U nizu brojnih koncerata koji su se i koji će se ovog ljeta održati na pulskom Kaštelu, možemo reći da će Hladno pivo, nakon sinoćnjeg nastupa, ostaviti jedan od najvećih utisaka.
Bio je to koncert povodom 35 godina njihove karijere, a koji je okupio sve generacije Istrijana – od tinejdžera do njihovih roditelja, a i onih starijih. Svi su oni sinoć, nešto više od dva sata, u glas pjevali najveće hitove kroz koje ih je provela ekipa Mile Kekina.
Prve redove zauzeli su mladi, mahom srednjoškolci, pripadnici alternativne pulske scene koji u drugom dijelu koncerta nisu izlazili iz popularnog „poga“.
Uz uvodnu „Pjevajte nešto ljubavno“, publika je najviše skakala i pjevala na „Nije sve tako sivo“, „Zimmer frei“, "Fur Immer punk", „Pijan“, „Na ovim prostorima“, „Konobar“, „Šank“, „Samo za taj osjećaj“ i „Pitala si me“.
Ipak, najveću su euforiju izazvale pjesme „Supermen„ i „Teško je ful biti kul“ kada je Kekin iz publike na pozornicu izveo mladu djevojku koja je odrepala sad već kultnu dionicu Ede Maajke i onaj svevremenski prepoznatljivi stih: „I za sve seljake radit narodnjake“.
Na pjesmi Supermen publika je bila toliko glasna da ju je Kekin na koncu prepustio njihovom izvođenju, uključujući se samo na pojedine dijelove na kojima je i tada bio nadglasan.
Na sinoćnjem se koncertu jasno moglo vidjeti da Puležani trebaju više ovakvih alternativnih koncerata, a i sam je Kekin nekoliko puta za vrijeme koncerta izjavio da mu je nevjerojatno kako njegov bend na svakom gostovanju u Puli iznova posjete tako raspoloženi i u toliko velikom broju.
Posebnu poruku Kekin je imao za sve Puležane i nekoliko je puta pozvao prisutne da potpišu za referendum za Lungomare, čiji se štand nalazio ispred Kaštela, a na kojemu je i on sam netom prije koncerta prikupljao potpise. Prvom pozivu na davanje potpisa prethodila je, u stilu, pjesma „Firma“ ('...Bog, domovina, nacija, svi na pod ovo je privatizacija! Napravite mjesta za obitelji dvjesta!').
Premda nisu odsvirali još neke veće hitove poput „Planete“, Hladno pivo sinoć je pred mnogobrojnom pulskom publikom još jednom opravdalo svoj tridesetpetogodišnji glazbeni staž obilježen pjesmama kojima kritiziraju hrvatsko društvo, mentalitet i politiku.
Glasni i raspoloženi Puležani sinoć su dokazali da te poruke još uvijek čuju, a ostaje otvoreno pitanje hoće li se tih poruka, i mimo koncerta, ponekad i sjetiti.
