“Istru se ne može definirati, Istru možeš samo osjetiti. Predstava se bazira na osjećaju. Ideja je bila uloviti čitav taj istarski svijet, dignuti ga u zrak i vidjeti kako diše, i to na kazališnim daskama. Moja želja, kao i želja čitavog tima bila je da materijale iz istarske baštine podignemo na višu estetsku razinu, kaže nam mladi redatelj u intervjuu za Istru24
“Istru se ne može definirati, Istru možeš samo osjetiti. Predstava se bazira na osjećaju. Ideja je bila uloviti čitav taj istarski svijet, dignuti ga u zrak i vidjeti kako diše, i to na kazališnim daskama. Moja želja, kao i želja čitavog tima bila je da materijale iz istarske baštine podignemo na višu estetsku razinu, kaže nam mladi redatelj u intervjuu za Istru24
"Istra ti mila materina" naslov je predstave koja se preksutra u 20 sati premijerno izvodi u Istarskom narodnom kazalištu. Naslov je zvučan, a i poznat jer se, kažu posve spontano i nenamjerno, naslanja na naslov albuma Francija Blaškovića i KUD-a Idijoti iz 1995. godine “Istra ti materina”.
O tome, o Istri i samoj predstavi u kojoj sudjeluje petero profesionalnih glumaca, deset članova KUD-a “Mate Balota” te pjevačica i autorica glazbe Elis Lovrić kao personificirana Istra, razgovaramo s mladim 30-godišnjim redateljem Rokom Olafom Pečečnikom, kojemu je predstava ujedno i diplomski rad.
Istra je općenito je malo prisutna, i po funkcijama, i po čitavoj društvenoj vertikali
Predstava se pripremala na Punteri u Barbanu, gdje živi redateljeva obitelj po majčinoj liniji, dok mu je otac Joc Pečečnik slovenski gospodarski mogul, zbog čega se Rok, pomalo u šali, predstavlja kao ‘poluIstrijan’.
“Istru se ne može definirati, Istru možeš samo osjetiti. Predstava se bazira na osjećaju. Ideja je bila uloviti čitav taj istarski svijet, dignuti ga u zrak i vidjeti kako diše, i to na kazališnim daskama. Moja želja kao želja čitavog tima bila je da materijale iz istarske baštine podignemo na višu estetsku razinu, kaže nam redatelj.
Franci Blašković je, ne bih ga htio podcijeniti, školski primjer istarskog duha. U smislu toga da kao Istrijani možda ne znamo što želimo, ali svakako znamo što ne želimo
Stoga dramaturginje Antonela Tošić i Tamara Damjanović nisu u ovaj autorski projekt krenule od dramaturškog predloška, nego od čitavog niza raznovrsnih materijala: narodnih predaja, poezije, povijesnih zapisa, kratkih priča erotskog i mitološkog karaktera, novinskih članaka, etnoloških studija. Ovo, kažu, nije dramska predstava nego fizički teatar.
Koliko će baziranje na emociji, a ne na dramskom predlošku biti komunikacijski manjak ili pak univerzalna prednost?
Osjećaji ne poznaju granice. Kad smo razmišljali koju varijantu odabrati, vidjeli smo da bismo se dramskim predloškom vrlo brzo vratili u neku pučku estetiku, budući da sam jezik, govor nosi to u sebi. Iako govor u predstavi nije posve isključen. Kao dijete upijao sam te stare ljude na Punteri. Oni su bili jako tihi. A kad su govorili, bili su jako mudri. I ta tišina je meni nešto jako zanimljivo, kao i taj osjećaj koji iz njih žari.
Osim kad se kune.
Osim kad se kune. To je taj drugi ekstrem koji smo pokušali obuhvatiti u predstavi. To su te moje mistike koje su se vrtile od starta. Kako taj osjećaj staviti na scenu. Do ključa smo došli zajedno s glumcima, uz puno vježbi i improvizacija. Jednu smo se večer zezali kako prikazati Splićanina, purgera, kroz šale ili stand-up skečeve, pa Slavonce, Dubrovčane, čak i Fiumane. Za Istrijane je bila tišina. Kako Istrijana stereotipno prikazati kao i sve druge… Tu smo otvorili rupu što su zapravo Istrijani.
Sigurno postoje povijesni, kulturološki i politički razlozi te neuhvatljivosti, no istina je da je Istra jako malo prisutna u medijskom nacionalnom prostoru.
Općenito je malo prisutna, i po funkcijama, ali i po čitavoj društvenoj vertikali.
Čini mi se da je posrijedi obostrana ‘odgovornost’.
Sigurno, sigurno.
Ima i one 'bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu'.
Ima i toga.
No, ipak, postoji ta poluotočka, gotovo otočka specifičnost.
Apsolutno. Poluotok nas je oblikovao. I u smislu kontakta s drugima. Mislim da Istra treba i može ostati taj prozor prema Zapadu ili, još ljepše rečeno, prozor prema naprijed. Razmišljao sam kako će publika prihvatiti našu predstavu, ali činilo mi se nekako ponižavajućim da je svedem na provincijalnu publiku. Možda to sugerira dislociranost od glavnog grada, ali ja imam osjećaj da će Istrijani taj filing osjetiti. Publiku ne treba nikad podcjenjivati. Ne treba joj podilaziti jer je to po mom mišljenju jako uvredljivo prema publici.
