Nove slike Bojana Šumonje nastavljaju jednu od najljepših priča hrvatske suvremene umjetnosti. Nakon 30-ak godina stvaranja kojima je značajni utjecao na genezu i razvoj novije istarske suvremene umjetnosti, kao što je i svojim morfološkim, stilskim te idejnim inovacijama dao izuzetan doprinos suvremenom hrvatskom slikarstvu, sada je Bojan započeo svoju novu slikarsku avanturu.
U Šumonjinim novim slikama dakako da prepoznajemo njegov specifičan i prepoznatljiv autorski rukopis, ali one odišu drugačijom atmosferom koju definira bitno svjetlija paleta kao i zasićena, bogata, svojevrsna horror vacui kompozicija, piše kritičar i kustos Mladen Lučić u knjižici koja prati izložbu slika Bojana Šumonje pod nazivom "Sumnja", otvorenu prošlog tjedna u Gradskoj galeriji Pula, a koja se može razgledati sve do 18. lipnja.
Sam umjetnik ovako nam je pojasnio svoje slike:
1. "Here we are, jebi ga"
Moja prva slika s temom feniksa (plamenca ili žar ptice) koje sam smjestio u brezovu šumu tj. u ambijent u kojem feniks nije boravio nikad. Možda je ovo moja prva distopijska slika. Zašto baš u brezovu šumu? I zašto baš flamingosi ili srne koje će doći kasnije?
Kontemplirajući nad recentnim stvaralaštvom suvremene slikarske produkcije, uočio sam da su to već toliko iskomercijalizirani motivi da sam ih počeo doživljavati kao ”izlizane suvremene arhetipove” koji su postali idealni motivi za izrugivanje sa trendovima koji su daleko od suštine.
Riječ distopija nastala je od grčkog korijena (dys), što znači “loše”, i topos (molovi), što se može prevesti kao “mjesto”. Dakle, distopija upozorava na potencijalne poremećaje, opasnosti ideologija, praksi i ponašanja na kojima su izgrađena naša današnja društva: socijalizam, kapitalizam, državna kontrola, konzumerizam, tehnološka ovisnost, transnacionalne korporacije itd. Sve sljedeće slike sa plamencima su na neki način distopijske. Nekako izmještaju logiku stvarnog života, ali ne na način kako su to radili nadrealisti.
2. "Tarring and feathering" - katran i perje, kazna, pravda, osveta, izgon, javna kritika, nepovratno izgubljena šansa, osuda, nemogući pokušaj leta ako je okrenuta naopačke... Tarot slika koja govori o tome da je došlo vrijeme da nitkovi plate.
Noćna slika, naslov podsjeća na divinaciju u Tarotu. Ova slika je rezultat kombinacije mog starog i recentnog načina rješavanja (slikarskog) problema. Katranska podloga i "udarci" uljanih pastela od prije i novi narativ. Na ovom radu upotrijebio sam po prvi put na nekim dijelovima BLK3.0 crnu boju koja je toliko crna da ne reflektira svjetlost (pandan Vanta crnoj https://en.wikipedia.org/wiki/Vantablack). Ta slika je poveznica tj. link ovog novog ciklusa iz 2022. sa prethodnim, pošto ponavlja neke elemente sa slika koje su prethodile (igračke; ovce, morskog psa i ptice).
3. "We are all coming from somewhere"
Slika prikazuje izbjeglice i njihove snove. Crni lav, (negdje u sredini slike, ipakmalo niže od sredine) nije čitljiv na prvu i srna tj. lane u prvom planu lijevo su eterični, “nestvarni” i pripadaju “drugom svijetu”, svijetu snova.
Slika govori o tome, da smo mi svi od nekuda došli, da imamo svoju osobnu povijest i uspomene ali nas ponekad okolnosti u kojima se nađemo (ratovi, kataklizme, osobne tragedije itd.) nemilosrdno resetiraju, međutim ostaju nam snovi kao utočište …
4. "We are all coming from somewhere" II
Sve isto kao broj 3, ali na manjem formatu i zrcalna je slika prethodne; što je lijevo je desno etc.
