Dražen Kokanović: "U 45 godina ženio sam se tri puta, a jazz mi je jedina konstantna ljubav, iako sam na njemu znao izgubiti velike novce"

Afričkim ritmovima svjetski poznatog glazbenika Habiba Koitéa i grupe Bamada za 15 dana (27. lipnja u 21 sat u Istarskom narodnom kazalištu) počinje četvrto izdanje jazz festivala 'Backstage Live Pula'. Zatim mlada ali silno nagrađivana čileanska saksofonistica Melissa Aldana s kvartetom nastupa 9. srpnja, dok Ratko Zjaca Nocturnal Four featuring John Riley na pozornicu INK-a dolaze 25. srpnja.

Jazzu posvećen gotovo religijski, Dražen Kokanović vrlo uspješno vodi ovaj festival, a u prošlosti kao organizator i promotor drugih jazz festivala potpisuje impresivan broj gostovanja renomiranih svjetskih umjetnika. No, ova osobnost zaslužuje jača svjetla i zbog drugih, primjerice  r'n'r dosega, poput onog da je 15 godina uređivao program i vodio kultni zagrebački klub Gjuro2.

U našem neformalnom razgovoru uoči ovog službenog dijela intervjua negirali ste da je jazz elitistička glazba, tvrdeći da se prije sto godina uz swing naveliko plesalo. No, od bepopa do danas jazz se razvija u umjetničku praksu koja se danas izučava na sveučilištima. Može li slušatelj naviknut na lako slušljivu, predvidljivu pop glazbu uživati u ipak zahtjevnoj, improvizatorskoj, umjetničkoj formi jazza?

Jazz je ogromno glazbeno područje, razvijao se zadnjih 100 godina i dalje se razvija, stotine različitih žanrova, stilova, pravaca. Jazz je kao livada u cvatu, puno cvijeća, puno boja, puno mirisa. Treba samo izabrati što voliš, a ne generalizirati i u startu odbacivati, prije bilo kakvog slušanja. Naravno da su neki pravci u jazz zahtjevniji i traže glazbeno obrazovanje i iskustvo u slušanju, takozvano "izvježbano uho" da bismo mogli razumjeti o čemu se radi, ali to naravno ne znači da se i ta vrsta jazza ne može slušati i da se ne može uživati u njoj bez ikakvog predznanja. U glazbi možeš uživati kada je slušaš, a možeš i dodatno uživati ako ju i razumiješ. Posebno, treba ići na jazz koncerte jer u pravilu vi nikada ne znate što vas čeka - jazz je glazba improvizirana glazba i na svakom koncertu se događa nesto novo, svirka nikada nije ista. Ne volim tu predrasudu da je jazz glazba za intelektualce, protiv toga se borim "cijeli život". Kao što je rekao veliki Louis Armstrong: 'Postoje samo dvije vrste glazbe, dobra i loša glazba'. Dakle, nije važno da li se radi o rock glazbi, bluesu, soulu, klasičnoj glazbi, etno glazbi itd, radi se o tome da li je glazba dobra ili nije dobra, a ne o stilskom pravcu. Jazz se jednostavno treba slušati, pronaći svoju glazbenu nišu i uživati u ljepoti jazza. Kako da kažem, ne možeš naučiti plivati ako ne uđeš u more. Vrlo jednostavno.

Kako ste se vi i kada osobno navukli na jazz? Koji su vas džezeri zarazili i tko vas je usmjerio na njih? Prva ploča? Prvi jazz koncert uživo?

S prvim jazz pločama susreo sam se još kao gimnazijalac u Slavonskom Brodu. Suprug moje sestre bio je ozbiljni kolekcionar jazz ploča, s fantastičnom fonotekom najprobranijih jazz albuma iz povijesti jazza. Pomalo sam posuđivao ploče od njega, mada ispočetka nisam bio baš oduševljen tom glazbom jer nisam imao nikakvog slušalačkog iskustva i znanja o jazzu. No, vremenom se sve to promijenilo i počeo sam sve više i više voljeti i slušati jazz. Kao i za sve stvari, da biste nešto usvojili i razumjeli, potrebno je vrijeme i ozbiljno proučavanje. Od jazzera su me zarazili Charlie Parker, Thelonious Monk, John Coltrane, Archie Shepp, Dizzy Gilespie, Miles Davis…

Možete li nam objasniti, kao promotor i organizator, kako kod nas jazz festivali financijski funkcioniraju? Ulaznice su kod nas maksimalno 20-ak eura, dok su vani za iste izvođače tri do pet puta skuplje. Znamo da vaš pulski jazz festival 'Backstage Live Pula' podržava tvrtka Arena Hospitality. Kako oni i koliku korist ostvaruju, tim više što se koncerti, uz spomenutu cijenu ulaznice, u pulskom kazalištu odvijaju pred relativno malo, 300 tinjak posjetitelja? Ima li njihov marketinški efekt od medijske vidljivosti konkretne financijske brojke?

