"Franko je shvaćao da hrana nije samo tjelesna potreba, nego i kulturna baština, emocionalni doživljaj i simbol zajedničkog nasljeđa. Kroz kuhinju je istraživao identitet, smisao i zajedničku prošlost jednog prostora. Hedonizam je duhovna, a ne materijalna kategorija, naglašavao je. Kroz kuhinju i poslovice o iću i piću pričao je priču o Istri. Gastro-kulturna veza, koju su on i drugi pisci poput Matvejevića stvarali, nije bila samo estetska, nego i filozofska. Kroz ovu knjigu jasno je da je kuhanje u svijetu Franka Lukeža bilo više od pripreme jela - bilo je to čitanje povijesti, razgovor o tradiciji i ljubav prema rodnoj Istri, kazala je jučer za prvog dana i prvog programa Sa(n)jma knjige u Istri autorova kći Petra Lukež, priređivačica knjige Franka Lukeža "Poslovice o iću i piću" u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade te sukladnika pulske Castropole te Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.
Na promociji u krcatom Crvenom salonu Doma HB-a bili su i njegov sin Marko i supruga Zdenka.
Franko Lukež, ekonomist, enološko-gastronomski publicist, somelijer (Pula, 1952. – Zagreb, 2022.) bio je, čulo se, istinski pionir gastronomske scene u Istri.
U pripremi ove vrijedne knjige poslovica na istrovenetskom narječju, koje se zatim suptilno objašnjavaju hrvatskom inačicom, njegova je kći prenijela očeve radijske emisije s Radio Pule, bilješke i članke knjizi. Ona je sinoć izrazila nadu da će se u perspektivi njegove radijske emisije sistematizirati.
- Gostionice su svugdje mjesta najveće slobode mišljenja i demokracije. U gostioni i najpametniji čovjek ima pravo biti blesav, kazao je za sinoćnje promocije Dragutin Lučić Luce
Knjiga je podijeljena u jedinstvene tematske cjeline poslovica o hrani - prva cjelina bavi se poviješću i tradicijom pojedinih ugostiteljskih objekata, a zatim dolaze poglavlja o poslovicama s temom specifičnih namirnica i jela - o kruhu, palenti, maneštri, povrću, krumpiru, mesu, ribi, kolačima, vinu, blagdanima.
Dragutin Lučić Luce i Petra Lukež
"Sve priče isprepletene su razmišljanjima o gastronomiji i osobnim anegdotama. Strukturirana je kao svojevrsno putovanje kroz istarski gastronomski svemir Franka Lukeža", rekla je u ime nakladnika urednica knjige Anita Šikić.
"Franko Lukež zasigurno je najznačajniji istarski i jedan od ponajboljih hrvatskih gastro-novinara u povijesti pisanja o hrani i piću u Lijepoj našoj. Erudit, gastrozof, znatiželjni intelektualac nošen strašću prema iću i piću te životu, znao je o kuhanju više od kuhara i ugostitelja o kojima je pisao. Bio je istarski Mandić, Matvejević i Barbieri u jednom. Regionalnu specifičnost Istre sačuvao je prikupivši jezično blago: 1200 poslovica i izreka o hrani i piću, dodala je.
Posebno je zanimljiv dio kojim se otvara knjiga: "Prema nekim povjesničarima grad se dijelio na dvije Pule - tzv. pivsku Pulu i tzv. vinsku Pulu. Granica je prolazila današnjom obalom pa kod Doma branitelja pa gore cestom prema Monte Zaru. Lijevo je bio Stari grad, to je bila mletačka Pula, gostionice su se zvale talijanskim imenima i dominantna tekućina bila je vino.
A drugo je bilo novo naselje, austrijska Pula, po bulevaru, i ondje se pilo pivo. Naravno, jedni su govorili protiv drugih, jedni su govorili da su ovi previše ozbiljni, tko je vidio piti pivo, a drugi su govorili da su ovi pijanci. Već tada bilo je zanimljivo kako je gostionica na neki način napravila dva pola koji su supostojali, jer u gostionici nema svade, ali jedna je podjela već tada postojala."
