Razgovarajući jutros s Aljošom Pužarom na 'Doručku s autorom' o osnivanju prve političke stranke HSLS koncem 80-ih godina u kojem je i sam sudjelovao, filozof, sociolog, politički analitičar, bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević kazao je da su, uz njega, Franjo Zenko, Slavko Goldstein i Vlado Gotovac osnovali inicijativni odbor za osnivanje 'nečeg opozicijskog'.
- Slavko Goldstein je predlagao socijaldemokratski program, a Nenad Peternac je kazao da će komunisti postati socijaldemokrati pa nema smisla da osnujemo socijaldemokratsku partiju. Slavko je pitao što ide najviše na živce vlastima. 'Anarholiberalizam', odgovoreno mu je. Goldstein je rekao da nećemo biti anarhisti nego liberali, ali ćemo voditi računa o nužnosti socijalne politike, pa smo se nazvali socijal-liberalima, kazao je Kovačević, a zatim prilično neuvijeno umirovljenog profesora Fakulteta političkih znanosti Zvonka Lerotića nazvao špijom onodobnog režima.
- Među nama koji smo tamo bili, o tome je (liberalizmu, op. a.) nešto više od ostalih znao Lerotić, profesor na Fakultetu političkih znanosti, ali čini se da je osim obaveza prema akademskoj zajednici imao i obaveze prema instancijama koje nisu bile javne, pa smo zbog toga imali probleme na tim našim sastancima. On je vrlo brzo, još istog ljeta 1989. otišao iz HSLS-a, kazao je Kovačević.
Na Pužarov spomen osnivanja HDZ-a u baraci, Kovačević je u nastavku istaknuo da je od mjesta osnivanja puno važnije tko je osnovao HDZ.
- To je ponajprije bila zajednica ljudi koji su pripadali komunističkom pokretu, ali nisu doživjeli reforme kakve je Savez komunista doživio 80-ih godina, ostali su komunistički tvrdolinijaši. Tu su zatim bili ljudi iz hrvatskog dijela Udbe koji su shvatili kojem se smjeru događaji razvijaju, a dijelom su bili programirani. Treća je bila Katolička crkva, a četvrta emigracija koja je uglavnom bila pod kontrolom Udbe. Te četiri sastavnice nikako nisu jamčile demokratski karakter Hrvatske demokratske zajednice, naglasio je Kovačević, rođeni Daruvarčanin koji je za studiranja jednom prilikom, kako je rekao, u studentskoj sobi svirao s Džonijem Štulićem, a drugom prilikom bas gitaru na zajedničkom bendovskom nastupu, no srećom, kako je rekao, ne postoji zvučni zapis tog koncerta.