Centar u Škarabi bio je oaza mladosti i zabave. Sex and rock and roll. Danas je PUSTOŠ

Slike prikazuju ostatke nekadašnjeg Međunarodnog omladinskog centra u uvali Scaraba (Škaraba) na rovinjskoj obali. Ostavio sam Giannija neka se sam opredjeli, objasnio sam mu kratko da je to mjesto bilo glavno okupljalište mladih, zabavno središte.

Nekadašnja diskoteka

Nešto više na brdu podignuta je zgrada u kojoj se nalazila diskoteka i prostrana terasa s pogledom na more koja je krajem devedesetih godina srušena. Srušene su i kućice u kojima je omladina spavala. Ostala je zgrada centralne recepcije i još nekoliko sitnih betonskih objekata.

Na mjestu gdje je bila pizzeria i snack bar vidljivi su samo temelji, sve sliči na neko arheološko nalazište.

Škaraba je pokrivena borovom šumom koja je spojena u kontinuitetu s parkom Zlatni rt. Nadam se da će tako i ostati. Na najzapadnijem kraku rta nalazi se cirkularno zdanje, lijepa prizmena građevina koja podsjeća da je krajem devetnaestog stoljeća obitelj Hutterott namjeravala na prostoru Parka izgraditi lukzuzni turistički kompleks po uzoru na Brijune.

U biti, cijeli obalni potez od parka do Škarabe sadrži niz primjeraka tzv. industrijske baštine, zahvati u prostoru po receptu izumrlih režima, betonske cijevi i neoklasični stupovi...

Georg von Hutterott (1852.-1910.), Trščanin, potomak stare njemačke plemićke obitelji nije uspio u naumu, kćerka Barbara i supruga Maria, rođena Kiel, nestale su (likvidirane) u vrtlogu komunističke revolucije i cijelo je imanje konfiscirano i nacionalizirano po posmrtnoj presudi suda u Rovinju kojim su Barbara i Maria osuđene kao narodni neprijatelji. Projektna dokumentacija ekskluzivnog ljetovališta pohranjena je u nekoj bečkoj arhivi.

Mladi iz svih krajeva svijeta

Socijalizam je na južnoj strani nekadašnjeg imanja smjestio međunarodni omladinski centar. Poput ostalih Rovinježa i ja sam dio mladosti proveo u Škarabi: skupljala se tu omladina iz svih krajeva zapadne i istočne Europe, bez obzira na Berlinski zid.

Ostaci centra su izuzetno zanimljivi, barem meni, neki kažu da nagrđuju prirodni ambijent, meni se čini da bi  trebalo ih očuvati jer su oni, uz bok sa sitnim ostacima plemićke vizije luksuznog ljetovališta dokaz krivudavog rovinjskog hoda u građenju turističkog identiteta.

Današnji suživot hotela s pet i više zvjezdica s autokampovima (konglomeracija masovnog turizma) upravo dokazuje da je rovinjska turistička ponuda posljedica krivudavog povijesnog hoda. S druge strane industrijska arheologija je vrijedna znanstvena disciplina.

Hrvatska ima sve manje industrije, a sve više arheoloških nalazišta, mogli bi to iskoristiti u promidžbeno- turističke svrhe. Znam po sjećanju, da proizvodne hale bivše rovinjske Tvornice duhana u centru grada čuvaju eksluzivne elemente ukrašavanja interijera u skladu sa carskim redom u prižimanju rada i režima.

Centar u Škarabi bio je oaza mladosti i zabave: Sex and rock and roll.

Nudio je koncerte jugoslavenskih rokera iz svih krajeva bivše države, a diskoteta je pratila u realno vrijeme sve trendove svjetske rock scene. Mladi iz istočnog, sovjetskog bloka imali su priliku naslušati se Rolling Stonesa, Led Zeppelina, Beatlesa, Deep Purplea, Dylana....

Kažu mi da je otvoren između 1961. i 1962. godine, godinu dana kasnije izgrađen je hotel Park (prvo izdanje hotela koji je potom doživio dvije građevinske varijacije), a 1966. dva rovinjska poduzetnika (Corrado Pellizzer i Silvio Brunelli) otvorili su kultni noćni lokal Lanterna kroz kojeg je prodefilirala elita jugoslavenske rock scene iz šezdesetih godina.

Prije nekoliko godina ukazala mi se prilika napisati prvu (za sada jedinu) autoriziranu, od strane obitelji, biografiju Antona Ninija Štifanića tvorca porečkog i jugoslavenskog turizma.

Možemo raspravljati o ideološkim prevrtanjim ali, nepobitna je činjenica da je današnji istarski turizam plod, nasljednik turizma po Štifanićevom receptu. Kada je krajem pedesetih krenuo u avanturu Štifanić je imao izvjesnih problema što ih je zorno i plastično dočarao u nekoliko rečenica. "Gosti u kampu su se žalili ma muhe, mi smo to pratili i pitali se, ča im smetaju muhe?"

Trebalo je izgraditi ugostiteljski kadar i nije bilo lako, piše Štifanić koji je slijedom zdravog razuma pokrenuo porečku ugostiteljsku školu. Danas se troše milijuni eura za izgradnju hotela, a radna snaga teško se snalazi s hrvatskim, a kamo li sa stranim jezicima...

Rovinjski masovni turizam

Kada sam oblikovao biografiju ispustio sam nekoliko elemenata iz Štifanićevog hoda jer sam smatrao da se moram fokusirati na Poreč, na porečki put u turizmu. Uglavnom, prilikom čestih razgovora s rovinjskim kolegama, Nini im je jednom rekao: "Nemojte slijediti porečki sistem, Rovinj je nešto drugo, morate
osmisliti odjelo primjereno strukturi grada i obale koja se bitno razlikuje od porečke".

Nisu ga poslušali, stali su i oni u red za beogradsko-jugoslavenske kredite, pokupili mrvice (ono što je
Štifanić ostavljao) i krenuli u masovni turizam...

U Rovinju su srušili sve bivše hotele i izgradili nove (Štifanićevi hoteli su i dalje svi na broju), za to se pobrinula Maistra, odnosno Adris grupa. Jedini hotel koji je ostao i koji će i dalje prkositi vremenu je hotel Eden (izgrađen je početkom sedamdesetih), njega nema smisla srušit jer je lijep, nadahnut, može još dugo primati goste s primjerenim obiteljskim budžetom.

Eden je dokaz da, bez obzira na ideologijske mijene, talent može opstati.

Zanimljiva je angdota o izgradnji zabavnog centra International koji je otvoren 1968. godine i postao pojam ne samo za Jugoslaviju nego i šire. Autor idejnog projekta je bio akademski slikar Bruno Mascarelli, potomak židovske- sefardiske obitelji iz Sarajeva.

Kad je Štifanić vidio skice, pogledao je Bruna i rekao mu: "Ti si munjen! Ipak, čekaj da malo razmislim."

Par dana kasnije ga je zvao na razgovor uz nazočnost arhitekta Lazara. Rekao im je: "Možete počet graditi!"".

Uzgred, isti taj projekt je Mascarelli ponudio Rovinjcima (stalni boravak mu je bio u Rovinju), ali oni su odbili.