Nedostajao mi je Veli Ježenj, uvukao sam prst u ranu i metabolizirao izuzetni životni uspon dječaka rođenog u obitelji siromašnih seljaka u neznanom, beznačajnom zaseoku u feudalnoj Pazinskoj grofoviji. Crkvena školska vertikala bila je jedina dostupna staza uzdizanja na krutoj socijalnoj ljestvici i mladi Dobrila je snagom urođenog talenta protutnjio kroz nju poput meteora: od Ježenja do carskog Beča
Nedostajao mi je Veli Ježenj, uvukao sam prst u ranu i metabolizirao izuzetni životni uspon dječaka rođenog u obitelji siromašnih seljaka u neznanom, beznačajnom zaseoku u feudalnoj Pazinskoj grofoviji. Crkvena školska vertikala bila je jedina dostupna staza uzdizanja na krutoj socijalnoj ljestvici i mladi Dobrila je snagom urođenog talenta protutnjio kroz nju poput meteora: od Ježenja do carskog Beča
Nenamjerno, iz radoznalosti, Gianni je uhvatio detalj rodne kuće biskupa Jurja Dobrile (1812.- 1882.) koja je pretvorena u muzej.
Slika me zaintrigirala: nekoliko primjeraka muzejskih brošura položeni su na otvoru prozora pokrivena paučinom koju je svjetlost razotkrila. Detalj govori o vremenu i memoriji i posljedično o muzeju kao mjestu gdje se vrijeme i memorija pohranjuju.
Valjda je cilj opirati se zaboravu, paziti na paučinu.
Pokojni Eđi je u svojoj konobi čuvao sliku na koju je (ako me pamćenje ne vara) bila ispisana slijedeća misao: "Što više učiš više znaš - Što više znaš više zaboravljaš - Što više zaboravljaš manje znaš. Čemu toliko truda?"
Dakle, "chi te lo fa fare?".
Postoj opasnost da muzej poluči suprotan efekt, da potiče zaborav. S obzirom na tešku, debelu povijesnu sedimentaciju, Istra ima puno muzejskih postava; poluotok je star, star je kao cijeli Mediteran.
Mate Balota piše: "Sigurno je Matija Vlačić bio prvi i originalan, kad je materijalne prilike Istre i uslijed toga hranu Istrana (suha hrana: kruh, suhe smokve, sir) uspoređivao s Palestinom i hranom Palestinaca u doba postanka biblije. Nesumnjivo je klima uvjetovala kroz hiljade godina prvenstveno stočarski karakter istarskog gospodarstva...".
Stari smo kao biblija. Unutrašnjost rodne kućice biskupa zorno prikazuje praiskonsku istarsku zbilju u kojoj dominira ognjište. Krov je od škrilja. Kratki i lijepi opis istarskog doma siromašnih seljaka nudi nam prof. Branko Fučić. On prikazuje stanje u Bermu u vrijeme kada je Vincent iz Kastva (1474.) slikao freske u poznatoj crkvici sv. Marije na Škriljinah, ali situacija je identična:
"Kuće, bile su male... U njima je čovjek dijelio svoj prostor s onim za plodine i stoku. Zidovi su bili začađeni i tužni, a po kući su se najslobodnije kretala djeca, jer im glave nisu dosizale do oblaka dima što se u kući širio s niskog ognjišta. Hodalo se pognute glave...".
Zamišljamo kako mali Juraj skakuće dok se roditelji kreću pognute glave.
Na ulazu u kućicu nalazi se stara murva, vjerojatno je mlađa od biskupa, no ugodno ju je promatrati kao izvor sezonskih slatkiša.
Prvi sam put skrenuo za Ježenj dok sam još radio u Trstu.
Na početku ceste koja vodi do Velog Ježenja nalaze se nekoliko stabala koji dominiraju oranicom i pašnjakom, djeluju staro, samotno, možda pripadaju Dobrilinom vremenu, razdoblju kad je biskup već bio u Trstu.
Ježenj ne nudi neku posebnu panoramu, naselje raštrkanih kamenih kuća kakvih ima posvuda u Istri. Ali, tu je rođen istarski velikan.
Prilikom prve posjete zapisao sam da je dobro kad se novinar rukovodi nevjerom sv. Tome, utvrđuje kad je prst uvukao u ranu.
Istra je prepuna Dobrilinih ulica, trgova, parkova, institucija koje nose njegovo ime; na tršćanskom groblju Sant & Anna posjetio sam u nekoliko navrata grobnicu tršćanskog biskupa.
Nedostajao mi je Veli Ježenj, uvukao sam prst u ranu i metabolizirao izuzetni životni uspon dječaka rođenog u obitelji siromašnih seljaka u neznanom, beznačajnom zaseoku u feudalnoj Pazinskoj grofoviji.
Crkvena školska vertikala bila je jedina dostupna staza uzdizanja na krutoj socijalnoj ljestvici i mladi Dobrila je snagom urođenog talenta protutnjio kroz nju poput meteora: od Ježenja do carskog Beča.
Pokopan je uz najviše počasti kao tršćanski biskup 1882. godine. Odgojno - obrazovna djelatnost bila je središtem njegova preporodnog djelovanja. Intenzivno je radio na školovanju hrvatskih intelektualaca kojih do tada, do njegove pojave, u Istri nije gotovo ni bilo. Dobrila je vjerojatno najsnažnija ličnost istarske povijesti uopće.
Stanovnici Ježenja ponosni su na ono što im je povijest ostavila u nasljeđe: prigodom 200. obljetnice rođenja naručili su izradu reljefa s likom biskupa i postavili ga na ulazu rodne kuće.
Ako je namjera čitanje teritorija, posjeta Ježenju preporuča se pod pretpostavkom održavanja minimalne funkcionalne veze između istarske povijesti i istarske sadašnjosti.
Na postolju već spomenutog reljefa odaje se počast "hrvatskom istarskom preporoditelju i prosvjetitelju".
Skromnog sam mišljenja da Dobrilinu ulogu valja smjestiti u kontekst procesa koji se i dalje razvija u vremenu, bez prekida, linearno i bistro.
Ako je tomu tako, onda bi vrijedilo utvrditi položaj odnosno ustanoviti u kojoj se fazi napornog hoda u vremenu nalazimo, krenuvši uzbrdo od Dobrilinog narodnog preporoda.
Biskup je 1854. objavio u Trstu molitvenik "Otče, budi volja tvoja! Molitvena knjiga s podučenjem i naputjenjem na bogoljubno življenje", koji je dugo bio jedini tekst na hrvatskom jeziku u Istri, te je postao simbolom hrvatske nacionalne kulture i pismenosti druge polovice XIX. st. u Istri i na Kvarneru…
Iz današnje perspektive doima se kao zrno pijeska, no to je tek privid jer teško da ćete danas pronaći jednako odvažan izdavački pothvat. U biti, današnja Istra nema niti ozbiljniju tiskaru, a kamoli karakternog izdavača.
Imamo mrežu, ali peca u moru zaborava.
Njegova otpornost, agresivnost, veliki reprodukcijski potencijal i tolerancija na širok raspon uvjeta čine ga jednom od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu * Rješenje ipak postoji
Na pitanje je li točno da mu je istekla osobna iskaznica i da nema prebivalište na području Grada Umaga, Galović kaže da to nije točno, i da mu iskaznica ističe 10. veljače 2025. godine. Naveo je da mu je na osobnoj iskaznici navedena adresa Školska 5 na području Umaga, no da je u međuvremenu preselio na drugu adresu gdje i sada živi, ali također na području grada Umaga
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
