mjesto i pridonijeti zajedničkom stvaranju. Imala sam sreću surađivati s različitim glazbenicima i sastavima. Svako mi je iskustvo nešto donijelo. Kada pak izvodiš vlastitu glazbu, odgovornost je još osobnija jer publici prenosiš nešto što doista pripada tebi.”
Tvoj prvi singl „I Want Your Love” objavljen je 2023. godine. No prije njega izašla je „Azzurra”, skladba vrlo zanimljivog nastanka. O čemu je riječ?
„U početku je to bila skladba u trajanju od dvadesetak minuta, zamišljena za scensku predstavu. Kasnije se rodila ideja da iz tog materijala napravimo pravu pjesmu. Napisala sam tekst, zatim smo radili na glazbi kako bismo joj dali drukčiji oblik, prikladniji za singl. Bilo je zanimljivo vidjeti kako se nešto što je nastalo za sasvim drugu priliku može pretvoriti u samostalnu pjesmu. Da, „Azzurra” je objavljena prije, ali ne smatram je singlom u pravom smislu riječi jer pripada posve drukčijem projektu. Po svojem mi je glazbenom i eksperimentalnom karakteru zapravo bliža mom najnovijem EP-u, The Time Has Come.”
Potom su se tvoje pjesme pojavile na glazbenim platformama. Kakav je osjećaj znati da netko može slušati tvoju pjesmu na Spotifyju, Deezeru, Tidalu ili YouTubeu, možda čak na drugom kraju svijeta?
„To je posebno zadovoljstvo jer znači da tvoja glazba može doprijeti do ljudi koje ne poznaješ i koje vjerojatno nikada nećeš upoznati. Kada pišeš pjesmu, polaziš od nečega vlastitog, neke emocije ili osobnog iskustva. Ali čim je objaviš, ona počinje živjeti svojim životom. Svatko je može poslušati, prepoznati u njoj dio sebe i pronaći značenje drukčije od onoga koje si joj ti prvotno dala.”
U jednom si trenutku osjetila potrebu napisati cijeli album vlastitih pjesama. Tako je nastao I Am, objavljen u lipnju 2025. Što te potaknulo na taj korak?
„Imala sam potrebu ispričati ono što sam proživljavala. Bilo je mračnih trenutaka, ali i onih ispunjenih svjetlošću. Počela sam se više baviti sobom, svojim mislima i osjećajima, onime što vidim kada se pogledam u zrcalo. Iz tog su procesa nastale pjesme za I Am.”
Album sadrži jedanaest pjesama na engleskom jeziku. Već pri prvom slušanju čuju se utjecaji popa, funka i soula, a neki ritmovi jednostavno pozivaju na ples. Tekstovi, međutim, govore o mnogo dubljim temama: tami i svjetlosti, vlastitom odrazu u zrcalu, mislima koje nas prate, ljubavi, nadi i snazi potrebnoj da nastavimo dalje. Koliko u tim pjesmama ima autobiografskih elemenata?
„Ima ih mnogo jer pjesme nastaju iz onoga što osjećam, iz mojih misli, emocija i iskustava. Želim govoriti i o teškim trenucima, kada se čovjek mora suočiti sa samim sobom, svojim strahovima i sumnjama. Ali ne želim ostati samo na negativnim stvarima. Uvijek postoji i potraga za svjetlošću, nadom, mogućnošću da prebrodiš teško razdoblje i ponovno pronađeš snagu.
foto: FB Angelica Zacchigna
Zato se na albumu isprepleću različita raspoloženja i teme. Pjesma može imati zarazan ritam, čak biti stvorena za ples, a istodobno govoriti o nečemu vrlo osobnom. Ne mislim da vesela glazba nužno mora imati i lagan tekst. Sviđa mi se taj kontrast: možeš slušati pjesmu zbog njezina groovea, ali ako obratiš pozornost na riječi, otkrit ćeš i neko drugo značenje. Naslov I Am, odnosno 'Ja jesam', upravo upućuje na tu osobnu dimenziju. Kroz glazbu govorim o sebi, svojim slabostima, osjećajima i odlučnosti da ne odustanem.”