Od 2005. do danas organizirao sam 27 jazz festivala od čega 12 Zagreb Jazz Festivala (58 koncerata), pet izdanja All Woman Jazz Festivala - Jazzarella, festivala na kojem su isključivo žene bile vođe jazz grupa (22 koncerta), sedam izdanja Rovinj Jazz Festivala (40 koncerata), tri Backstage Live Pula (16 koncerata), a uskoro počinje 4. Backstage Live Pula, a i ugovorili smo sve koncerte za jesenski 13. Zagreb Jazz Festival, dakle organizirali smo sveukupno 29 jazz festivala od 2005. godine naovamo.

U Zagrebu, Rovinju i Puli održano je 137 vrhunskih koncerata na kojima smo ugostili isključivo najbolje što uopće postoji u svijetu jazza. U Hrvatsku sam doveo velikane jazza: Sonny Rollins, Ornette Coleman, Chick Corea, Wayne Shorter, McCoy Tyner, Dee Dee Bridgevater, Casandru Wilson, Dianne Reeves, Anat Cohan, Esperanza Spalding, Gary Burton, Archie Shepp, Branford Marsalis, Ron Carter, Jack DeJohnette, Joe Lovano, Rgina Carter, Roy Haynes, Pat Metheney, Pat Martino, Bill Frisell, Vijay Iyer, Christian McBride, Avishai Cohen, Jason Moran… Nigdje na svijetu pa tako ni kod nas, vrhunski jazz festivali ne održavaju se bez suradnje s pokroviteljima festivala, gradova u kojima se festivali održavaju, bez suradnje s lokalnim radio stanicama, jazz muzičarima iz gradova gdje se festivali održavaju, lokalnim restoranima, iznajmljivačima instrumenata i opreme potrebne za održavanje vrhunskih koncerata, prevoznickim firmama, avio kompanijama…

U Puli jako dobro surađujemo s Gradom, naročito s Istarskim narodnim kazalištem i njenim izvrsnim zaposlenicima, TZ-om Pula, Radio Maestralom i mnogim drugim pulskim firmama koje su, kako da to kažem, neophodne da bi se festival uspješno održao. Velika financijska sredstva uložili smo u ovaj festival, uobičajeno se prvih pet godina ulaže u festival dok ne zaživi, dok ga građani ne prihvate kao svoj festival, dok se regionalno ne pročuje za festival, dok ne postane uokolo "slavan" odnosno, dok slušatelji ne shvate da je riječ o koncertima koji se ne propuštaju, na koji se dolazi bez obzira zna li publika izvođače koji nastupaju ili ne, jer je stečeno povjerenje u organizatore festivala.

Što se tiče "koristi" pokrovitelja festivala, pogotovo naš pulski jazz festival dodatna je reklama za grad Pulu i jedan od razloga dolaska njenih gostiju. U Pulu dovodimo samo najbolje svjetske glazbene zvijezde. Oni nisu samo glazbene zvijezde, nego su i svjetski priznati umjetnici. O našim se festivalima piše u svim najvažnijim svjetskim jazz časopisima i portalima jer na koncerte dolaze i novinari tih svjetskih jazz časopisa; nema medija u kojem se ne piše ili ne priča o našim festivalima. O festivalima su napisane stotine stranica, snimljeni mnogobrojni tv intervjui i prilozi. Za svaku turističku destinaciju poželjno je, svakako dobro, da svojim gostima omoguće ne samo komercijalne i zabavne sadržaje, već da vrijednost destinacije povećavaju dovođenjem velikih svjetskih jazz zvijezda, što mi u Puli svake godine i radimo. Kulturni turizam svugdje u svijetu veliki je izvor prihoda, ne direktno od prodaje ulaznica već od popratnih aktivnosti (smještaj, restorani, ostala potrošnja).

Jeste li u prošlosti znali kao organizator jako financijski riskirati pa i gubiti veće sume? Koliko je posao koncertnog promotora i organizatora stresan posao?

Znale su se događati nepredviđene okolnosti na kojima smo izgubili veliki novac, primjerice erupcija vulkana na Islandu zbog čega je bio zaustavljen zračni promet baš u vrijeme kada smo imali ugovorene koncerte najvećih svjetskih jazz pjevačica Dee Dee Bridgewater, Cassandre Wilson i Elen Elias. Tada smo bili zakupili koncertnu dvoranu Lisinski, odradili cjelokupni marketing i PR, što su veliki troškovi, a koncerti se nažalost nisu održali jer nitko nije mogao doputovati u Zagreb. Pokušali smo ih dovesti drugim prijevoznim sredstvima no to nažalost nije bilo izvedivo. Tu smo izgubili ogromna financijska sredstva. Eto samo jednog primjera neopisivog stresa koji ovaj posao nosi sa sobom.

Koji su vam glavni kriteriji u organizaciji jazz festivala?

