Danas je sv. Lucija - dan kada se tradicionalno sadi božićna pšenica
Za one kojima nije uspjela na pulskoj tržnici može se kupiti 'već gotova'. Malo ćete varati, ali tko se još time u Hrvatskoj opterećuje
Autor i voditelj projekta Marko Grbac publici je uživo predstavio izvedbu u kojoj biljke izravno postaju glazbeni suradnici
Autor i voditelj projekta Marko Grbac publici je uživo predstavio izvedbu u kojoj biljke izravno postaju glazbeni suradnici
Jučer je u Dnevnom boravku Rojca održan eksperimentalni glazbeni događaj „SoundGarden Re-Geppetto“, dio programa Re-Geppetto u organizaciji Saveza udruga Rojca, koji istražuje spojeve umjetnosti, znanosti i tehnologije.
Polazeći od ideje da se granice između živog i neživog, prirodnog i tehničkog mogu misliti kao porozne i dinamične, projekt koristi EEG uređaj, inače namijenjen praćenju moždanih valova kod ljudi, kako bi registrirao električne impulse biljaka. Ti se impulsi, putem računala i sintesajzera, pretvaraju u zvuk. Rezultat je audioperformans koji nastaje u stvarnom vremenu, kao neposredna interakcija između biljke, umjetnika i publike.
Autor i voditelj projekta Marko Grbac publici je uživo predstavio izvedbu u kojoj biljke izravno postaju glazbeni suradnici. Na zanimljiv i edukativan način, objasnio je proces nastanka zvuka kao i rada uređaja, a potom odgovarao na pitanja sudionika. Kojih je bilo uistinu mnogo. Publiku je zanimalo kako reagiraju biljke, čime se registrira zvuk, kako se prenosi, što odlučuje o glasnoći i tonu nastalog zvuka, koliko se razlikuju zvuci u zatvorenom i otvorenom prostoru, koje tehnike je pri razvoju projekta koristio, u kojim okruženjim te postavljali brojna druga pitanja na koja je Grbac spremno odgovarao. Na praktičnom primjeru pokazao je i prijenos zvuka u video sliku, kako se mijenja dinamika ovisno o interakciji s pojedinom biljkom, potom nekoliko njih istovremeno, a zatim i ugasivši svjetla u Dnevnom boravku Rojca, dočarao utjecaj zamračene prostorije na biljke i njihove performanse.
Umjesto klasičnih glazbenih izraza poput kompozicije, partiture ni ponavljanja, „SoundGarden Re-Geppetto“ je predstavio publici intermedijalni proces između organizma i okoline i zvuk koji reagira na svjetlo, toplinu, pokret i prisutnost. U tom dijalogu, biljke su prestale biti objekt promatranja i postale aktivne sudionice umjetničkog čina te prisutnima otvorili pitanje o granicama percepcije, empatije i komunikacije među vrstama.
Publika je tijekom izvedbe bila pozvana kao svjedok procesa koji se odvija u stvarnom vremenu te kao akter koji svojim prisustvom, vlastitim idejama i reagiranjem utječe na dobiveni rezultat. Svaka promjena u prostoru, svaki pokret postali su tako dio kompozicije koja ukida razliku između izvođača i gledatelja, što je publika nagrađivala snažnim pljeskom. Time se „SoundGarden Re-Geppetto“ smjestio u širi kontekst suvremenih umjetničkih praksi koje propituju mogućnosti bioakustike, interspecies komunikacije i ekološke estetike. Projekt Marka Grpca koristi alate kako bi nas ponovno povezao s prisutnošću prirode i to ne samo kao metaforom, nego kao stvarnim, živim entitetom koji komunicira.
Dnevni boravak Rojca i ovim je događajem potvrdio svoju ulogu važnog prostora za istraživačke, interdisciplinarne i participativne umjetničke prakse, dok je broj prisutnih potvrdio interes za nove formate kulturne produkcije koji pomiču granice između znanstvenog eksperimenta i umjetničkog istraživanja.
U kontekstu sve veće potrebe za razvojem ekološke svijesti u umjetnosti, „SoundGarden Re-Geppetto“ ponudio je suptilan i snažan podsjetnik dokazujući da svijet oko nas neprestano komunicira te da umjetnost može biti prostor u kojem ga napokon učimo slušati.
Rad Dnevnog boravka Rojca sufinanciran je od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Zaklade „Kultura nova“ te Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Za one kojima nije uspjela na pulskoj tržnici može se kupiti 'već gotova'. Malo ćete varati, ali tko se još time u Hrvatskoj opterećuje
Ocjenjivački tim činili su Mišo Đokić, Lucia Bažon i Neven Jadreško - sigurno im je delo bilo slatko
Rođen u Puli 1955. i odrastao u predgrađu Milana, sudionik oružanog političkog sukoba u Italiji sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bivši član ljevičarske oružane skupine Prima Linea, nakon teških i nepovratnih odluka iz mladosti te 22 godine provedene u zatvoru, posvetio se aktivizmu i borbi za ljudska prava. Sergio Segio objašnjava politički kontekst razdoblja u kojem je i sam posegnuo za oružjem, govori o svom današnjem aktivističkom djelovanju i daje ocjenu trenutačnog stanja ljudskih prava. Prisjetio se i Rossane Rossande, Premanturke i jedne od najznačajnijih novinarki dvadesetog stoljeća te podijelio svoj doživljaj Pule i osjećaje koji ga vežu uz rodni grad
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.