"Konačna sloboda": Njemačka je kažnjavala homoseksualce do 1994. godine!

Hans Hoffmann (izvrsni Franz Rogowski), u tri je navrata kroz više od 20 godina u Njemačkoj služio zatvorsku kaznu jer je homoseksualac.

Prvi put je u zatvor dospio 1945. Po završetku Drugog svjetskog rata, nakon što je zbog istog (tada) kriminalnog djela bio u koncentracijskom logoru, pa je umjesto da je oslobođen - iz logora prebačen u zatvor.

U zatvoru upoznaje Viktora (također izvrsni Georg Friedrich), s kojim održava neobično, duboko prijateljstvo koje pri kraju narativa prerasta u nužnu, spasonosnu emotivno ovisničku vezu.

Film počinje izmjenjivanjem uvodne špice i materijalima snimljenim Super 8 kamerom, na kojima Hans i razni muškarci seksualno opće u javnoj kupaonici. Uskoro saznajemo da ih policija nadgleda iza ogledala, i da smo u 1968. godini.

‘Paragraf 175’ odredba je njemačkog kaznenog zakona, koji je vladao od 1871. do 1994., a odnosi se na kriminaliziranje svih homoseksualnih radnji među muškarcima.

Redatelj Sebastian Meise i koscenarist Thomas Reider pri pisanju scenarija intervjuirali su muškarce koji su služili zatvorsku kaznu zbog Paragrafa 175, lik Hansa Hoffmanna je izmišljen.

Realna atmosfera u svim razdobljima Hansovog boravka u zatvoru

Film je snimljen u zatvoru u istočnoj Njemačkoj jer Meise nije htio filmski studio, već pravu atmosferu zatvora, koju je izvrsno postigao.

Realnost mračne zatvorske kamene ćelije i intimne momente utamničenih zaljubljenih ljudi čija je manifestacija ljubavi kriminalno djelo, odlično je snimila francuska snimateljica Crystel Fournier, koja je nagrađena Europskom filmskom nagradom.

Istom nagradom nagrađeni su i Nils Petter Molvaer i Peter Brötzmann, za originalnu jazz glazbu koja produbljuje emotivnost ‘Konačne slobode’.

Samo da nas netko ne vidi. Oscar

Odlično režirana dirljiva priča nelinearne naracije, film je o tri vremenska perioda u tri desetljeća tijekom kojih je Viktor čitavo vrijeme u zatvoru zbog ubojstva, a Hans uvijek iznova dolazi.

Scenografija, maska i kostimi izuzetno su precizni, te pomoću njih otkrivamo o kojem se dobu Hansovog boravka u zatvoru radi. Društvene prilike i stavove upoznajemo iz tretmana prema zatvorenicima i iz njihovog u početku neprijateljskog odnosa.

Izuzetno kvalitetno utkana je Viktorova priča u Hansovu priču, jasno zaokružene strukture. Ovaj narativ slojevita je studija muškog karaktera, u filmu koji nema ženskih likova, te snažna psihološka analiza posljedica zatočeništva.

Pobjednik Zagreb film festivala ‘Konačna sloboda’ prošlogodišnji je dobitnik kanskog priznanja žirija u programu ‘Izvjestan pogled’, a ušao je u konkurenciju i za Queer Palm.

Bio je austrijski kandidat za ovogodišnjeg Oscara na stranom jeziku; dobitnik je ‘Srca Sarajeva’ za najbolji film te je na Sarajevo film festivalu Georg Friedrich nagrađen za najboljeg glumca.

Dvostruki Oskarovac Rob Epstein i Jeffrey Friedman 2000.godine snimili su i producirali nagrađivani dokumentarac ‘Paragraf 175’ o neispričanoj sudbini homoseksualaca za vrijeme nacističkog režima u Europi.

Umorna Hansova duša izvrsno je iznijela zatvorsku dramu

Franz Rogowski, još jedan karizmatični glumac sa zečjom usnom, pojavio se u posljednja dva igrana filma njemačkog redatelja Christiana Petzolda ('Undine', 'Tranzit'), a uspješne izvedbe bilježi i kod drugih slavnih redatelja (M. Haneke; T. Malick).

Pamtimo ga i po markantnoj izvedbi u filmu ‘Victoria’, snimljenom u jednom kadru. Rogowski je jedna od mlađih nada karakternog glumca s istaknutim darom za scenski pokret.

Jednom si mi rekao da se čudiš što si još živ. Oscar

Hans je lik koji je kroz otvor za dostavu obroka u zatvoru, oralno zadovoljio tada još izričitog homofoba, ovisnika o drogama Victora, da bi mu on učinio uslugu - odnio Bibliju na kojoj je Hans šivaćom iglom izbušio rupice u tekstu pored riječi kako bi poslao ljubavnu poruku svom partneru Oscaru (Thomas Prenn), čija ćelija je na najgornjem katu zatvora.

Impresivna izvedba Rogowskog s naglaskom na umornoj Hansovoj duši koja ne prestaje prkositi, pretežito se očituje njegovim trzajima i grčevima, pomalo drskom hodu i očima punim tuge.

Gorčina i ironija Hansove ideje da bi on i njegov partner nakon puštanja na slobodu trebali prebjeći u Istočnu Njemačku (gdje homoseksualci nisu zatvoreni zbog seksa na kojeg su pristali vlastitom odlukom) najbolje oslikavaju Hansovu neposrednost i beskompromisnost da živi svoj život.

Rogowski je postepeno iznio Hansovu ustrajnost, glavni karakterni motiv kojim je Meise oslikao ranjivog i vrlo hrabrog homoseksualca kojem nije stalo hoće li preživjeti ukoliko mu se uskraćuju prava. Rogowski je za ulogu Hansa nagrađen na festivalima u Torinu i Hamptonsu u New Yorku.

Meise je u intervjuu za Indiewire izjavio da su se mnoge stvari promijenile u pogledu LGBT prava u Njemačkoj, no tek su 2017. godine poduzeti prvi koraci po pitanju isprika. U Austriji se tek nedavno ministar pravosuđa ispričao i službeno izjavio da je zatvaranje ljudi radi homoseksualnih sklonosti protivno ljudskim pravima.

‘Konačna sloboda’ je na programu Kina Valli još danas (ponedjeljak) u 20.40 te sutra (utorak) u 19 sati.