(FOTO) IZLOŽBA KOJU VRIJEDI POGLEDATI: "Talijanska znanstvena fantastika: očaravajuća avantura"

Vjerojatno mnogi ne znaju da su Istrani bili, uz Talijane, prvi Europljani koji su u kasnim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća imali mogućnost gledanja, na svojim televizorima, mitskog Goldrakea. Naime, talijanska televizija RAI, koju smo pratili s ove strane Jadrana, prva je u Europi emitirala japanske robotske anime. Dogodilo se to 4. travnja 1978., s prvom epizodom serije “Atlas Ufo Robot” (Goldrake) koja je emitirana do 1980.,  a u sklopu iste pojavio se i drugi mnogima poznat SF junak, Mazinga Z(eta).

Manje je poznato da je, navodno zbog pretjeranog nasilja, serija umalo doživjela i cenzuru, a postavljeno je i zastupničko pitanje u talijanskom parlamentu: politika je htjela ubiti Goldrakea.

Ovo je samo jedna od mnogih zanimljivih priča s odlične izložbe "Talijanska znanstvena fantastika: očaravajuća avantura" koje je postavljena u pulskom izložbenom prostoru Sveta Srca kojim upravlja Arheološki muzej Istre.

Radi  se o postavu Muzeja fantastike i znanstvene fantastike iz Torina (MUFANT – il Museo del Fantastico e della Fantascienza di Torino) koji publici nudi bogat repertoar eksponata: časopisi, stripovi, rijetke knjige, ilustracije, limene i plastične igračke, a tu su i videa filmskih i televizijskih SF uradaka.

Fascinantno je kako u vintage ambijentu postave snažno dolaze do izražaja ljepota nekadašnje grafike, kreativnost i maštovitost autora u ilustriranju gradova i vozila budućnosti, izvanzemaljaca, robota  ili svjetova i života na drugim planetama. Posjetitelju dođe na dodirne sve te (u vitrinama zaštićene) predmete, ili da prolista neka izdanja: bilo bi vrlo zanimljivo znati što je u svojoj knjizi “Meraviglie del Duemila” (“Čuda iz 2000. godine”) 1907. zapisao talijanski književnik Emilio Salgari.

Predznanstvena fantastika

Jedna od “teza” ove izložbe je da Italija nije kasnila za svijetom ni u predznanstveno fantastično doba, a ni kasnije u čisto SF doba.
Prvo “službeno” djelo znanstvene fantastike, naslova “Godina 2044.”, objavio je 1786.  Francuz Louis-Sébastien Mercier, a u Italiji žanr nastaje 1836.

Naime, godinu dana ranije, engleski astronom John Herschel objavio je navodna revolucionarna otkrića o Mjesecu, a sve je to kasnije kvalificirano kao “Great Moon Hoax” (“Velika lunarna šaljiva obmana”). Ipak već je 1836. u Firenci i Napolju objavljen prijevod Herschelovog teksta, a isti je poslužio kao uzor Bartolemou Verattiju i svećeniku Francescu Bruniju koje su iste godine objavili djela “Un viaggetto nella Luna di N.N. accademico tassoniano” (“Malo putovanje na mjesec tassovskog akademika N.N.”) odnosno “Lettera su la ipotesi degli abitanti de' pianeti” (“Pismo o o hipotezi stanovnika na planetama”).

Naslovom “Il viaggio nell'universo” (“Putovanje u svemir”) Francesca Viganoa već smo u jasnom SF-u, premda bi netko mogao primijetiti da je na nekin način i Danteova “Božanstvena komedija” iz početka 14. stoljeća također znanstvenofantastično djelo. To vrijedi i za Swiftowa “Guliverova putovanja” iz 1726.

(Pred) znanstvena fantastika afirmirat će se kod publike u drugoj sredini 19. stoljeća: Jules Verne objavljuje “Put u središte Zemlje” 1864., roman od “Zemlje do Mjeseca 1865.”., a “Vremenski stroj” (1896.) i “Rat svjetova” (1898.) Georgea Wellsa dolaze nešto kasnije. Talijani ne kasne: 1873. Agostino della Sala Spada piše “Nel 2073” (“2073.”) u kojem zamišlja Torino u budućnosti, a s budućim Milanom bavi se Antonio Ghislanzoni koji u romanu “Abrakadabra” 1884. spomije  leteće lokomotive, ali i ukidanje smrtne kazne.

Istodobno Ulisse Grifoni piše znanstvenofantastične romane “Dalla Terra alle stelle” (“Od Zemlje do zvijezda”) i “Dopo il trionfo del socialismo italiano” (“Nakon trijumfa talijanskog socijalizma”). Sa 16 godina Enrico dei conti Novelli di Bertinoro, poznat kao Yambo, 1890. objavljuje roman “Dalla Terra alle stelle. Viaggio attraverso l’infinito” (“Od Zemlje do mjeseca. Putovanje kroz beskonačnost”)

Prva faza: Salgari i filmaši

Emilio Salgari, talijanski pisac poznat po likovima Sandokana i malezijskih gusara, 1907. objavljue djelo “Le meraviglie del Duemila” (“Čuda 2000. godine”), a on će s tadašnjim filmašima odrediti prvu fazu talijanske znanstvene fantastike.

