Čudesna večer u Šikutima kraj Savičente. Na lokaciji publiku je dočekao miris pokošenog sjena i mente. Pred stotinjak poklonika predstavljen je katalog „Šikuti Machine – 25 lit“ kojim je dokumentirano četvrt stoljeća jednog od najznačajnijih suvremenih umjetničkih projekata u Istri.
Katalog koji je tiskan u 350 primjeraka predstavili su Mladen Lučić, Mario Benčić, Darko Pekica i Erik Ušić. Mario Benčić je uvodno odao počast prerano preminulom Andiju Bančiću, fotografu i kulturnom djelatniku iz Savičente koji je dugo godina djelovao u sklopu Šikuti Machine i koji je započeo izradu kataloga.
- Andi je prikupio 20.000 fajlova, odnosno fotografija i bilo je zahtjevno u njegovoj bogatoj arhivi pronaći Šikuti machine arhivu. Složili smo katalog kako ga je on zamislio a nakon toga smo sve promijenili. Upravo su nam Andijeve fotografije pomogle da odgonetnemo kada se što dogodilo, rekao je Mario Benčić.
Darko Pekica najavio je Erika Ušića čiji ga je tekst u katalogu jako dirnuo.
- U Šikute dolazim od 2013. godine i jako sam počašćen što sam imao priliku pisati tekst za katalog. Šikuti su za mene jako bitni ponajviše kroz motivaciju da se radi s onim što se ima, oko kuće i štale, to je pravi put. Drago mi je da je Pekicu moj tekst taknuo jer mi ne djeluje kao čovjek koga puno toga može dodirnuti, rekao je Erik.
On je u svom kataloškom tekstu naglasio važnost Šikuti machine fenomena.
- Njihov rad ne zapada u okove tradicijskog fetišizma i zadate logike folklora. Slično kao kod Rakovca i Francija – a Šikuti između njihove i naše mlađe generacije tvore svojevrstan most – kulturni obrasci se razotkrivaju, prelamaju i razokreću. Pekica & company nisu tako samo kroničari istarske realnosti i kulturne višeslojnosti, već njezin živi, suvremeni izraz, napisao je Ušić u katalogu.
Povjesničar umjetnosti Mladen Lučić naglasio je da se sa Šikutima druži već 26 godina.
- Ovo je treći libar u kojem se nalaze svi podaci od svih 26 godina osim fotografija koje su objavljene u ranijim knjigama. Konačno smo na jednom mjestu uspjeli skupiti svu arhivsku građu, rekao je Lučić. U kataloškom tekstu "Srebrni pir" između ostalih vrijednih misli napisao je i sljedeću:
- Šikuti su svoj izraz pokrenuli vođeni permanentnom težnjom k rušenju ustaljenih, prvenstveno političkih i društvenih vrijednosti. Da to izraze nisu posezali za aktivizmom na koji smo u umjetničkom diskursu ovog stoljeća navikli jer su odmah shvatili da su takve izravne agitacije strane jeziku umjetnosti, napisao je Lučić.
- Stvarno Lucu moramo kalati beretu, forši ćemo mu podignuti jedan spomenik od pleksiglasa kad umre. Hvala ti Luc, hvala Mariju, hvala i Andiju, rekao je Pekica.
- Trenutno pripremamo jednu veliku izložbu o Andiju, kao umjetniku, arhivaru i kroničaru. To radimo u suradnji s Etnografskim muzejem u Pazinu i Pučkim učilištem u Poreču, najavio je Lučić. Iz kataloga treba izdvojiti i izrazito zanimljiv osobni tekst Josipa Maršića iz Opatije, poznatijeg kao Tinturić.
Potom su publici prikazana tri kratka filma koje su režirali Bartol Pekica (Refleksije), Frane Pekica (Kuraja, Bepo) i Antonia Ferlin (Algoritam).
Riječ je o tri zanimljiva rada od kojih je najdojmljiviji „Kuraja Bepo“ u kojem autor Frane Pekica prilično nemilosrdno propitkuje odnose između djeda, oca i sina u jednoj seoskoj obitelji poljoprivrednika.
Vrijedi naglasiti i vrhunsku mezu koju su priredili domaćini. Posebno se istakla vruća Focaccia (Fokača) koju je priredila suseda Mare.
P.S.
Jutros sam Franciju predao katalog. Rekao je: Napiši, Šikuti su čudo Istre.