5. "Distopična"
Opet se pojavljuje lane iz prethodne slike koje se sad nalazi u društvu ptica-labudova na plaži u distopijskom pejsažu gdje se u pozadini nazire tvornica iz koje sukljaju dimovi …
6. Wtf is Rudy?
Deponij s božićnim jelenom i lavom… opet se pojavljuju protagonisti s prethodnih slika sad smješteni na smetlište … Slika koja možda najviše progovara o prolaznosti materijalnog i kako uzore treba tražiti u duhovnom prostoru…
7. "Wood Wide Web" (prije se zvala ”Magični gljivni network")
Gljive su svojevrsni ključ za razumijevanje planeta na kojem živimo, sam život te način na koji razmišljamo i osjećamo i na koji se ponašamo. Kraljevstvo gljiva je deset puta brojnije od npr. biljnog. Neki od najdramatičnijih događaja na zemlji rezultat su aktivnosti gljiva. Primjerice prije 500 milijuna godina, biljke su nastanile kopno isključivo zahvaljujući gljivama koje su vršile funkciju korijenja. Danas oko 90 posto biljaka ovise o njima. Gljive su podzemni internet za biljke.
Svojim djelovanjem sposobne su razgraditi ulje, plastiku, TNT… Godišnje proizvedu 50 megatona spora što je ekvivalentno masi od 500.000 plavetnih kitova. Plodna tijela gljiva su samo jedan minijaturni dio koji se vidi, velik dio je ukopan u zemlju. Pomoću njih svi smo povezani.
Prizor slike WWW dešava se u jednoj istarskoj šumi. U prednjem planu je plastični Donald Duck i Camamber sir, s jedne grane visi ukras, a u pozadini sam ja s gljivarskom košarom prikazan s leđa….
8. "La festa dopo la partenza degli umanoidi"
9. "Plastic God from the Woods"
Istarske boške u dvije inačice, prva sa zecom i zalaskom sunca , a druga s plastičnim bogom kao simbolom ere plastike i devastacije.
10. "Nove situacije traže nove grimase, idem ja sad"
Slika prikazuje mene kako odlazim u društvu feniksa… Napuštamo ovo jer smo skontali da nam je dosta sranja…
Nije da je to sranje kreirao netko drugi i da želimo optužiti nekoga za to što nam se je dogodilo; jednostavno smo osjetili i shvatili da se trebamo maknuti dalje.
11. "Izgubljeni raj"
Opet plamenci, ali su sad ispred smetlišta. BTW, plamenci žive u velikim skupinama kao i ljudi; skupina zna brojati i do milijun jedinki.
Imaju čak i ”Škole” u periodu od kad ih roditelji ostave do kad ne polete.
12. "Kako sjebati zmiju?"
E sad, zadnja slika iz ovog ciklusa bi trebala dati odgovor na pitanje svih pitanja:
Zmija koja je zavela i prevarila Evu povezana je s osjećajima iskušenja, seksa, s upitnom vjerom i nečime što staje između vas i vaše religije. Sumnja je stanje nepotpune vjere u nekog ili nešto, a isto tako i metoda propitivanja datosti.
Mladen Lučić tvrdi na kraju: "Kako sjebati zmiju retoričko je pitanje kojim Bojan parafrazira pitanje iskupljenja Istočnog grijeha ili prevedeno u u jezik sadašnjosti: da li smo sposobni izaći iz trenutačnog političkog, socijalnog, korporacijskog i medijskog kaosa, savladati zlo, prekinuti ratove te ponovno povjerovati u čovjeka i snagu njegova duha, odnosno vratiti izgubljeni raj."
Bojan Šumonja (Pula, 1960.) završio je srednju umjetničku školu u Puli te diplomirao na Accademia di Belle Arti di Venezia, odjel skulpture, u klasi prof. Tramontina 1984. godine.
Jedan je od osnivača Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Umjetnički je direktor galerije Poola.
Izlagao je na preko 200 skupnih i 100-tinjak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Predstavljao je Hrvatsku na mnogobrojnim međunarodnim projektima i izložbama.