Na albumu I Am nisi samo pjevačica. Napisala si tekstove i donijela glazbene ideje iz kojih su nastale pjesme. Potom su se projektu pridružili tršćanski glazbenik Francesco Cainero i producent Discock iz Novigrada. Kako je izgledala ta suradnja? Koliko ti znači to što si i autorica vlastite glazbe?
„To mi je jako važno jer pisanjem vlastitih pjesama mogu ispričati nešto što doista pripada meni. Sve počinje od mojih ideja, tekstova, melodija i onoga što želim izraziti glazbom. Nakon toga slijedi rad potreban da se te zamisli pretvore u dovršene pjesme.
Suradnja s Francescom Cainerom i Discockom bila je važna upravo zbog toga. Svatko je pridonio svojim znanjem i glazbenim senzibilitetom, osobito pri izradi aranžmana i produkciji. Tijekom takvog rada početne se ideje razvijaju, obogaćuju, a katkad krenu i u smjeru koji nisi očekivala.
Volim sudjelovati u cijelom kreativnom procesu. Pjevanje mi je iznimno važno, ali kada izvodim pjesmu koju sam sama napisala, osjećam još neposredniju povezanost s onime što želim poručiti. Ne dajem samo glas nečijem tekstu, nego pričam dio vlastite priče.”
foto: FB Angelica Zacchigna
Pjesma To Be Strong s albuma I Am prošlog se ljeta našla na drugom mjestu na jednoj od ljestvica Radio Pule. Kako si doživjela taj uspjeh?
Možda mi je prirodnije pjevati na engleskom jer sam odrasla slušajući ponajviše glazbu na tom jeziku, koja je uvelike oblikovala moj glazbeni ukus. Moram, međutim, reći da jako volim pjevati i na talijanskom.
Drugo mjesto pjesme To Be Strong bilo je potpuno neočekivano. Ta mi je pjesma posebno draga jer govori o teškom razdoblju mog života, kada sam pomoć tražila izvan sebe, a zapravo sam u sebi morala pronaći snagu i volju da se spasim. Zaista sam sretna što je pjesma postigla takav uspjeh na Radio Puli i što je bila toliko prisutna na ljestvici.
Rekla si da ti glazba omogućuje gotovo putovanje u druge dimenzije. No kada pjevaš pred publikom, događa se i obrnuto: drugi ulaze u tvoj svijet. Koliko ti znači ta povezanost?
„To je jedna od najljepših stvari u glazbi. Dok pjevam, mogu izraziti nešto što bih katkad teško objasnila samo riječima. Tako iznosim ono što nosim u sebi, ali istodobno uspostavljam vezu s drugim ljudima. Publika može prepoznati emocije koje prenosim, čak i ako ne zna moju priču ili ne razumije svaku riječ pjesme. Nastaje posebna povezanost, razmjena energije. Upravo je to, po meni, jedna od najvećih moći glazbe: približava ljude i svjetove koji bi inače možda ostali udaljeni.”
foto: FB Angelica Zacchigna
Nakon jedanaest pjesama na engleskom jeziku uslijedila je Mai più, tvoj prvi singl na talijanskom, predstavljen na festivalu Melodije morja in sonca u Portorožu. Zašto si odlučila promijeniti jezik?
„Bilo je to lijepo iskustvo. Volim pjevati na različitim jezicima, a talijanski je, naravno, dio mog života. Mai più pružila mi je priliku ispričati drukčiju priču i obratiti se drugoj publici. Sudjelovanje na festivalu bilo je uzbudljivo, među ostalim zbog ljudi koje sam upoznala i atmosfere koja je ondje vladala. Na pozornici se dijele emocije i energija. Kada je to iskreno, doživljaj je zaista poseban.”
foto: Danej Benulič
Kako je došlo do suradnje s Jessicom Acquavitom, autoricom teksta pjesme Jera colpa de’l destin, s kojom si prošle godine pobijedila na natjecanju "Dimela cantando" u sklopu Festivala istrovenetskog narječja? Je li to bio jednokratan izlet u nešto drukčije od glazbe kojom se inače baviš?
