Kultura

izložba fotografija snježane bratanović

Fragmenti iz života (ne)poznatog pulskog beskućnika - imao je obitelj, bio povjesničar umjetnosti, a onda ga je život slomio

On je imao posao, obitelj, bio je posve običan čovjek, a onda je počeo rat u Bosni. Jednoga dana stigao je u stan i pronašao svoju suprugu i dvije kćeri ubijene. Tu kreće njegova kalvarija * Iza njegove smrti ostala je kapa po kojoj je bio prepoznatljiv, pohabane papuče, liječnički nalazi, fotografije odrastanja, neka pisma i likovna monografija Mirsada Berbera s kojim se, u neko doba, očito susreo jer je imala posvetu na prvoj stranici


 
2 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini

On je imao posao, obitelj, bio je posve običan čovjek, a onda je počeo rat u Bosni. Jednoga dana stigao je u stan i pronašao svoju suprugu i dvije kćeri ubijene. Tu kreće njegova kalvarija * Iza njegove smrti ostala je kapa po kojoj je bio prepoznatljiv, pohabane papuče, liječnički nalazi, fotografije odrastanja, neka pisma i likovna monografija Mirsada Berbera s kojim se, u neko doba, očito susreo jer je imala posvetu na prvoj stranici

U sklopu obilježavanja 10. godišnjice pulskog Prihvatilišta za beskućnike, u tunelu Zerostrasse otvorena je izložba pulske fotografkinje Snježane Bratanović pod nazivom "Puzzle života". Izložba donosi 12 fotografija velikih formata, a može se razgledati čitav idući tjedan, svakodnevno od 9 do 21 sat.

Bratanović, koja već tri godine surađuje s Crvenim križem i Prihvatilištem za beskućnike kroz fotografije progovara o tužnoj sudbini našeg sugrađana, koji je otišao sa ovoga svijeta, ostajući većini nepoznat.

- Željela sam godišnjicu obilježiti izložbom i kada sam krenula u tu priču zapravo nisam znala gdje će me put odnijeti. U razgovoru s Helenom Babić, voditeljicom prihvatilišta, doznala sam o njihovom korisniku koji je 2019. godine preminuo, a imao izrazito tešku sudbinu. Poželjala sam, skupljajući fragmente njegova života, ispričati svima tu priču. Kako bih mu, na neki način odala počast, ali i upozorila na problem beskućništva, priča nam Bratanović.

Snježana sa predstavnicama Crvenog križa i Prihvatilišta za beskućnike

Riječ je o beskućniku Miroslavu Pocrnje – Lukiću, koji je bio povjesničar likovne umjetnosti i radio na televiziji Sarajevo.

- On je imao posao, obitelj, bio je posve običan čovjek, a onda je počeo rat u Bosni. Jednoga dana stigao je u stan i pronašao svoju suprugu i dvije kćeri ubijene. Tu kreće njegova kalvarija. Nitko ne zna točno kada je i kako dospio u Istru, no jednog su ga dana pronašli kako spava na Galebovim stijenama. Ovdje je, po pričama, boravio neko vrijeme. Već je tada dugo i besciljno lutao, živio kao beskućnik, i bio je potpuno asocijalan, veli Bratanović.

Dodaje kako ga, nažalost, nikada nije upoznala već je pripremajući izložbu skupljala informacije o njemu od ljudi s kojima je došao u kontakt i snimala stvari koje su ostale za njim u prihvatilištu, te u samačkom hotelu u koji je kasnije premješten.

- Nakon što je "pronađen" i smješten u prihvatilište kreće njegova resocijalizacija, na kraju dobiva i svoju sobu u samačkom hotelu, no uvijek ostaje rezeviran, pogrbljen i beskrajno tužan. U godini svoje smrti prvi je puta, kako sam doznala, došao u prihvatilište na proslavu Božića. Bio je to njegov zadnji blagdan. Nedugo nakon toga umro je od infarkta u 71. godini, priča nam fotografkinja.

Iza njega, u samačkoj sobici i prihvatilištu, ostala je kapa po kojoj je bio prepoznatljiv, pohabane papuče, liječnički nalazi, fotografije odrastanja, neka pisma i likovna monografija Mirsada Berbera s kojim se, u neko doba, očito susreo jer je imala posvetu na prvoj stranici.

- Pokušala sam kroz te sitnice, fragmente koje sam pronašla, složiti poput puzla priču o njegovom teškom životu. Kada govorimo o beskućništvu mnogi imaju predrasude, povezujući takve osobe uz negativnosti poput poroka, no ovdje je riječ o običnom čovjeku, po svemu sudeći o jednom vrsnom intelektualcu kojega je život naprosto slomio, veli Bratanović.

Čak, je zaključuje, i njegov grob na pulskom groblju jedini nakrivljen - kao da ni u smrti ne može odbaciti pretežak teret koji mu je, još za života, stavljen na pleća.

- Ovakve me izložbe u potpunosti iscrpe, potroše, no drago mi je ako će to barem malo pomoći u destigmatizaciji beskućništva. Fotografija je moj dijalog, medij kroz koji progovoram i sretna sam ako mogu barem malo pomoći, zaključuje Bratanović.


Nastavite čitati

Pula
 

FRKA NA DELFINU Na Skupštini društva Delfin zaštitari i policija. Pojedini članovi tvrde da im je zabranjen pristup kako bi se Anti Restoviću potvrdio treći predsjednički mandat. On odbacuje sve optužbe

Zaštitarsku tvrtku je angažirao predsjednik PŠRD Delfin Pula Ante Restović te pretpostavljamo da će troškove zaštitarske tvrtke namiriti iz članarina koju i mi plaćamo, kažu nezadovoljni članovi. Smatraju da Restović želi biti doživotni predsjednik i da to nije dobro *Stigli su u namjeri da remete i onemoguće rad i iz tog smo razloga pozvali zaštitare. To je namjerna opstrukcija i jedna velika kampanja i napad na mene osobno. Tajniku su prijetili da će mu slomit noge, meni je to bilo tužno gledati, kaže novi stari predsjednik Delfina Ante Restović

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.