KORADO KORLEVIĆ: Nekada je osoba uhvaćena u laži morala napustiti zajednicu, što je u suprotnosti s današnjim poimanjem

Jučer navečer u sklopu nove manifestacije Gradske knjižnice i čitaonice Pula, Malog festivala baštine koji se održava od 30. rujna do 4. listopada kao prvi gost potprograma ISTRAži u dvorani Knjižnice, predavanje o mitskim bićima Istre održao je Korado Korlević.

Mala dvorana Gradske knjižnice bila je premala za sve one koji su željeli prisustvovati predavanju, te je dobar dio njih predavanje slušao izvan dvorane, što govori o velikom zanimanju za ovu temu.

Tražilo se mjesto više

Sukus predavanja može se sažeti u činjenici da mitska bića istarskog poluotoka i dalje žive s nama i u nama, kroz predaju, poslovice, i uvjetovano ponašanje utkano u živo biće današnjeg istarskog čovjeka, kroz odgoj prenesen s koljena na koljeno.

Korlević je predavanje počeo dotaknuvši se davne prošlosti Istre, prije 4000 godina s prapovijesnom gradinom i arheološkim nalazištem Monkodonja smještenom pet kilometara istočno od Rovinja, istaknuvši da se radilo o gradu s 10.000 stanovnika, u vrijeme dok su se u Egiptu gradile piramide.

Dotakao se trenutno aktualne teme piramida u Istri, kazavši da se ne radi o piramidama već o nadgrobnim humcima koji znaju imati i nekoliko stotina metara promjera i naglasio da je Istra puna takvih objekata, posebno na području iznad Bala prema Rovinju.

Korlević govori da to nisu sagradili Histri, već civilizacija koja je na ovim prostorima nastala i živjela prije njih, a u nju su dolazili s raznih krajeva Europe i Azije zbog trgovine, te tako sa sobom donijeli mitove i legende sa svih strana svijeta, koje su na kraju postale naše.

- Svatko je te mitove i legende modificirao prema svojim potrebama, pa dolazimo do toga da u pjesmi, tradiciji i svemu, nosimo dio tih mitova. Pa je tako na primjer izraz "Upala mu sjekira u med" star 4000 godina, a pošto u tim vremenima nije postojalo pčelarstvo, te je med bio jako tražen, a bilo ga je u divljini, pa kada bi netko u potrazi za medom zasjekao košnicu i izvukao sjekiru umazanu medom, znao je da će dobro zaraditi na svom pronalasku i od tuda izraz, kazao je.

Ivanjske krijesove Korlević ističe kao izgubljeni običaj, jer je donesen zakon koji priječi paljenje vatre kako ne bi došlo do požara. Ti krijesovi su se palili na ljetni solsticij kazao je, te naveo da se danas mogu paliti samo ako se prijave kao događaj, što se u Višnjanu i radi za vrijeme ljetnog solsticija.

Od Histra, Liburna, Veneta kroz povijest Istre, Korlević kao najveću tragediju stanovništva Istre predstavlja propast Rimskog carstva, koje je u ta vremena bila jedna superuređena država, a nakon toga s ranim srednjim vijekom dolazi do potpunog kaosa, naglašava Korlević.

- S vremenom se izgubio kalendar, a ako se točne ne izračuna raspodjela hrane kroz godinu, do proljeća je mogla umrijeti cijela obitelj od gladi. Zato je za svaki dan bio određen dio tijela svinje koji se smio pojesti i ništa više od toga, rekao je.

Korlević je pojavu mitskih bića opisao kao posljedicu manjka vode u Istri kroz cijelu njenu povijest, koja je tako oblikovala mnoge strahove i katastrofična predviđanja, koja su tražila da se taj prazan prostor popuni bićima koja su za sve kriva.

"Kroničar tih vremena bio je Valvasor, a u svojoj knjizi 'Slava vojvodine Kranjske' dotakao se puno toga, a važan dio je i priča o vampiru Jure Grandu iz Kringa koji je bio osnova za priču o Drakuli", objasnio je fenomen nastanka poznate svjetske priče o besmrtnom stvorenju koji pije krv drugih ljudi., te nadodao da je to priča koju na žalost nismo znali iskoristiti i predstaviti svijetu.

Kao drugi poznati mit, Korlević je spomenuo Velog Jožu, te predstavio kako je u prošlosti došlo do nastanka tih divovskih ljudi, a sve je povezao s onima koji su se bavili poljoprivredom, ali ipak oskudijevali s hranom, te bili mali rastom, nasuprot gorštaka s planina (Ćićarija) koji su živjeli teško, ali ako su bili uspješni lovci, znali su zbog bogatije i redovne prehrane narasti i do dva metra, što je za ljude onoga doba bila divovska osoba.

Osvrnuo se na štrige i štrigune, vile i vilenjake, na dobro i zlo, na Vrag, Babau, Šigimigi, stvorenja o kojima se ne priča, ili ako se o njima govori, govori se potiho. "Neke od priča služile su za plašenje djece, kako bi ih se držalo na određenom mjestu, jer roditelji su bili zauzeti s poslovima, te se to pokazalo kao odličan 'električni pastir' onog vremena", usporedio je.

- Ono što je u Istri izuzetno čudno je da stranci u Istri ne mogu shvatiti da kod nas nema pohvala. Zato što je pohvala urok, jer ako vam netko nešto pohvali, to nije dobro. Zbog toga uvijek uz pohvalu ide negacija, kako bi se urok neutralizirao. Na primjer, nećete kazati - kako je dite lipo, već - vrah je dite, kako je lipo, kazao je o urocima.

Pred kraj predavanja Korlević se dotakao lažljivaca u povijesti Istre, kazavši da osoba koja je živjela u maloj zajednici od stotinjak osoba, te bila uhvaćena u laži, više nije imala mogućnosti ostati, već je morala otići, što je u potpunoj suprotnosti s današnjim poimanjem laži.