„I da i ne. U prosincu 2024. nazvao me Edi Acquavita i ispričao da već godinama čuvaju tu pjesmu, čekajući pravi trenutak da je predstave. Pustili su mi je i odmah mi se svidjela. Dotad uopće nisam razmišljala o sudjelovanju na Festivalu istrovenetskog narječja, ali pjesma me osvojila pa sam je odlučila otpjevati. Bilo je to jako lijepo iskustvo. Festival mi je pružio priliku da se približim i tom obliku jezičnog, a ne samo glazbenog izražavanja.”
foto: FB Angelica Zacchigna
Živiš pomalo u Trstu, pomalo u Dajli. Što je za tebe Istra i kako je doživljavaš kao žena i kao pjevačica? Kao provincijalnu i zatvorenu sredinu ili kao poticajnu i otvorenu? Ili možda nešto sasvim drugo?
Istra je za mene dom, ali i mjesto suprotnosti, susreta i prožimanja različitih kultura. To je prostor s vrlo posebnim identitetom, u kojem zajedno žive različiti jezici, tradicije i senzibiliteti. Vjerujem da je to bogatstvo utjecalo i na mene, na moju osobnost i način na koji stvaram glazbu.
Ne bih rekla da je Istra provincijalna ni zatvorena, iako mislim da, kao i svugdje, postoje određena ograničenja i ljudi užih pogleda. Istodobno, Istra je vrlo otvorena prema različitim kulturama, upravo zahvaljujući svojoj povijesti i geografskom položaju. Za mene je to prostor kojem pripadam, ali i prostor slobode, u kojem osjećam da mogu ostati vjerna svojim korijenima i istodobno gledati dalje od njih.
Rođena si u Trstu, no korijeni su ti u Istri. Kojim se jezikom govori u tvojoj obitelji?
„U obitelji smo zapravo govorili pomalo svega! Oba jezika: ponajviše čakavski, barem do moje sedme ili osme godine, a poslije i istrovenetski. Sada smo prešli na neku mješavinu tršćanskog i istarskog! Hahaha! Naravno, govorim i hrvatski i talijanski, a puno pjevam na engleskom.”
Vratimo se tvojem najnovijem projektu, The Time Has Come, nastalom u suradnji s Aleksandrom Lukićem. Za razliku od albuma I Am, u ovom ste slučaju sve snimali uživo, gradeći skladbe uz pomoć loop stanica. Kako to zapravo funkcionira?
„To je vrlo poseban način rada. Loop stanica omogućuje nam da snimimo glazbenu frazu, ritam, vokalnu ili instrumentalnu dionicu, a zatim na nju dodajemo nove slojeve. Tako skladba postupno nastaje pred nama. Ja koristim glas, prateće vokale, udaraljke i klavijature, dok Aleksandar svira gitaru, udaraljke i klavijature te radi sa zvučnim efektima. Sve se temelji na međusobnom slušanju i mogućnosti da ideje razvijamo upravo u trenutku izvođenja.”
foto: FB Angelica Zacchigna
Drugim riječima, ako nešto ne ispadne kako ste zamislili, ne možete jednostavno izbrisati jednu dionicu i ponovno je snimiti u studiju. Nije li to pomalo riskantno?
„Upravo je to jedna od najzanimljivijih strana projekta. Snimanje uživo zahtijeva veliku koncentraciju, ali ostavlja i prostor za spontanost. Ne mora baš sve biti tehnički savršeno. Katkad nepredviđeni trenutak ili mala nesavršenost postanu dio glazbe i daju joj poseban karakter. To je intenzivno iskustvo u kojem moraš biti potpuno prisutna.”
EP donosi pet skladbi: Is This Happiness, What a Joy, Black Cat, Watching te novu interpretaciju jazz standarda Nardis. Što povezuje tako različite skladbe?
„Istraživanje ritma, groovea i povezanosti glasa s instrumentima. Željeli smo iskušati različite zvukove i ugođaje, uključujući hipnotičke atmosfere i gotovo plemenske ritmove, uz mnogo prostora za improvizaciju. Svaka skladba ima vlastiti identitet, ali sve su nastale iz iste želje za eksperimentiranjem i zajedničkim stvaranjem glazbe.”
Naslov The Time Has Come, odnosno 'Došlo je vrijeme', kao da najavljuje novo razdoblje u tvojoj karijeri. Je li doista tako?
„U određenom smislu jest. Povezan je sa sazrijevanjem, pronalaženjem vlastitog puta i prevladavanjem strahova. Dođe trenutak kada osjetiš da si spremna napraviti još jedan korak i ponovno se iskušati. Za mene i ovaj projekt predstavlja upravo to.”
