Filmovi za sva vremena! Ciklus Terrence Malicka u Kinu Valli večeras otvara "Pustara"

Terrence Malick je nakon diplome filozofije s Harvarda krenuo na master studij na Oxfordu. Zbog neslaganja s mentorom oko svoje teze o konceptu svijeta Kierkegaarda, Heideggera i Wittgensteina, napustio je Oxford.

Po povratku u SAD radio je kao nezavisni novinar za The New Yorker i Life magazine, te predavao filozofiju na MIT-u.

Northwestern University Press iz Illinoisa objavio je 1969. Malickov engleski prijevod Heideggerova ‘O bîti razloga’ (u originalu ‘Vom Wesen des Grundes’).

Iste godine Malick je diplomirao na nezavisnoj holivudskoj školi filma AFI Conservatory, kratkim filmom-komedijom ‘Lanton Mills’, koji je napisao, režirao i u njemu kratko glumio. Harry Dean Stanton bio je u glavnoj ulozi.

Specifičan vizualni stil pripovijedanja

Filmovi Terrenca Malicka, kojih je (u njegovoj skoro 50 godina dugoj karijeri) iznimno malo, pretežito se bave nekom filozofsko - religijskom temom. Često snimljeni u eksterijerima, na vizualno prepoznatljiv način pričaju priču.

U svojim vizualnim poemama, Malick uvijek prikazuje veličanstvenost i prostranstvo prirode, voli snimati u magic houru, ili pak da je sunce u kontralihtu, te rijetko koristi umjetnu rasvjetu. Često koristi voice over i naraciju glavnog lika, te klasičnu ili religijsku glazbu.

Malickova vizualna dijalektika - slikama i glazbom nadomješteni dijalozi i odnosi među likovima, puno je bliža glazbenoj umjetnosti negoli klasičnom dramskom izričaju.

Iz filma "Pustara"

Osporava mu se slaba karakterizacija likova kao i nepostojanje prave radnje, a često je snimao i bez scenarija. Njegova je kinematografija apstraktno vizualno iskustvo bez klasičnih teatralnih elemenata, no ipak je narativna.

Umjesto klasičnog bavljenja osobnošću pojedinog lika, Malick karaktere smješta unutar šireg konteksta. Na njegovim kasnijim uradcima to se očituje korištenjem širih planova snimanja i veće dubinske oštrine, čak i kod snimanja krupnih kadrova, što uz žablju perspektivu postaje jedan od prepoznatljivih elemenata njegovog stila. Tako postiže specifičnu vezu između karaktera i svijeta koji ga okružuje - karakter postaje organski dio prostora u kojem se nalazi.

Kružni, spiralni i svi ostali pokreti kamere čine kadrove koji ‘nadilaze’ narativ, u nekim trenucima kao da kamera ima neki ‘svoj put’ pored onog što snima, kao da snima i što se događa pored ili paralelno sa scenom kojom se bavi.

Specifičan stil montaže također je jedan od Malickovih ‘alata’. Poznat je po tome da snimi ogromne količine sirovine, te da određene likove ponekad čak potpuno izbaci iz finala, što mu je znalo uzrokovati probleme s glumcima.

No, glumci tvrde da je iskustvo rada s Malickom jedinstveni umjetnički doživljaj, te priželjkuju pojavljivanje u njegovim filmovima. Neki su mu čak i nudili da će u njegovim filmovima igrati besplatno, bilo kada i bilo gdje.

Jedan od najpoznatijih holivudskih snimatelja, Emmanuel Lubezki (koji ima tri Oscara), kaže da je promijenio način kako gleda prirodu otkad je počeo raditi sa Malickom te da je promijenio način gledanja na gotovo sve u životu, postao bolji otac i prijatelj uz rad s njim.

Kroz svoj specifičan filmski jezik, te izuzetan opus, nemjerljivo velik doprinos filmskoj umjetnosti Malick daje u kontekstu šireg razmišljanja što sve film jest i može biti; iz vremena kad se snimalo na filmskoj vrpci, kao i u današnje, digitalno doba.

'Uzmite u obzir mišljenje manjine'

Kit (Martin Sheen) neuspješni je mladić, pomalo nalik Jamesu Deanu, zaposlen kao smetlar. Zaljubljen je u deset godina mlađu Holly (Sissy Spacek), slikarevu kći iz višeg sloja društva nego što je njegov. Hollyin strogi otac se protivi njihovoj vezi, te ga Kit uskoro ubije. Holly i Kit pobjegnu iz grada i krenu na putovanje američkom provincijom, iz Južne Dakote u Montanu. Žive u prirodnom staništu osvajajući teritorije, kasnije i kuće bogatih, te Kit putem ubije još nekoliko ljudi.

Malick ne tematizira Kitovu psihopatiju, već je otapa Hollyinim naivnim komentarima zbivanja. Nešto poput čitanja iz njenog dnevnika kroz čitav film čujemo u voice overu, i često je u neskladu sa situacijama koje pratimo u slici. Odnos Holly i Kita do kraja filma nema gotovo nikakve elemente erotike, izgleda kao da je nastao uslijed puke nužde.

Njihovi dosadni životi, kojima dominira razočaranje i opća besciljnost kao da su ‘začinjeni’ Kitovim ubojstvima svakog tko im priđe, pri kojima nijedan od njih ne pokazuje nikakvu emotivnu reakciju na ubojstva.