Koliko predstavi nedostaje socijalni aktualan trenutak? Istra se doživljava super regijom uglavnom za one koji su se snašli u turizmu, za sve ostale je preživljavanje sa žešćim egzistencijalnim problemima.
Taj manjak je u potpunosti manjak. Ja kao mladi redatelj nisam osjetio taj unutarnji poziv za društveno aktualnim.
No teško je to ne vidjeti ako smo iskreni.
Teško je to ne vidjeti, ali moj cilj tu je bio da ono specifično, lijepo i unikatno u Istri dignuti na neku drugu dimenziju i pokažem da mi možda jesmo provincija i da mi možda jesmo mali ljudi, ali da je naš duh ogroman. Kao redatelj se rijetko bavim društveno političkim temama jer smatram da je toga kod nas jako puno među redateljima i u kazalištu.
Ne mislim na doslovnu angažiranost kojom se često pokriva manjak kreacije i mašte.
Točno to. Odlučio sam to posve eliminirati u ovoj predstavi.
No, naziv predstave ipak nosi jednu ironičnu, satričinu notu. To ne čudi jer je izvorna Francijeva “Istra ti materina” iznimna društvena kritika.
Franci je, ne bih ga htio podcijeniti, školski primjer istarskog duha.
Doduše raritetan.
OK, ali u smislu toga da kao Istrijani možda ne znamo što želimo, ali svakako znamo što ne želimo. U Franciju prepoznajem sva mota, sve ideje vodilje. I taj bunt.
Je li vama spontano došao taj naziv predstave?
Spontano. Mene je kao tada klinca zaobišao Francijev opus. Kad sam kasnije saznao, prvo sam se jako uplašio: 'Shit, uzeli smo nešto doista slično nečemu što je netko već napravio'. Ozbiljno sam razmišljao da čak i to promijenimo, da ne ispadne kao neka vrsta ironilčnog osvrta i provokacije prema Franciju. No, kad sam se malo upoznao i istraživao njegov rad, činilo mi se da naslov odgovara. Jer on je jedna od zadnjih stanica naše baštine. Drago mi je da toliko Istrijana zna to s naslovom. Imali smo više sreće nego pameti u tom odabiru.
Imali ste pjevačku karijeru u Sloveniji, tada pod umjetničkim imenom Tristan.
Jesam.
Slovenski mediji su vas za pjevačke karijere vezali uz vašeg oca koji je gospodarski mogul, kod nas bi rekli tajkun, jedan od najbogatijih ljudi u Sloveniji.
Ne bih možda baš koristio pojam ‘tajkun’ jer su tajkuni vezani uz državnu imovinu njihovu privatizacije. Moj otac je ipak od garaže nagore plovio sam i uglavnom stvarao u inozemstvu. Nije ni većinu mog života nije bio prisutan u Sloveniji.
Na čemu otac temelji svoj poslovni uspjeh?
On je, zapravo, radio u kasino industriji. Stvarao je i još stvara rulete, pa razne inovacije s hologramima, s nekim igrama. Mislim da je prisutan na 52 posto globalnog tržišta, po cijelom svijetu. Bio je prvi ne-Amerikanac koji je dobio licencu u Nevadi, zapošljavao tisuće ljudi. Njegov je uspjeh stvarno imao put od domaće garaže do Vegasa.
Je li završila vaša pjevačka karijera?
Nije završila. Prije 11 godina sam objavio taj album u suradnji s nacionalnom televizijom i orkestrom. Producent je bio Mojmir Sepe, skladatelj najvećih slovenskih hitova. Nakon toga otišao sam u Zagreb na Akademiju i tu sam malo ohladio tu stvar, ali nikako ne planiram stati s glazbom.
Režija i kazalište su vam poziv?
Da, tu se spajaju svi moji interesi. Prvo sam diplomirao književnost, pa se ovdje sada mogu izraziti i glazbom i tekstom i vizualnom komponentom. Najviše me ipak veseli rad s ljudima.
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Podaci policije su potvrdili ono što je svaka razumna osoba mogla i sama zaključiti: radnici iz Indije, Bangladeša, Nepala i Filipina, koje su mnogi upoznali kao vrijedne i poštene radnike, ove godine u Puli nisu počinili nijedno kazneno djelo * Sutra: Analizirali smo policijsku statistiku vezano za slučajeve silovanja u Puli. U većini slučajeva žrtva poznaje nasilnika * U sutrašnjem intervjuu za Istru24 saborska zastupnica Dušica Radojčić govori o planovima za predstojeće lokalne izbore, ali i otkriva kako će Možemo! osim Pule i Pazina na izbore izaći i u još nekim istarskim gradovima
I aktualna zamjenica gradonačelnika, Federika Mohorović Čekada, kandidarana je za novi mandat
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