Spomenimo još jedno, prilično neobično poglavlje tvojeg života. Godine 2016. osvojila si titulu Miss World Croatia i predstavljala Hrvatsku na svjetskom izboru u Washingtonu. Ipak, manekenska karijera uopće ti nije bila cilj. Zašto si se onda prijavila?
„Prije svega zato što sam željela pjevati. Bila je to prilika za nastup, novi izazov i drukčije iskustvo. Nisam namjeravala graditi manekensku karijeru. Ipak, drago mi je što sam sudjelovala. Upoznala sam mnogo djevojaka, proživjela intenzivne trenutke i puno naučila.”
U Washingtonu si ušla među deset najboljih natjecateljica u kategoriji talenata. Dakle, čak si i na izboru ljepote uspjela zablistati, ali i sve povezati s glazbom.
„Glazba je oduvijek bila nit vodilja u mojem životu. Čak i kada bih se našla u naizgled posve drukčijim okolnostima, nastojala sam iskoristiti priliku za pjevanje i izražavanje kroz ono što najviše volim.”
Danas i sama podučavaš pjevanje u Trstu. Što nastojiš prenijeti svojim učenicima? Samo tehniku ili i onaj osobni odnos prema glazbi o kojem smo razgovarali?
„Tehnika je, naravno, važna jer nam omogućuje da bolje upoznamo i koristimo vlastiti glas. Ali pjevanje je i način izražavanja, komunikacije i pronalaženja osobnog identiteta. Svatko ima drukčiji glas i vlastiti način interpretacije. Mislim da je važno pomoći ljudima da otkriju i razviju te osobine.”
Nastupala si u Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji, objavila album, singl na talijanskom i sada eksperimentalni EP. Što slijedi?
„Prije svega željela bih što češće izvoditi svoju glazbu uživo. Radim s bendom na koncertnom predstavljanju pjesama s albuma I Am, a s Aleksandrom ću nastaviti razvijati naš zajednički projekt. Voljela bih nastupati na različitim festivalima, pa i u Italiji. Mogućnosti su brojne i ne želim nijednu unaprijed isključiti. U međuvremenu nastavljam pisati i raditi na novim idejama.”
foto: FB Angelica Zacchigna
I za kraj, između koncerata, učenja, podučavanja, skladanja i novih projekata, uspijevaš li još pronaći vremena da jednostavno sjedneš i slušaš glazbu, bez razmišljanja o poslu?
„Nastojim pronaći ravnotežu. Glazba je neizostavan dio mojeg života, ali mislim da je važno znati i zastati, poslušati i cijeniti ono što imamo. Svakoga dana nastojim biti zahvalna na iskustvima koja mogu doživjeti i ljudima s kojima ih mogu podijeliti. To je neprestano traganje, baš kao i glazba.”
Imam dojam da si trenutačno jako zadovoljna onime što si postigla.
„Apsolutno da, apsolutno!”
A čini mi se i da si sada vrlo spokojna.
„Da, jesam. Svakoga dana nastojimo pronaći ravnotežu. Čak i kada nam je dobro, dogodi se poneki lošiji dan, ali na kraju uvijek uspijemo ponovno pronaći tu ravnotežu.”
Vrhunska jela – poput njoka s divljači, steaka od boškarina, sipe s maslinama, raznih pečenja i slastica – za posjetitelje pripremaju poznati chefovi, ali i maslinari i vinari te novinari, kritičari i gastro promotori. I nedjelja nam donosi mnoga nova kulinarska iznenađenja, a ovogodišnje mlado maslinovo ulje spremno je za nove gastronomske doživljaje
„Ovo priznanje za mene ima posebno značenje. Ono je potvrda jednog dugogodišnjeg puta ispunjenog ljubavlju prema umjetnosti, stvaranju, ljudima i zajednici kojoj sam uvijek nastojala nesebično darovati svoje znanje, vrijeme i energiju. Od srca zahvaljujem Gradu Poreču i svima koji su prepoznali i vrednovali moj rad. Ovo priznanje nosit ću s ponosom i dubokom zahvalnošću“, poručila je Diklić
Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u prekidu je katamaranska linija Pula-Zadar-Pula
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.