Autorici su najdraže, i njezinom svijetu najbliže, teme iz prirode. Oblaci – njihova ljepota, njihove stalne mijene, te uzbudljiva dinamika, najprivlačnija su joj tema
Autorici su najdraže, i njezinom svijetu najbliže, teme iz prirode. Oblaci – njihova ljepota, njihove stalne mijene, te uzbudljiva dinamika, najprivlačnija su joj tema
U ponedjeljak 5. prosinca, s početkom u 19 sati, u Dnevnom boravku Rojca održat će se otvorenje izložbe fotografija „Moje nebo“ autorice Milene Stojkoske Ramović.
Izložbu organiziraju Savez udruga Rojca i Makedonski kulturni forum – Pula.
Milena Stojkoska Ramović rođena je u Puli, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Od 2009. godine članica je vokalnog ansambla „Despina“ koji djeluje u okviru Makedonskog kulturnog foruma iz Pule, izvodeći, u zboru, a i kao solistica, makedonsku tradicionalnu glazbu. Od 2019. godine pjeva i u Zboru „Praksa“, na čijem su repertoaru antifašističke pjesme kojima se iskazuje nezadovoljstvo društveno-političkom, ekonomskom i moralnom krizom s kojim se suvremeno društvo i lokalna zajednica redovito suočavaju.
Milena voli pisati misaonu poeziju, te pomalo svira gitaru. Nadarena, te posvećena glazbi, Milena je postupno otkrila i svoju drugu veliku ljubav – umjetničku fotografiju, kojoj posvećuje sve više pozornosti i vremena. Autorici su najdraže, i njezinom svijetu najbliže, teme iz prirode. Oblaci – njihova ljepota, njihove stalne mijene, te uzbudljiva dinamika, najprivlačnija su joj tema.
Ovo joj je prva samostalna izložba, koja ostaje otvorena do kraja godine, te se može posjetiti radnim danom, od 9 do 21 sat.
Programi u Dnevnom boravku realizirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija, Zaklade Kultura nova i Grada Pule.
Cilj arhitekture uvijek je isti, ma gdje stvarali: zaštititi čovjeka od vanjskih elemenata i pružiti mu uvjete za komforan život. Razlika je u tome što uvjeti gradnje i način života ovdje i na Marsu ili Mjesecu nisu isti i to je ono o čemu se vodi računa prilikom dizajniranje i izgradnje, navodi nam Kugić
Pročitao sam i ja osude o tome da sam mlad i da mogu još raditi. Hvala im na tome što hvale moj izgled, ali trebaju znati da imam 65 godina te da sam se u životu stvarno naradio, ali i postao osoba s invaliditetom. Radio sam čak i ono što mi sugeriraju da idem raditi - brao sam voće i povrće, ali i mnoštvo drugih poslova i to skoro punih 50 godina, poručuje umjetnik Igor Papić
Frankova priča je prava istarska priča - ona o upornosti, o preprekama i, povrh svega, priča o snazi obitelji koja upreže sve snage da jedan talentirani sportaš stigne što je dalje moguće, da stigne do cilja. Tko bolje može od njega znati koliko je put do mjesta u prvom timu, dovoljno dugačak i kada se rodiš u gradu, težak i dug kada si iz malog mjesta!? Jer biti talent iz Orbanići znači biti školarac u Vodnjanu, nogometaš u NK Smoljanci u Savičenti, putnik do Pule…
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
