Kultura

"LA PREDSTAVA", FILM NOVOG VODNJANSKOG VALA

PLJUSKA HRVATSKIM FILMAŠIMA - Čudo iz Vodnjana!

Beskompromisan je to, koliko topao i poetičan toliko i satiričan, prije svega nezavisan šamar autorskoj, posebno akademskoj filmskoj uštogljenosti, koja podilazeći klišejima, s naglaskom na tjeskobu i očaj, posve promaši krvavu, masnu stvarnost koju bi trebala, kolikogod fikcijski, iskreno umjetnički posredovati


 
5 min
Zoran Angeleski

Beskompromisan je to, koliko topao i poetičan toliko i satiričan, prije svega nezavisan šamar autorskoj, posebno akademskoj filmskoj uštogljenosti, koja podilazeći klišejima, s naglaskom na tjeskobu i očaj, posve promaši krvavu, masnu stvarnost koju bi trebala, kolikogod fikcijski, iskreno umjetnički posredovati

Kad se prosječni pretenciozan hrvatski film, prosječnog budžeta od nekoliko milijuna proračunskih kuna, usporedi s novim igranim filmom "La predstava" autora novog vodnjanskog vala, čiji su proračun uz silan trud i entuzijazam desetina mladih ljudi činili 'troškovi benzina i hrane' (uz, doduše, nenaplaćeni autorski rad koji bi po najpovoljnijim tržišnim cijenama sigurno dosegnuo cifru od oko pola milijuna kuna), jedino što dobronamjernom gledatelju pada na pamet jest - pljuska.

Beskompromisan je to, koliko topao i poetičan toliko i satiričan, prije svega nezavisan šamar autorskoj, posebno akademskoj filmskoj uštogljenosti, koja podilazeći klišejima, s naglaskom na tjeskobu i očaj, posve promaši krvavu, masnu stvarnost koju bi trebala, kolikogod fikcijski, iskreno umjetnički posredovati.

Da bi se bolje razumio srednjometražni 45-minutni igrani film "La predstava" autora Tea Morosina i Erica Ušića, treba imati donekle uvida u doseg sjajnog nezavisnog VFFuFFF-a; Vodnjan Film Festivala u Fažana Film Festivalu, (među)narodnog filmskog festivala posvećenog ne-konvencionalnim načinima i praksama filmskoga stvaralaštva, koji se već treću godinu, uz masovan odaziv upućene publike odvija u Fažani. Naglasak je stavljen na nezavisnoj filmskoj produkciji, koja nadilazi ustaljene okvire kinematografije i ne uklapa se u standardizirane filmsko-festivalske obrasce.

No, da je to itekako ozbiljan i natjecateljski festival, govori i to da  stručni žiri čine filmaši/ce, redatelji/ce, glazbenici/ce, filmski/ke kritičari/ke, glumci/ice, predstavnici/ce filmskih institucija, sve redom velika filmska imena, uz jednog lokalnog poduzetnika.

Nagrađen ovacijama publike na ovoljetnom festivalskom izdanju VFFuFFF, kao i nakon projekcije 18. rujna na zatvaranju Festivala kratkog metra u Novigradu, "La Predstava" govori o kazališnoj družini Pokreta otpora, koja tijekom rata obilazi usamljena sela i predstavama govori istinu o ratu.

Vođa družine je Rino (za naturščika iznimno uvjerljiv i nadaren Marino Morosin), talentirani glumac i avangardni dramaturg opterećen dilemama o smislu teatra i umjetnosti. Dok Rino i družina nastavljaju svoju misiju iako su izgubili putujuću pozornicu, njegova ljubav, mlada kurirka Ana (jedina profesionalna glumica Vanda Velagić) saznaje za veliku neprijateljsku ofenzivu i svojevoljno kreće na put kako bi pronašla družinu i na vrijeme obavijestila Rina o nadolazećoj opasnosti.

Lijevo koautor filma Eric Ušić, desno glavni glumac Marino Morosin

Uz ovo dvoje, u filmu glume još Jordi Faris, Edi Smoljan, Oleg Morović, Eric Ušić, Bruna Nedoklan, Daria Morosin, Ivan Šaravanja, Emir Mulalić, Eric Derocchi, Sandra Vučetić, Tibor Marko Jakulić, Dean Faris, Luka Marković, Ljubica Brščić, Ervin Rihić, Diego Babić, Sanda Voloder, Mariana Krajcar, Monika Berečić, Almir Karaman, Ana Predan, Koviljka Ljuština, Luka Malvić, Teo Černi, Matijas Kozić, Teo Morosin i Etore Kocijančić (glas).

I scenarijem i kostimima i upečatljivim arhaičnim eksterijerima (impresivna 'poetska' kamera Michelea Bulešića) film nadilazi konkretnu vremensku odrednicu rata, iako Pokret otpora jasno aludira na univerzalan i svevremenski antifašizam (kao što je takav i fašizam), no u učestalim ironičnim postmodernističkim dionicama ima tu i Gandalfa i Hobita, ali i dobrog humora. Estetikom, pa dijelom i scenaristički (a i engleskim jezikom koji je kod naših 'bumbara' ipak dio koncepta), kolikogod to na prvu zazvučalo neusporedivo, film priziva najnoviji film kultnog njujorškog redatelja Abela Ferrare "Padre Pio", koji je prije mjesec dana u ekskluzivnoj hrvatskoj premijeri, u prisustvu autora, prikazan u pulskom Domu hrvatskih branitelja.

