"PULEŽANI, VOLI VAS MANCE" Glumac u "Trokutu tuge" Zlatko Burić Kićo: 'NAIVOM PROTIV KAPITALA'

Na ugodno iznenađenje prisutne publike koja se sinoć natisnula u pulskom Klubu/knjižari Giardini na promociji monografije o kantautoru, likovnom umjetniku i strip crtaču Milanu Manojloviću Manceu, njen urednik Kornel Šeper nenajavljeno je, usred relativno formalne promocije koja je na trenutke zvučala kao 'in memoriam', telefonski nazvao Manceovu zagrebačku adresu, pritom ga na mobitelu ozvučivši.

To je iznenadilo i one manje upućene koji su doista mislili da je monografija posvećena pokojnom zanesenjaku s margine koji je prerastao u mitsku figuru zagrebačke underground scene. To ne čudi s obzirom na Manceovu višegodišnju povučenost iz javnog života.

- Puležani, voli vas Mance, kazao je ovaj umjetnik autentičnog minimalističkog stila, kojeg je pulska publika pozdravila snažnim pljeskom i uzvicima. 

Nezvanični 'gost večeri' bio je Zlatko Burić Kićo, dobitnik europskog Oscara nakon uloge u canneskom pobjedniku "Trokut tuge", osnivač prekretničke eksperimentalne kazališne skupine Kugla glumište, na pitanje moderatorice Vlatke Balinčić o prvom susretu s Manceom, kazao je da njegova prva sjećanja na Mancea nije muzika i gitare nego stan u Vlaškoj ulici u Zagrebu u kojem je Helena Klakočar okupljala ekipu, gdje je i on povremeno navraćao.

- Tamo se crtalo. Helena je strastveni crtač, a Mance je tada, koncem 70-ih, bio duhovit crtač. S tušem je je stvarao likove koji su pomalo bili izvan zemaljske teže, radeći čudne male pričice poput Harmsovih priča. To sam naknadno prepoznao i u njegovim pjesmama i glazbi, kazao je Burić.

Kada je kasnije, iz Danske dolazio kući, često je znao je s Mancetom odlaziti na "čagu po klubovima, što opskurnijim to boljim, od Samobora do nekih savskih mjesta".

- Čagali smo, ali to je istodobno bila neka vrsta te razmjene znakova i energiju, što je bilo važno i za moj i za njegov razvoj, kaže Burić.

U knjizi on upotrebljava danski izraz koji u prijevodu znači 'rušenje postojećih normi pomoću naivnosti bez granica", pa ga je pojasnio i pulskoj publici.

- Taj se izraz/usklik pojavio 80-ih godina u danskom punk kontekstu, kada se ta parola počela ponavljati na zidovima. To je meni izgledalo subverzivno, da naivni pogled ili naivni akt može doista biti subverzivan strukturiranom svijetu kapitala. Kad slušam Mancea i kad gledam njegove crteže, vidim to neodustajanje, to otkrivanje drugog, 'kosog' pogleda, a u tim minijaturama kad pjeva vidim puno ga oslobađajućeg, kazao je nadahnuto Burić.   

Aleksandar Zograf u knjizi se pojavljuje kao autor tri stripa koja su nastala prema Manceovim pjesmama, dok Helena Klakočar piše o njegovom likovnom radu i sudjelovanju u art kolektivu ZZOT.

Darko Rundek s pjesmom posvećenom Manceu: "Mance nas suočava/ sa užasom praznine/ /koja što je praznija/ manje je užasna/ i postaje skoro/ nježna// neizvjesnost/ iz koje izviru/ njegovi stihovi/ dragocjena je/ jer je prijateljica/ istine/ i mi to prepoznajemo//odlični su mu rifovi// rif čovječe/ to je konj/ žice zvone kao griva".

Strip velikog Aleksandra Zoografa