Glavni kriteriji su izvrsnost jazz glazbenika, dovođenje i povjesnih osoba iz svijeta jazza koji su obilježili povijest jazza svojim dosadašnjim radom i dovođenje mladih jazzera koje smo prepoznali kao budućnost jazza. Tako smo na naše festivale doveli tada još nepoznate glazbenike i glazbenice kao što su Anat Cohen, Esperanza Spalding, Ambroze Akinmusire koji su danas velike svjetske jazz zvijezde.

Što nas očekuje na ovoljetnom 4. izdanju Backstage Live Pula? Tko nam dolazi od autora,
bendova?

Ove će se godine u Puli održati tri koncerta na koje dovodimo Habib Koitea, jednog od najvećih afričkih glazbenika svih vremena, gitaristu svjetskog glasa koji je održao preko 1.700 koncerata u svojoj velikoj 30-godišnjoj karijeri, a svirao je na svim najvažnijim svjetskim pozornicama i festivalima.

Habib Koite

Na drugi koncert dovodimo Melissu Aldanu za koju smatram da je gotovo sigurna budućnost svjetskog jazza. Iako je riječ o mladoj glazbenici, dobitnica je mnogobrojnih svjetskih jazz nagrada. Istaknuo bih da nam se njezinim dolaskom u Pulu posrećilo jer je nedavno od strane Udruge jazz novinara, najutjecajnije udruge svjetskih jazz kritičara, proglašena za najbolju svjetsku tenor saksofonisticu u usponu. Osim toga, jedina je žena u povijesti pobjednica na natjecanju "Thelonious Monk" u kategoriji jazz saksofona. Inače u žiriju su bila dva velikana Wayne Shorter i Branford Marsalis, koje smo isto doveli u Hrvatsku.

Mellisa Aldana

Na treći koncert dovodimo Ratka Zjaču, legendarnog hrvatskog jazz gitaristu i njegov quartet Nocturnal Four. Ratko Zjaca već 30 godina živi i radi u inozemstvu gdje je ostvario impresivnu svjetsku karijeru nastupajući i snimajuci albume samo s velikanima svjetskog jazza. Ove godine u Pulu dolazi s legendarnim bubnjarom Johnom Rileyjem, za čiju se karijeru može reći da je impresivna. John Riley profesor je bubnjeva na New York School of Music, nastupao je s Miles Davisom, Stan Getzom i mnogim drugim jazz velikanima. Za Johna Rileya važno je spomenuti jar je autor najprodavanije knjige o sviranju jazz bubnjeva.

Ratko Zjaca Nocturnal Four featuring John Riley

I ovaj put je, kao i za prošla tri izdanja,  program stilski raznolik. Zbog čega inzistirate na žanrovskoj širini? Je li posrijedi  vaš edukativni ili komercijalni motiv, Ili je pak žanrovska heterogenost suština današnjeg jazza?

Sve u vašem pitanju ujedno je i moj odgovor. Festival bi trebao biti edukativan, komercijalan, naravno ne u smislu podilaženja publici i žanrovski heterogen. Većina današnjih jazz festivala je žanrovski heterogena, mada je većina programa festivala uvijek jazz glazba, a tako je i na našim festivalima. Iako je prvo i osnovno pravilo kod biranja glazbenika njihova izvrsnost. Uvijek je na prvom mjestu izvrsnost.

Na koje ste koncerte u Puli posebno ponosni s pozicije organizatora, a koji su vas se najviše dojmili kao ljubitelja jazza?

Najponosniji sam na dovođenje dva velika jazz big banda, Mingus Big Banda i Christian McBride Big Banda. Dovođenje big bandova na festivale nije baš uobičajena pojava zbog izuzetno velikih troškova njihovog dovođenja, velikih honorara i organizacijskih peripetija. Koncerti u Puli bili su fenomenalni, a što je najvažnije, pulska publika ih je prihvatila s aklamacijom.

Koliko na Backstage festival dolazi ljubitelja jazza iz drugih gradova i susjednih država?

Vjerovali ili ne puno publike (prije pandemije) dolazi i iz drugih gradova: iz Rijeke, Maribora, Ljubljane, Zagreba, Beograda, Graza, Splita. Vjerojatno sam i neke gradove zaboravio, ali ako publici ponudite vrhunski program doći će odsvukud.

Kakva je pulska jazz  publika? Postoje li razlike u odnosu na jazz publiku u drugim  hrvatskim i inozemnim sredinama ili je ljubitelj jazza univerzalne prirode?

Mislim da ne postoje razlike pulske publike u odnosu na jazz publiku u drugim hrvatskim i inozemnim sredinama. Kada poslje koncerata vidite ozarena lica publike znate da je koncert bio odličan. A tako je uglavnom svuda na svijetu gdje sam bio. Najljepše mi je kada mi se pulska publika poslije koncerta osobno zahvaljuje na dovođenju tako velikih glazbenika. Onda sam najsretniji i znam da je koncert kod publike uspio.