Autor pogovora, filozof, publicist, novinar Dragutin Lučić Luce kazao je da je podjela na pivsku i vinsku Pulu vladala do odlaska Austro-Ugarske monarhije s ovih prostora, te da je dotad postojala posebna Pula (Pallazine i dalje) kojom je upravljala de facto austrougarska mornarica, kao i stara venecijanska Pula, od Giardina, Via Kandler itd.
- Gostionice su svugdje mjesta najveće slobode mišljenja i demokracije. U gostioni i najpametniji čovjek ima pravo biti blesav, nastavio je.
- Austrija, Češka i svi oni koji su iz tih krajeva dolazili u Pulu, odgojeni su na pivi, a mi smo na Mediteranu odgojeni na vinu. Friedrich Nietzsche optužio je cijelu njemačku inteligenciju da je postala sumorna, plačljiva, nikakva zato jer intelektualna omladina Njemačke pije pivo umjesto da pije vino. Nietzcheova optužba da pivo poblesavljuje ljude nije bez vraga i mi se moramo jako jako dobro zamisliti jer je Hrvatska jedna od rijetkih mediteranskih zemalja gdje se više pije piva nego vina, kazao je uvijek zanimljiv i duhovit Luce, naglasivši da je potpuna pogrešna predodžba o prežderavanju i opijanju. "Franko je bio toliko kultiviran", dodao je.
Frankov veliki prijatelj Boran Kalčić, autor predgovora istaknuo je da je Franko Lukež pravi sin Istre, njezin dobri duh i neumorni promicatelj i pregalac.
Franko je rođen je 1952. kao sin jedinac u skromnoj željezničarskoj obitelji u tada radničkoj i vojnoj Puli. Već u osnovnoj školi uči harmoniku i postaje jedan od najboljih učenika poznatog profesora Stanka Mihovilića. Ta će ga harmonika pratiti cijeloga života, za stolovima brojnih oštarija i u raznolikim, veselim društvima.
- Za Frankova djetinjstva Istra je još uvijek bila „sirotica" na tanjuru i u biblioteci. Skromno se živjelo, skromna je i spiza. Vjerujem da iz tih vremena potječe njegovo poštovanje prema osnovnim namirnicama i njihovoj kratkoj sezonalnosti. Kako bi znala reći njegova majka Josipa: „Jide se ča je od štajuna" ('Jede se ono sezonsko'), kazao je Boran, podsjetivši da je još 1982. godine, u izdanju „Istarske naklade" otisnuta prva zbirka recepata (pogrešno zvana kuharicom) pod naslovom: Istarska kuhinja: gastronomsko-turistički vodič, autora Franka Lukeža i Branka Lovrića.
- Jedan je to od prvih objavljenih tekstova koji popularizira istarska vina, a sadržava prve somelijerske savjete o sljubljivanju hrane i vina na teritoriju Istre. Ova, danas već mitološka „Istarska kuhinja" je u prvih desetak godina doživjela osam izdanja na hrvatskom, talijanskom, engleskom, njemačkom i slovenskom jeziku; u nakladi koja premašuje 100 000 primjeraka, zaključio je Kalčić.
Quello che a marzo mette fuor la testa è roba buona per la minestra.
Ono što u ožujku promoli glavu – odlični su sastojci za maneštru.
*
Uccelo che vola xe bon per la gola.
Ptica koja leti dobra je za nepce.
*
Gallina che canta ha fatto l‘uovo.
Kokoš koja kokodače snijela je jaje.
*
l pese deve nudar tre volte, la prima in acqua, la seconda nel’oio e la terza nel vin
Riba mora plivati tri puta: u vodi, u ulju i u vinu.
*
No xe bon vin se no’l stussiga el morbin.
Vino nije dobro ako ne pobuđuje veselje .
*
Ogni vin fà alegria se‘l se beve in conpagnia.
Svako će vino izazvati radost kad se pije u društvu.
*
Il vino per ‘l sapor, il pane per l’odor.
Vino daje okus, a kruh miris.
*
Troppi galli a cantar non fa mai giorno.
Previše pijetlova koji kukuriču nikad ne dozovu dan.
*
Non si può far la frittata senza rompere le uova.
Ako ne razbijete jaja, ne možete napraviti omlet.
*
Festa senza torta xe solo un incontro.
Fešta bez torte je samo susret, obično okupljanje.
