Uz hvalevrijedan iskorak u komuniciranju s ugodno iznenađenim novinarima, višestruko nagrađivani pulsko-zagrebački glumački tandem Jadranka Đokić i Ugo Korani na Maloj sceni odigrao je danas sedmominutni dio predstave "Majka i dijete" velikog norveškog dramatičara Jona Fossea u režiji Matije Ferlina, čija će premijerna izvedba preksutra, u petak u 20 sati otvoriti novu kazališnu sezonu, pod geslom 'Oda mladosti'.
Ugo Korani, Matija Ferlin i Jadranka Đokić
U svojoj prvoj režiji kao umjetnički voditelj INK Pula, Matija Ferlin je s ovo dvoje glumaca otvorio scenski snažan i psihološki provokativan i kompleksan prostor o najrudimentarnijim granicama intime i ljubavi.
Samog slavnog dramskog pisca, Jona Fossea, tog suvremenog klasika i najvećeg norveškog dramatičara nakon Ibsena, prevođenog na više od 50 jezika, Karl Ove Knausgård smatra najvažnijim europskim piscem.
"Htio bih da se produkcija INK-a tijekom godina isprofilira kao produkcija snažnih režijskih i glumačkih imena, ali u komornijem okviru, a koja je sukladna i našim mogućnostima. Znači, nikakve monumentalne predstave već predstave od dvoje do petero glumaca, s jako snažnim autorskim jezikom", kazao je umjetnički voditelj INK-a Matija Ferlin
Matija Ferlin je kazao da je ova predstava u izvedbenom smislu hibrid kazališnog, filmskog i fizičkog teatra, no s fokusom na nabijenost odnosa majke i sina.
Jadranka Đokić kazala je da je ovo svojevrsni povratak doma, vraćanje na pozornicu na kojoj je počela glumački put. Ova dramska prvakinja zagrebačkog HNK-a za svoj je rad dobila brojne glumačke nagrade, uključujući i prestižnu nagradu Vladimir Nazor.
- Na njoj se osjećam sigurno zahvaljujući mojim kolegama Matiji Ferlinu i Ugu Koraniju, s Matijom tri, a s Ugom dvije predstave. Kad je Matija postavio pitanje, odmah sam rekla 'da' jer me tekst dirnuo, jer me tematski, jezično i izvedbeni zainteresirao. Tekst je izazovan, zanimalo me što ćemo napraviti, rekla je glumica.
Prvi put pred pulskom publikom nastupit će nagrađivani glumac Ugo Korani, rođeni Puležan sa zagrebačkom adresom.
On je u rasponu od godinu dana na sceni matičnog mu kazališta ZKM iznio dvije kompleksne uloge – Dimitrija Fjodoroviča Karamazova/Kartašova u predstavi "Braća Karamazovi" u režiji Olivera Frljića i Jermolaja Aleksejeviča Lopahina u predstavi "Višnjik" u režiji Ivana Popovskog, opravdano dobio nagradu Vladimir Nazor i postao jedan od najmlađih dobitnika tog uglednog priznanja.
"Mogu iskazati samo veliko zadovoljstvo i veliki blagoslov što sam ovdje, s ovo dvoje prekrasnih ljudi i što smo imali priliku raditi u ovom prostoru, gdje imamo idealne uvjete za, kolikogod će to možda pretenciozno zazvučati, umjetnički rast nas kao autora i glumaca", kazao je Ugo Korani.
"Da budem skroz iskren, to što će me gledati ljudi iz mog grada zapravo je najmanje bitno. Ono što mi je bitno jest to da sam se u prošlih mjesec i pol dana družio s prekrasnim ljudima, prijateljima i umjetnicima kao što su Jadranka i Matija. Iskreno, to mi je najbitnije, dodao je glumac.
Na pitanje koliko je možda vlastitog iskustava utkao u predstavu, Korani odgovara: "Odnos majke i djeteta je transgeneracijsko pitanje koje postoji otkad postoji majka i njen potomak. Relativno sam malo svog iskustva unio u izvedbu jer moj odnos s majkom nije ni blizu odnosa sina i majke u ovom dijelu. No taj odnos nekako svi znamo, bio ovakav ili onakav".
Zbog obnove velike dvorane INK-a, čiji se završetak planira za dva mjeseca, ulaz i izlaz na Malu scenu bit će kroz stražnji ulaz, gdje se nalazi blagajna
"Majka i dijete", jedan od ranijih dramskih tekstova iznimnog norveškog autora Jona Fosse snažna je duodrama o pokušaju komunikacije u jednom od najkompleksnijih odnosa koji dvoje ljudi može imati – onom majke i njezina potomka.
U Fosseovoj drami majka i sin susreću se nakon mnogo godina odsustva iz međusobnih života, ali s jasnom naznakom da ni ono malo vremena koje su proveli zajedno nije zadovoljilo potrebe ni jedne ni druge strane. Ta odsutnost generira ključno pitanje o samoj esenciji odnosa majke i djeteta te emotivnim i psihološkim posljedicama koje taj odnos može proizvesti.
- Fosseova upotreba jezika obiluje jednostavnošću, s kratkim rečenicama i naglašenim ponavljanjem odabranih fraza i riječi, kazao je Ferlin.
Zašto oda mladosti?
On je naglasio da se ova predstava posve uklapa u koncept nove kazališne sezone posvećene - mladosti.
- Bilo da su definirani kao kvazi-pasivni građani, katkad i lišeni prava sudjelovanja u društvenom ili političkom životu, iako nipošto više djeca, bilo da su na neki način "utišani", pripadnici te mladosti kontaminirani su nekom osobitom vrstom "odraslosti", koja uključuje i pasivnost i aktivizam, i napredak i nostalgiju, i zrelost i djetinju radoznalost, i pretpolitičnost i političnost, tvrdi Ferlin.
"Kao tvorci društva, naime, mladi doprinose stvaranju normi, kao što se i one oblikuju prema njima. Mogu djelovati kao politička snaga koja pogoduje moćnicima, ali, istovremeno, postaju izvorište otpora ili pak "izbočine" u složenim procesima participacije, socijalizacije i emancipacije - mala elita koja spoznaje vrijednosti protivljenja, neslaganja, osporavanja, i doista može mijenjati svijet. Spjevati odu takvoj eliti znači prihvatiti izbočine kao slojevitosti. Oda mladosti tako ostaje prožeta binarnostima, sjetom i melankolijom, zrelošću i sanjarenjem, dok, istodobno, egzistira na fragilnoj granici između kalupa rituala i atletske slobode", zaključio je redatelj i umjetnički voditelj INK-a Matija Ferlin.
