Doris Cerin Otočan: "Unatoč svoj tehnologiji djeca trebaju bajke da bi sretno odrasla. Knjiga 'Dvije priče čistog srca' posveta je svim majkama koje smišljaju priče za svoju djecu"

Književni prvijenac Puljanke Doris Cerin Otočan - "Dvije priče čistog srca" - "Due storie di cuore puro" predstavljen je na magičnoj pozornici ovogodišnjeg  17. Monte Librića – Festivala dječje knjige, koji se u pulskoj Zajednici Talijana – Circolu, održava još danas.

Knjiga za djecu donosi dvije bajkovite priče - "Jelka" i "Sedam dvoraca", a iako su likovi u pričama različiti, poruka je ista: prava ljubav, ljubav čistog srca, pobjeđuje sve prepreke i uvijek nas izvede na pravi put. Ona nikada ne nestaje, čak i kada osobe koje volimo više nisu s nama.

U razgovoru nakon promocije - pred mališanima koji su sami čitali dijelove knjige (i to učinili odlično) - Doris nam odaje da zapravo piše već jako dugo i to većinom za odrasle, no ta djela još uvijek nisu ugledala svjetlo dana.

- Kad nešto izađe iz tiska to je definitivno, a ja nisam bila spremna objaviti svoje priče za odrasle. Na kraju sam shvatila da je upravo pisati za djecu najteže jer su ona iskrena, hrabra, puna pitanja i ne promakne im niti jedan detalj. Sve mora biti savršeno objašnjeno, a uz sve nositi i poruku koju im želimo prenijeti, priča nam ova autorica.

Naša sugovornica, inače poznata kao glazbenica, kuharica, poduzetnica, dodaje da ju zanima sve što ima veze s umjetnošću i kulturnom pa sama ne radi razliku između pjevanja, pisanja, ili pak kuhanja po nekom tradicionalnom receptu.

Na pitanje odakle inspiracija za priče veli da je za to zaslužna njezina kćer Gaia Anastasia kojoj je pričala priče, a koja je i sama  aktivno sudjelovala u stvaranju priča. Sada, već djevojka, doživjela ih je na posve drugačiji način nego kada je bila malena djevojčica, a zanimljivo je da je jednoj princezi u bajki  "posudila" ime.

Bitno je čitati djeci

- Puno sam joj čitala, kao svaka mama. Djeci, kada pročitate sve bajke, slikovnice i to po nekoliko puta, priče postanu dosadne. Pa sam dijelova priča mijenjala, a onda polako počela i smišljati vlastite likove, cijele svjetove. Na kraju sam priče i zapisala.

Malo pomalo nastale su ove, ali i neke druge priče koje još uvijek nisu ugledale svjetlo dana. Zapravo, ova je knjiga posveta svima majkama koji same smišljaju priče za svoju djecu, ali i poticaj onima koje to ne čine da same 'napišu' svoju priču, veli Doris.

Na pitanje koje se to još priče "kuhaju" veli da će neke od njih zasigurno biti posvećene ribarenju, a jedan dio gastronomiji, pa će glavni likovi u pričama biti različite vrste povrća i to u posve neobičnom izdanju.

Napominjući kako joj je jasno da djeci ne možemo posve oduzeti novu tehnologiju, posvemašnju digitalizaciju koja nas okružuje, navodi kako je uvjerena da su djeci i dalje nužne bajke, bajkoviti, imaginaran svijet uz kojeg rastu i u kojeg oni doista i vjeruju.

Ilustracije Vibora Juhasa

- U tim bajkovitim svjetovima sve je moguće i zato ih djeca vole. Bitno je da djeca čitaju, da razvijaju maštu i kroz literaturu pronalaze svoje talente. Što prije pronađu svoj talent i strast, to će biti sretnija u životu, zaključuje odajući da je i sama dio tog "starog svijeta" pa su sve priče napisane i nastale staromodno, pisane rukom na papiru, a ne računalu.

Da bi priče djeci bile još interesantnije, ilustrirao ih je Puljanin Vibor Juhas i to je učinio fantastično; oživjevši Lunu, Nou, zločestog zmaja koji voli kobasice, velikog psa, babu Uliku....

- Vibor i ja vrlo brzo smo se razumjeli, mislim da je odlično 'ulovio vibru' priče i to vjerno prenio svojim ilustracijama malim čitateljima. Zapravo, drago mi je da smo, uz pomoć Slavice i Magde, oko knjige skupili pulsku ekipu pa je tako knjigu lektorirala Larisa Simić Seidel, na talijanski prevela Vanesa Begić, a prijelom i dizajn radio Vjeran Juhas. Urednice su Iva Bezinović-Haydon (Sedam dvoraca) i Olja Savičević (Jelka), veli Cerin Otočan.

Knjiga je, dodajmo, izdana i na talijanskom jeziku, a uskoro će svijet ugledati i englesko izdanje.