Dejan Pavlinović o preminulom bratu Tončiju: "Na zvuk motora još uvijek izlaze tvoje mačke i pas"

Nakon izložbe fotografija pokojnog Tončija Pavlinovića u pulskoj Galeriji Makina i koncerta grupa Antidrot, The Chweger i matične mu Dogme prije dva mjeseca u klubu Kotač, sinoćnjom je promocijom impresivno producirane monografije "Pogled iza horizonta" zaokružena posveta glazbeniku, fotografu, putniku i, prije svega, dobrom čovjeku koji nas je napustio prije nepunih godinu dana.

Andrea Matošević, Paola Orlić, Dejan Pavlinović i Edi Cukerić

Svega toga ne bi bilo bez angažmana njegovog šest godina starijeg brata Dejana Pavlinovića, istaknutog haiku pjesnika čija je knjiga "Linija života", istodobno s Tončijevom monografijom, sinoć predstavljena publici Sajma knjige u punom Crvenom salonu Doma HB.

- Nije fraza, bilo smo zaista složna braća. Cijeli smo život živjeli zajedno pod jednim krovom, od podstanarskih dana u Koparskoj ulici, zatim sedam gastarbajterskih godina u Rotterdamu gdje smo uživali družeći se na ulici s vršnjacima različitih nacionalnosti, sve do obiteljske kuće u Valdebeku, kazao je Dejan u razgovoru s moderatorom Andreom Matoševićem.

U emotivnom vrhuncu večeri, njegovo čitanje novih, još neobjavljenih haiku pjesama posvećenih bratu ganuo je sve prisutne. Pročitao ih je mirno, svaku dvaput, kakva je i tradicija u haikuu.

Za raskošnu monografiju "Pogled iza horizonta" najzaslužniji su urednica i autorica nadahnutog predgovora Paola Orlić, Igor Zirojević (prijelom i grafičko oblikovanje), te njegov Studiolab, suizdavač uz Udrugu Tondak pulskog producenta Edija Cukerića.

Iz Irana

Paola Orlić istaknula je ulogu voditelja Makine Hassana Abdelghanija, čiju je školu fotografije svojedobno, u grupi za odrasle, pohađao i Tonči te pritom, kako je rekla, oduševljavao kvalitetnim fotografijama sa svojih putovanja u  daleke zemlje, ali i svojom najvećom vrlinom - skromnošću.

- Tonči je bio velika duša, imao je puno prijatelja. Ovom će knjigom i oni koji ga nisu poznavali moći biti bliski s njim, kazala je uz pljesak publike.

Edi Cukerić preko jednog zajedničkog iskustva naglasio je veliko Tončijevo srce. Kroz njihove brojne glazbene suradnje prijateljski im je odnos postajao sve čvršći da bi zatim Tonči bio i kum njegovom starijem sinu, koji je pak na jednom skijanju ostao na vrhu planine, tik prije zatvaranja skijališta.

- Tonči je uletio u gondolu dok se ja nisam ni snašao, a to je bila posljednja gondola prije noći. Vratio se s dva karabinjera i mojim sinom, kazao je s emocijom u glasu Cukerić.

U uvodu monografije Tončijeve kćerke Anika, Noa i brat Dejan među ostalim su napisali: "Tončijevi tekstovi i fotografije svjedočanstva su čudesnog svijeta različitosti, svijeta satkanog od njegovih temeljnih vrijednosti bez predrasuda i stereotipa, s dubokom čovječnošću i toplinom. U njima se osjeća i njegova blizina običnim ljudima, kao i opojna mističnost velikih prostranstava koja su ga neprestano inspirirala. Otvorena srca i duha, s onim njegovim prepoznatljivim osmijehom na licu i djetetom u sebi, Tonči se radovao svakoj novoj avanturi i svakom novom susretu".

Iz Gruzije