Manje od dva tjedna dijeli nas od početka 69. pulskog filmskog festivala, za koji se nadamo da će značiti i povratak publike u Arenu, nakon što su dva prethodna održana u okružju pandemije i ograničenog kapaciteta gledatelja.
U prodaju je u 2020. i u 2021. godini bilo pušteno tek 1.400 karata, a svega se triput tražila karta više: prije dvije godine za dokumentarac „Berge Istra“ redatelja Dražena Majića, a na prošlogodišnjem izdanju PFF-a za srpsku kino-atrakciju “Južni vetar 2 - Ubrzanje” redatelja Miloša Avramovića te za domaću komediju „Po tamburi“ Stanislava Tomića.
Iako se radi o javnoj ustanovi, organizator, Pula film festival, nakon završetka manifestacije nikad nije objavljivao konkretne, precizne brojke o prodanim kartama, u cjelini i pojedinačno, što je omogućavalo manipulacije, razbacivanje podacima "o senzacionalnom interesu", najkraće održavanje statusa quo u hrvatskoj kinematografiji.
Pozvavši se na Zakon o pravu na pristup informacijama, za 68. Pulu gospođa Sanela Pliško iz PFF-a dala mi je "Izvješće o ukupnoj prodaji po pojedinim filmovima", a za 67. Pulu (naknadno traženje) dovoljno mi je bilo da se pozovem na profesionalni novinarski upit.
Ukratko, 2020. za projekcije u Areni kupljeno je svega 5.182 ulaznica (plus 35 kompleta), a u 2021. prodano je isto "skromnih" 8.052 ulaznica i 110 kompleta.
Mi koji smo festival pratili i 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća svjesni smo da se toliki broj ulaznica znao prodati i za jednu večer u Areni.
Konkretni su to podaci koji bi trebali naći svoje mjesto u svakoj objektivnoj povijesti pulskog festivala, ali i nacionalne kinematografije u cjelini.
Osim toga, važno je znati kako se - u trenutnom HAVC-ovom zrcalu nacionalnog filma - gledanost pojedinih naslova u Puli uključuje u nacionalni box-office, što malo koja kinematografija u svijetu radi. Prošle godine zbog takvog „pristupa“ došlo se do situacije da je projekcija „Zore“ Dalibora Matanića u Areni (1.156 gledatelja) činila čak 44 posto ukupne kino-gledanosti filma (2.601).
Nije nemoguće da će s ovogodišnjom Pulom stvari biti dovedene do apsurda - možda će neki od filmova imati više prodanih karata na toj jednoj projekciji u Areni (ili će se tako tumačiti, jer su svake večeri na programu dva filma, u tri dana zemlja proizvodnje je Srbija, a mi smo manjinski koproducenti) nego što će taj isti film imati u kompletnoj kino-distribuciji po cijeloj državi.
I kao mali 'ekskluziv' objavljujemo listu gledanosti hrvatskih filmova (i njihovih redatelja, odnosno redateljica) u Areni na prethodna dva (pandemijska) pulska festivala:
1. 'Po tamburi' (Stanislav Tomić) - 1.397 gledatelja
2. 'Berge Istra' (Dražen Majić) - 1.367
3. 'Plavi cvijet' (Zrinko Ogresta) – 1.327
4. 'Zora' (Dalibor Matanić) - 1.156
5. 'Murina' (Antoneta Alamat Kusijanović) - 1.093
6. 'A bili smo vam dobri' (Branko Schmidt) - 985
7. 'Ideš? Idem!' (Ljubo Zdjelarević) - 854
8. 'Ribanje i ribarsko prigovaranje' (Milan Trenc) - 782
9. 'Tereza37' (Danilo Šerbedžija) - 601
10. 'Mine na plaži - Vergarola' (Arsen Oremović) - 601
11. 'Mater' (Jure Pavlović) - 528
12. 'Kardinal i njegova savjest' (Višnja Starešina) - 528
13. 'Glas' (Ognjen Sviličić) - 175
Napomene:
- Filmovi s istim brojem gledatelja prikazani su istu večer u Areni
- “Berge Istra“, „Mine na plaži - Vergarola“ i „Kardinal i njegova savjest“ su dokumentarci
- Film Zrinka Ogreste se prikazao istu večer kada i „Quo Vadis, Aida“ Jasmile Žbanić, a film Milana Trenca s „Ocem“ Srđana Golubovića, pa nije nemoguće da dio svojih gledalaca trebaju 'zahvaliti' atraktivnom drugom filmu u Areni
Piše: Veljko Krulčić