Yambo će, prema svom romanu “La colonia lunare” (“Kolonija na mjesecu”) 1910. snimiti prvi talijanski znanstveno fantastični film “Un matrimonio interplanetario” (“Međuplanetarni brak”), i to u komičnom stilu po uzoru na velikog francuza Georges Mélièsa: svima je poznat prizor svemirske letjelice (u naravi – metak) koji se zabija u mjesečevo oku u filmu “Put do mjeseca” iz 1902.

Marcel Fabre režira i glumi u filmu “Robinet aviatore” (“Aviatičar Robinet”) 1911., a 1913. snima veliko fantastično djelo tadašnje talijanske kinematografije: “Le avventure di Saturnino Farandola” (“Pustolovine Saturnina Farandole”).

Francuski redatelj i glumac André Deed, u Italiji poznat kao Cretinetti, 1921. snima film “L’uomo meccanico” (“Mehanički čovjek”). To je doba kada je Italija impregnirana Marinettijevim Futurizmom koji je slavio dinamizam, brzinu, industriju, tehnološki napredak.

Izložba posvećuje pažnju nastanku SF-u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Zanimljiva je priča o časopisima. Amerikanac Frank A. Munsey 1898. objavljuje prvi američki pulp Magazin “Argosy”, ali po uzoru engleskih časopisa “The Strand” iz 1891. i nešto kasnih “Pearson’s magazine” i “The Pall Mall”.

Privi čist SF američki časopis, “Weird Tales” izaći će 1923., dok se prvi broj najdugovječnijeg časopisa na području znanstvene fanastike, “Astouding stories” pojavljuje 1930.

 

Druga faza: Urania i limene igračke

Talijanski najpoznatiji SF časopis je “Urania” koji neprekidno izlazi od 1950. Naime, prema konceptu izložbe, druga faza putovanja kroz talijansku znanstvenu fantastiku događa se u 1950-ima, i to pojavom prvih časopisa koji konsolidiraju žanr znanstvene fantastike u Italiji - prije svega Uranie izdavača Mondadori - te invazijom tržišta limenih igračaka inspiriranih znanstvenom fantastikom.

Izložena su rijetka izdanja prvih časopisa znanstvene fantastike i Uranije, s prekrasnim naslovnicama Kurta Caesara i Karela Tholea. Tu su i originalni radovi ilustratora Giuseppea Festina i živopisna zbirka igračaka Paola Fiorina iz Torina.

Treća faza: Primo Levi i Dino Buzzati

Treća faza talijanskog SF-a nastaje u Sedamdesetima. Izložbeni dio fokusiran je na doprinos žanru znanstvene fantastike dvojice velikih majstora talijanske književnosti kao što su Primo Levi i Dino Buzzati.

Primo Levi proživio je u Auschwitzu teror logora u Drugom svjetskom ratu i o svom dramatičnom iskustvu napisao je roman „Se questo è un uomo“ („Zar je to čovjek?“). Manje poznata široj javnosti je činjenica da je i produkcija znanstvenofantastičnih priča Prima Levija bila je golema. Talijanski naslov za "Trnoružicu" glasi "La bella addormentata nel bosco" ("Usnula ljepotica u šumi"): Levi je 1959. napisao priču "La bella addormentata nel frigorifero" ("Usnula ljepotica u frižideru").

Dino Buzzati, autor kultnog romana „Il deserto dei Tartari“ („Tatarska pustinja“), također je veliki majstor talijanske fantastike. Zahvaljujući suradnji s međunarodnom udrugom Dino Buzzati, na izložbi su prikazana i dva grafička rada Buzzatija, koji je, kao što je poznato, bio veliki poklonik umjetnosti stripa i plodan slikar.

U multimedijalnom djelu prikazan je doprinos talijanske televizije RAI širenju SF kulture: već smo spomenuli Goldrake i Mazingu, no manje je poznato da je RAI 1977. prikazao seriju prema priči Mihaila Bulgakova „Fatalna jaja“ iz 1925: sovjetski znanstvenik, genetičar, otkrio je način kako gigantski povećati dimenzije životinje.

Suvremeni i hrvatski dio

Suvremeni dio, postavljen u galeriji, prikazuje izbor znanstvenofantastičnih serijala najvećih suvremenih izdavača i izbor današnjih autora. Dvije su monografije posvećene dvojici najvećih suvremenih ilustratora "znanstvene fantastike": Franco Brambilla i Carmine di Giandomenico.

Naposljetku, prema izboru Vanje Kranjčević, Marka Mlinara i Davora Šišovića dio izložbe posvećen je hrvatskoj znanstvenoj fantastici, njezinoj povijesnoj evoluciji, glavnim protagonistima u književnosti, ilustraciji i audiovizualnoj produkciji, festivalima. Tu se spominju „Dani Julesa Verna u Pazinu“, „Istrakon“ i autori Kristina Bilota i Zdenko Bašić.

Izložbu su uredili Davide Monopoli i Silvia Casolari a realizirana je uz podršku Generalnog konzulata Italije u Rijeci i konzula Davidea Bradaninija, u suradnji s Arheološkim muzejom Istre, Zajednicom Talijana Pule i Talijanskom unijom. Bit će otvorena do sredine svibnja.