Može se reći da je Anković svojim redateljskim pristupom doista uspio u filmski medij prenijeti svu onu izlagačku škrtost i reduciranost u prikazu jednog iznimno okrutnog svijeta, što je glavno obilježje Karakaševe proze. Pritom filmska “Proslava” jako dobro komunicira s gledateljem na dvije razine * Dokumentarni film "Naša djeca" ne govori samo o nekim važnim propustima o životu, tjerajući gledatelje da ujedno preispituju sebe i svoje životne poteze, nego je prožeto i sveobuhvatnijim osjećajima prolaznosti i melankolije
Može se reći da je Anković svojim redateljskim pristupom doista uspio u filmski medij prenijeti svu onu izlagačku škrtost i reduciranost u prikazu jednog iznimno okrutnog svijeta, što je glavno obilježje Karakaševe proze. Pritom filmska “Proslava” jako dobro komunicira s gledateljem na dvije razine * Dokumentarni film "Naša djeca" ne govori samo o nekim važnim propustima o životu, tjerajući gledatelje da ujedno preispituju sebe i svoje životne poteze, nego je prožeto i sveobuhvatnijim osjećajima prolaznosti i melankolije
Prošle godine uvedena je novina da se u glavnom programu mogu prikazati jedan ili dva filma koji rodovski ne pripadaju igranom filmu, nego dokumentarnom ili animiranom.
Ovogodišnji korisnik ove mogućnosti rodovskog iskoraka je dokumentarni film “Naša djeca”, cijenjenog redatelja, snimatelja i publicista Silvestara Kolbasa.
Riječ je o čovjeku koji se početkom ovog tisućljeća već istaknuo autorefleksivnim dokumentarcima “Sve o Evi” i “Ratni reporter” u kojima ogoljuje svoja intimna iskustva vezana uz pokušaje umjetne oplodnje i suočavanja s demonima Domovinskog rata. U tom kontekstu “Naša djeca” se mogu protumačiti kao završni čin Kolbasovog autorefleksivnog triptiha, budući da u ovom dokumentarcu obrađuje vlastiti odnos sa suprugom i njihovo troje djece.
Riječ je o najstarijem sinu Jakovu kojeg ima iz prethodnog braka, zatim kćeri Evi o kojoj je napravio ranije spomenuti dokumentarac ('Sve o Evi') i sinu Anti kojeg su supruga i on usvojili nakon rođenja Eve.
Dokumentarac pokriva dugačko vremensko razdoblje, ali prizori nisu kronološki poslagani nego se izmjenjuju različite vremenske perspektive , a sve to u jednu narativnu cjelinu povezuje Kolbasov glas naratora.
Iako je po temeljnoj profesiji diplomirani snimatelj, Kolbas u ovom slučaju nije vodio puno računa o estetici filmske fotografije (različite kamere, svjetlosni uvjeti, drhtavi kadorvi i slično) nego prvenstveno o emocionalnom naboju onoga što se nalazi ispred kamere
Prva projekcija u Areni također je bila u znaku jedne obiteljske priče, ali potpuno drugačije u svakom segmentu (rodovskom, narativnom, ugođajnom itd.). Riječ je o filmu “Proslava”, dugometražnom prvijencu Bruna Ankovića snimljenom prema istoimenom romanu Damira Karakaša, koji je nedavno prikazan u konkurenciji uglednog festivala u Karlovim Varima. Slično Karakašu u književnom predlošku, Anković također dijeli filmsku priču na nekoliko narativnih razina.
Na početku gledamo čovjeka koji se skriva u šumi i dalekozorom prati kako progonitelji dolaze kod njegove obitelji u selo, nakon toga priča se prebacuje u 1933. i 1926. godinu, opisujući neke dramatične episode iz junakovog djetinjstva, a u samom finalu filma junak odlazi s prijateljima u obližnji grad na veliku proslavu, što je zapravo eufemizam za ustašku smotru.
Ankovićev redateljski stil vrlo je izravan i brutalan, naturalistički, ništa se ne pokušava romantizirati i povijesno uljepšati. Kamera je stalno prikovana uz glavnog junaka, fotografija je turobna i mračna, a priroda nije poželjna i spasonosna nego je prikazana kao najokrutniji čovjekov neprijatelj.
Može se reći da je Anković svojim redateljskim pristupom doista uspio u filmski medij prenijeti svu onu izlagačku škrtost i reduciranost u prikazu jednog iznimno okrutnog svijeta, što je glavno obilježje Karakaševe proze.
Filmska “Proslava” jako dobro komunicira s gledateljem na dvije razine. Prva se bavi težinom egzistencije i načinom kojim se ljudska psiha bori za opstanak u najokrutnijim zamislivim okolnostima, dok je druga razina o tome kako je čovjeka lako indoktrinirati i politički zavesti. Paradoksalno, čak je i vrlo lako razumjeti postupak junaka “Proslave” jer se on samo htio zabaviti, ne sluteći koje se zlo krije iza svega.
Nije se mogao educirati o tom zlu na internetu ili u knjigama kao što mogu ovi današnji pristaše fašizma. Anković je očito postigao mnogo toga što “Proslavu” čini doista bitnim debitantskim filmom.
Svi umirovljenici s područja Istre koji su zainteresirani za sudjelovanje na plesnoj večeri mogu se javiti svojoj podružnici Sindikata umirovljenika Hrvatske, koji će osigurati mjesta za 120 umirovljenika koji se prvi prijave
Muškarac se odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti droga u organizmu te nije imao kod sebe osobnu iskaznicu. Također je utvrđeno je kako upravlja automobilom, iako je doneseno rješenje kojim mu se ukida vozačka dozvola zbog prikupljenih 12 negativnih bodova, odnosno zbog ranije počinjenih prometnih prekršaja
Program je koncipiran kao serija intervjua s istaknutim osobama iz društvenog života, a namjera je u perspektivi ugostiti i važne 'male' ljude koji nisu javne osobe, a imaju itekako što za reći
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
