Otvorenje izložbe "Paolo Patelli: Obojene površine 1964. - 1967. Kolekcija Marinko Sudac" održat će se u četvrtak, 27. lipnja, s početkom u 21 sat u porečkoj galeriji Zuccato. Izložbu organiziraju Institut za istraživanje avangarde, Kolekcija Marinko Sudac i Pučko otvoreno učilište Poreč, a bit će otvorena do 27. srpnja 2024. godine.
Paolo Patelli, rođen je 1934. godine u Opatiji (živi u Italiji). Njegovo stvaralaštvo prolazi kroz nekoliko faza, od ranih radova, preko geometrijsko-analitičkih slika iz druge polovice 1960-ih, do djela "siromašne umjetnosti" (arte povera) koje je razvijao tijekom 1970-ih godina. Kasnije, Patelli se posvetio istraživanju sinteze različitih umjetničkih koncepata i metoda.
Bio je član grupe Illumination. Grupa je osnovana 1967., a pokretač je bio Abe Nobuya (1913., Nigata – 1971., Rim), tada već etablirani avangardni umjetnik ranije generacije podrijetlom iz Japana, aktivan na rimskoj umjetničkoj sceni. Bila je to skupinu mladih umjetnika okrenutih novim tendencijama u kojoj je naglašavana važnost boje i svjetlosti kao temeljnih elemenata umjetnosti, a povezuje ih okrenutost ka primarnoj strukturi slike. Članovi grupe bili su i amerikanka Marcia Hafif (1929., Ponoma – 2018., Laguna Beach), talijan Aldo Schmid (1935., Trento – 1978., Rim) te jugoslavenske umjetnice Milena Čubraković (1924., Brežice – 2004., Rim) i Mira Brtka (1930., Novi Banovci – 2014., Beograd). Zajednički su nastupili 1967. na izložbi u galeriji L'Argentario u talijanskom Trentu.
Izložba, prva Patellijeva u Hrvatskoj, prikazuje minimalističke geometrijsko-analitičke radove iz druge polovine 1960-ih, uz nekoliko djela iz ranih 60-ih i 70-ih, priopćuju iz porečkog Pučkog otvorenog učilišta. Površina Patellijevih slika istražuje percepciju kroz izmjenu oblika i pozadine, koristeći jednostavne geometrijske forme, pretežito krugove, u ponavljajućim uzorcima kako bi stvorio ritam i strukturu. Njegove kompozicije odražavaju analitički pristup, fokusirajući se na odnose između oblika i prostora. Mnoge slike nose naziv "Obojena površina", naglašavajući površinu kao primarni predmet istraživanja, bez reprezentacijskog ili narativnog sadržaja. Ponavljajući uzorci u njegovim djelima pozivaju u sagledavanje suptilnih varijacija i odnosa unutar radova i ostavljaju fokus na temeljnim elementima - obliku, boji, liniji i prostoru.
Paolo Patelli izlagao je u prestižnim galerijama, uključujući devet puta u Gallerie del Cavallino u Veneciji, te na značajnim grupnim izložbama u Italiji, Njemačkoj i SAD-u. Njegov rad su analizirali povjesničari umjetnosti poput Umbra Apollonia, Achillea Bonita Olive i Filiberta Menne.
