Kolbasova "Naša djeca" iznimno dirljivo ostvarenje - Ankovićev stil u "Proslavi" vrlo izravan i brutalan
Može se reći da je Anković svojim redateljskim pristupom doista uspio u filmski medij prenijeti svu onu izlagačku škrtost i reduciranost u prikazu jednog iznimno okrutnog svijeta, što je glavno obilježje Karakaševe proze. Pritom filmska “Proslava” jako dobro komunicira s gledateljem na dvije razine * Dokumentarni film "Naša djeca" ne govori samo o nekim važnim propustima o životu, tjerajući gledatelje da ujedno preispituju sebe i svoje životne poteze, nego je prožeto i sveobuhvatnijim osjećajima prolaznosti i melankolije
3 min
Istra24
Kadar iz "Proslave", ekranizacije nagrađivanog romana Damira Karakaša
Može se reći da je Anković svojim redateljskim pristupom doista uspio u filmski medij prenijeti svu onu izlagačku škrtost i reduciranost u prikazu jednog iznimno okrutnog svijeta, što je glavno obilježje Karakaševe proze. Pritom filmska “Proslava” jako dobro komunicira s gledateljem na dvije razine * Dokumentarni film "Naša djeca" ne govori samo o nekim važnim propustima o životu, tjerajući gledatelje da ujedno preispituju sebe i svoje životne poteze, nego je prožeto i sveobuhvatnijim osjećajima prolaznosti i melankolije
Prošle godine uvedena je novina da se u glavnom programu mogu prikazati jedan ili dva filma koji rodovski ne pripadaju igranom filmu, nego dokumentarnom ili animiranom.
Ovogodišnji korisnik ove mogućnosti rodovskog iskoraka je dokumentarni film “Naša djeca”, cijenjenog redatelja, snimatelja i publicista Silvestara Kolbasa.
Riječ je o čovjeku koji se početkom ovog tisućljeća već istaknuo autorefleksivnim dokumentarcima “Sve o Evi” i “Ratni reporter” u kojima ogoljuje svoja intimna iskustva vezana uz pokušaje umjetne oplodnje i suočavanja s demonima Domovinskog rata. U tom kontekstu “Naša djeca” se mogu protumačiti kao završni čin Kolbasovog autorefleksivnog triptiha, budući da u ovom dokumentarcu obrađuje vlastiti odnos sa suprugom i njihovo troje djece.
Riječ je o najstarijem sinu Jakovu kojeg ima iz prethodnog braka, zatim kćeri Evi o kojoj je napravio ranije spomenuti dokumentarac ('Sve o Evi') i sinu Anti kojeg su supruga i on usvojili nakon rođenja Eve.
Dokumentarac pokriva dugačko vremensko razdoblje, ali prizori nisu kronološki poslagani nego se izmjenjuju različite vremenske perspektive , a sve to u jednu narativnu cjelinu povezuje Kolbasov glas naratora.
Iako je po temeljnoj profesiji diplomirani snimatelj, Kolbas u ovom slučaju nije vodio puno računa o estetici filmske fotografije (različite kamere, svjetlosni uvjeti, drhtavi kadorvi i slično) nego prvenstveno o emocionalnom naboju onoga što se nalazi ispred kamere
Prva projekcija u Areni također je bila u znaku jedne obiteljske priče, ali potpuno drugačije u svakom segmentu (rodovskom, narativnom, ugođajnom itd.). Riječ je o filmu “Proslava”, dugometražnom prvijencu Bruna Ankovića snimljenom prema istoimenom romanu Damira Karakaša, koji je nedavno prikazan u konkurenciji uglednog festivala u Karlovim Varima. Slično Karakašu u književnom predlošku, Anković također dijeli filmsku priču na nekoliko narativnih razina.
Na početku gledamo čovjeka koji se skriva u šumi i dalekozorom prati kako progonitelji dolaze kod njegove obitelji u selo, nakon toga priča se prebacuje u 1933. i 1926. godinu, opisujući neke dramatične episode iz junakovog djetinjstva, a u samom finalu filma junak odlazi s prijateljima u obližnji grad na veliku proslavu, što je zapravo eufemizam za ustašku smotru.
Ankovićev redateljski stil vrlo je izravan i brutalan, naturalistički, ništa se ne pokušava romantizirati i povijesno uljepšati. Kamera je stalno prikovana uz glavnog junaka, fotografija je turobna i mračna, a priroda nije poželjna i spasonosna nego je prikazana kao najokrutniji čovjekov neprijatelj.
Može se reći da je Anković svojim redateljskim pristupom doista uspio u filmski medij prenijeti svu onu izlagačku škrtost i reduciranost u prikazu jednog iznimno okrutnog svijeta, što je glavno obilježje Karakaševe proze.
Filmska “Proslava” jako dobro komunicira s gledateljem na dvije razine. Prva se bavi težinom egzistencije i načinom kojim se ljudska psiha bori za opstanak u najokrutnijim zamislivim okolnostima, dok je druga razina o tome kako je čovjeka lako indoktrinirati i politički zavesti. Paradoksalno, čak je i vrlo lako razumjeti postupak junaka “Proslave” jer se on samo htio zabaviti, ne sluteći koje se zlo krije iza svega.
Nije se mogao educirati o tom zlu na internetu ili u knjigama kao što mogu ovi današnji pristaše fašizma. Anković je očito postigao mnogo toga što “Proslavu” čini doista bitnim debitantskim filmom.
U usvojenom rebalansu došlo je do značajnije povećanje je na stavci Advent (62.500 €) jer se odlučilo krenuti na novi projekt adventa u Areni, a do smanjenja rashoda dovela je odgoda realizacije Austro Ugarsku šetnice jer je projekt još u procesu dobivanja dozvola te će se završiti u 2025. godini * Klaster južne Istre kroz više vikenda na proljeće i zna jesen u Puli provodit će niz aktivnosti pod temom „Zdravo i zeleno“. Cilj je približiti destinaciju sa svojom „prirodnom“ ponudom gostima s obzirom da je danas navedena tema aktualna i nužna i sve više gostiju pri putovanju obraćaju pažnju i na taj dio i biraju destinacije koje su održive
Predstava je nastala prema motivima dramskih tekstova i dokumentarnih radio drama Zvonimira Bajsića i Krappove posljednje vrpce Samuela Becketta, sa stihovima Jacquesa Préverta i tekstovima Gustavea Flauberta i Milana Kundere
Nastupili su zbor Osnovne škole Centar, Studio za stvaralačke aktivnosti mladih Zaro, članovi Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Istre, korisnici Doma za odrasle osobe Nedešćina, Dnevni centar za radnu terapiju i zbor Osnovne škole Kaštanjer
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