Malickova poetika, gdje ljudski život gotovo potpuno gubi vrijednost (točnije, zadobiva posve drugačiju, nesvakidašnju dramsku vrijednost) pred veličanstvenim prostranstvima prerija i pod beskrajnom prašinom ceste, izuzetno je započela novoholivudskim neo noir filmom ceste ‘Pustara’.

Kit: Consider the minority opinion. But try to get along with the majority of opinion once it's accepted. Of course Holly and I have had fun, even if it has been rushed. And uh, so far a good sign, hadn't got caught. Excuse the grammar.

(Kit, snimajući se na ploču: Uzmite u obzir mišljenje manjine. Ali pokušajte se složiti s mišljenjem većine nakon što je prihvaćeno. Naravno, Holly i ja smo se zabavili, čak i kad je bilo u jurnjavi. I... uh, za sada dobar znak, nisam uhvaćen. Oprostite na gramatičkim pogreškama.)

Narativ je inspiriran stvarnim slučajem Charlesa Starkweathera i Caril Ann Fugate, mladog para koji je krajem pedesetih počinio niz ubojstava. Originalni naziv Badlands, engleska je riječ za neplodan i teško prohodan tip zemljišta oblikovanog jakim erozivnim djelovanjem vode i vjetra.

Film je pobijedio na Festivalu u San Sebastiánu, a za vizualnu dojmljivost zaslužna su čak tri direktora fotografije. ‘Pustara’ se smatra jednim od najvećih filmskih ostvarenja prošlog stoljeća.

Ostali filmovi iz ciklusa

Elegična melodrama ‘Božanstveni dani’ iz 1978. prikazat će se iduće srijede 16. ožujka. Film je izuzetne vizualne ljepote, snimljen pretežito u eksterijeru, u vrijeme magic houra.

"Božanstveni dani"

Priča prati Billa (Richard Gere) koji ubije svog nadređenog u čeličani gdje radi, te pobjegne u Teksas sa svojom djevojkom Abby (Brooke Adams) i mlađom sestrom Lindom (Linda Manz). Tamo se zapošljava na farmi, te uskoro nagovori Abby, koju predstavi kao svoju sestru, da se uda za teško bolesnog farmera, kako bi naslijedili njegovu imovinu. Bill uskoro otputuje s cirkusom, a Abby i farmer postaju sve bliskiji. Kad se Bill nakon izbivanja vrati, nekada bolesni farmer je ozdravio, a i Abby se emotivno vezala za njega.

Malick je u Cannesu 1979. godine dobio Zlatnu Palmu za najbolju režiju, a snimatelj filma Néstor Almendros nagrađen je Oscarom. Originalnu glazbu za koju je bio nominiran za Oscara, napisao je Ennio Morricone.

Između filmova ‘Božanstveni dani’ i ‘Tanka crvena linija’ iz 1998., Malick je imao skoro 20-godišnju pauzu od režiranja, koju je većinom proveo u Francuskoj, predajući filozofiju.

Ciklus se nastavlja 23. ožujka filmom ‘Tanka crvena linija’ koji je slobodna ekranizacija autobiografskog romana američkog pisca Jamesa Jonesa.

Jedan od najboljih antiratnih filmova s kraja prošlog stoljeća, na meditativan i filozofičan se način bavi potrebom ubijanja među živim bićima. Karakteriziraju ga atmosferično prikazane scene rata iz žablje perspektive. U scenama rata, nebitni su karakteri vojnika, kako to zapravo i biva u bitkama.

Pored glavnog glumca Jima Caviezela, u filmu se pojavljuje izuzetno puno američkih glumaca: Jared Leto, Sean Penn, Nick Nolte, John Travolta, George Clooney, John Cusack, Woody Harrelson... no vrlo kratko, nekima od njih se jedva i čuju imena. Glazbu su napisali Hans Zimmer, John Powell i Klaus Badelt.

Film je dobio sedam nominacija za Oscara, a 1998. je nagrađen Zlatnim Medvjedom Berlina. Zadnji film ciklusa egzistencijalna je drama ‘Drvo života’, koja se prikazuje 30. ožujka.

Iz filma "Drvo života"

Malick ovdje suprotstavlja povijest jedne teksaške obitelji u pedesetim godinama prošlog stoljeća, koju pratimo kroz intimna sjećanja protagonista O’Briena (Brad Pitt), s poetskim sekvencama kreacije svemira.

‘Drvo života’ Malickov je dosad najsmioniji i najambiciozniji film, iznimne atmosfere, te kompleksne nelinearne naracije.

Povezuje ga se s Kubrickovom ‘2001:Odisejom u svemiru’ zbog ideje o raspadu idiličnog života, i izražene simbolike. Vizualni efekti u dijelovima o postanku svemira rađeni su na sličan, ‘klasičan’ način kao i u Odiseji, eksperimentirajući, a ne kompjuterskim generiranjem. Pored Pitta, glavne uloge ostvarili su Sean Penn i Jessica Chastain.

Film je nagrađen kanskom Zlatnom Palmom 2011., te je zaradio tri nominacije za Oscara.

Video najava večerašnjeg filma "Pustara":