To jest underground, ali nije zezancija, bar ne ona predvidiva srednjostrujaška. Nema tu ni naznake eksperimentalnog filma (žanra, u kojem mnogi autori iza te etikete skrivaju vlastite emocije i manjak talenta za pripovijedanje), "La Predstava" je tečan i jasan, iako ambivalentan poetsko-pankerski film.

Poetična je već uvodna scena u kojoj umrli čovjek na svom pogrebu razgovara s Rinom na vodnjanskom autohtonom talijanskom dijalektu s povremenim hrvatskim riječima.

- Ne izgledaš mi uvjereno u to što radiš.

- Bojim se.

- Svi se boje. I leptiri se boje... ali idu dalje. (Kasnije u filmu majka sinu govori: "Dušo, svi se boje bombi, ali, strahu unatoč, leptiri lete od cvijeta do cvijeta").

- A kamo da idem?

- Ti imaš svoj put.

- A što, što je moj put? Koja je moja spika? 

- La predstava.

U ovom transcendentalnom dijalogu, dio "Koja je moja spika?' jedino se izgovara na hrvatskom, što izaziva prvi konceptualan, humoran 'kurzschluss', kada motore pali vremeplov koji tu i tamo u filmu izaziva osmijehe.

No, kolikogod bilo tih lucidnih, "zajebantskih" elemenata, osnovna ljubavna priča, kao i pacifizam te želja za spoznajom samog sebe ne gube na serioznosti.

Svjesno se povremeno poigravajući trash izričajem, mudri i nadareni vodnjanski autori/ce mudro izbjegavaju zamku negativne etikete amaterizma jer nisu pretenciozni, a iskreni su.

Kada trojica protagonista kazališne trupe izdaleka približavaju gledatelju, već načinom korištenja govora i naknadnom postprodukcijom engleskog jezika oživljuje u trenu 'špageti western', posebno govorom karikiranog lika muzičara.

Satirično miksanje prošlosti sa sadašnjošću provlači se kroz cijeli film, pa kroz vijesti sa starog radio prijemnika slušamo o hipijima, skvotiranju, maslinovom ulju iz naše regije nagrađenom u Tokiju, o manjku radne snage u turizmu (glas spikera: "Vlada je najavila ukidanje penzija jer više nemaju smisla: radi do smrti ili rentaj apartmane"), sve do kritičke akademske rasprave trojice gledatelja tek odgledane predstave, u kojoj se berlinska scena naziva kontinentalnom masturbacijom'.

Sama scena izvođenja predstave možda je najmanje uvjerljiva, što zbog produkcijskih razloga, što zbog na tren nezajašene pretenzije ili raskoraka zadanog scenarija i naturščika.

Najduhovitija je svakako scena u kojoj Ana, tražeći kazališnu kompaniju i svog dragog ulazi u kritičku raspravu o kazalištu s impresivnim likom lokalnog seljaka (glumi ga dojmljiv Eric Derocchi), koji do te vrste umjetnosti drži ko do lanjskog snijega.

- Ali oni govore o važnim stvarima, o marginaliziranima i potlačenima. O ljudima poput vas. Zaista! I to je po metodi brazilskog aktera Augusta Boala, uvjerava ga Ana.

- Augusto can suck my boals, kaže ovaj bruseći oštricu sjekire, uz pozadinsko smijanje njegove surove supruge.

Ulazak u film 'print majstora', vrlo filmičnog Olega Morovića, uz odličnu muzičku pozadinu (glazbu filma kreirao je glavni glumac Marino Morosin), spada u jedan od highlightsa filma.

Kad se jedan član trupe požali da im je neprijatelj zapalio pozornicu i kaže kolegama: "Sve smo izgubili", snažan je, u generalnoj poruci, filma pojava stare seljanke koja u prolazu zastaje i govori im: "Izgubila sam sina i svejedno idem dalje". Doduše, ona se (potaknuta vodnjanskim pankerskim nervom) vraća i kaže da je izgubila i kokošku i cipele te da sada nosi jako stare cipele.

Jedno je sigurno, ovaj odličan film mogao je nastati samo u Vodnjanu. Uskoro će ga, kako neslužbeno saznajemo, moći pogledati i pulska publika.


Nastavite čitati

Istra
 

ZA TROFEJNE ROGOVE JELENA AKSISA LOVCI NA BRIJUNIMA PLAĆAJU I DO 10 TISUĆA KUNA Novi šef Brijuna Eduard Kolić odbacuje optužbe o ilegalnim lovačkim seansama: 'Zapošljavanje moje kćeri i zeta na Brijunima nema veze sa mnom!'

Bavio sam se zebrama, Lankom, tovarima, ovcama i 'drugim životinjama', ali nisam ubijao. Lovci uplate spavanje u vili koja košta 500 ili 600 eura po jednoj noći. Idu na čeku, uglavnom se fotografiraju i idu dalje. Znaju stajati i do tri dana, a da ništa ne upucaju. Ja nikad nisam ubio niti jednu životinju, iako imam lovačku iskaznicu. Sada sam u poziciji da neke stvari mogu promijeniti osobito što se tog lovnog turizma tiče koji Brijunima donosi prihod od možda 50 tisuća kuna godišnje što je zanemariv iznos.

Istra
 

IDS predstavio anketu za stambeno zbrinjavanje i prijedloge za proračun Poreča

U prijedlog je uvršten nastavak uređenja starogradskih ulica, poput Trga Marafor, a u planu je i obnova Cimare, odnosno Trga Joakima Rakovca. U starom gradu, stavit planira se staviti u funkciju palaču Becich uz zadržavanje vlasništva * Predložili smo i dogradnju Doma za starije osobe, kao i nastavak izgradnje objekata nogometnog kampusa u zoni Košambra", rekao je Roland Kosinožić

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.