"Amarcord", remek djelo Federica Fellinija prvi će put oživjeti na pulskoj i riječkoj pozornici u režiji nagrađivanog argentinskog kazališnog umjetnika Luciana Delprata.
Premijera predstave je u petak u INK-u, a pulsko kazalište potpisuje koprodukciju s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca Rijeka, čiji će 14-eročlani glumački tim odigrati predstavu.
Nitko od "naših" pulskih glumaca ne glumi u ovoj predstavi, iako je doduše u INK-u jedan glumac (Luka Mihovilović, koji je ujedno i umjetnički voditelj), niti je itko iz INK-a u autorskom timu. Istina, u autorskom timu nije nitko ni iz riječkog HNK-a već vanjski suradnici.
Ovaj put, dakle, ne govorimo o predstavi nego o novcima, odnosno smislu i dosezima ovakve koprodukcije.
Na pitanje što čini dio INK-a u zajedničkoj proizvodnji "Amarcorda", ravnateljica INK-a Gordana Jeromela Kaić kaže da taj dio čine produkcijski troškovi, prostor, vrijeme i tehnička podrška u realizaciji predstave. Produkcija se posljednji tjedan, od 13. listopada, dovršava u INK-u.
Ravnateljica INK-a Gordana Jeromela Kaić: "Ova je predstava naša onoliko koliko i predstava riječkog HNK-a. Mi, zajedno s njima, odlučujemo kada će gostovati i gdje će otići"
- Produkcijske troškove čine troškovi autorskih prava, autorskih honorara, troškovi opremanja predstave (scenografija, kostimi i rekviziti), smještaj autorskog tima i ansambla za vrijeme rada na predstavi u Puli i za ovu predstavu iznose oko 250 tisuća kuna, veli ona.
Na našu konstataciju kako u ovoj predstavi nema nijednog pulskog glumca, odgovara da INK i inače nema svojih glumaca.
Na pitanje kako se uloženih 250 tisuća kuna vraća pulskom kazalištu, ona uzvraća: "Kazališta nisu tu da ostvaruju dobit. Jer, kad bi ona tako funkcionirala, tada javni novac ne bi ni trebao. Riječ je o financiranju javnih kazališta. Kazališta su tu da ostvaruju svoje programe (vlastite produkcije, gostovanja, glazbeno-scenski programi, dramski i plesni studio, suradnja s nezavisnom kulturnom scenom, institucijama u obrazovanju, raznim udrugama…) za koja su im proračunom osigurana sredstva za rad. Programska sredstva ulažemo u programe prema namjeni za koju su nam odobrena".
- Većina kazališta programska sredstva dobivaju kroz financiranje plaća glumaca i ostalih kazališnih umjetnika. Mi nemamo glumce na plaći, ali imamo programska sredstva kojima financiramo programe i najveći dio se odnosi na vlastitu produkciju koja podrazumijeva i koprodukcije. Koprodukcija je najisplativiji način ulaganja u vlastitu produkciju jer se troškovi dijele, a predstavi se osigurava dulji život i mogućnost većeg broja izvedbi, a najviše profitira publika (građani) koji imaju mogućnost uživati u umjetničkom djelu koje bi bilo nemoguće realizirati isključivo vlastitim sredstvima i ostalim kadrovskim i organizacijskim resursima. Unatoč tome, u predstavi ne tražimo isplativost! Što to znači u procjeni umjetničkog djela? To nije naša misija ni djelo. Pa nikad nećemo vratiti 250 tisuća kuna u proračun. Rijetke su predstave koje vrate uložena sredstva u produkciju, kao primjerice ‘Djevojačka večer’, kaže ravnateljica INK-a.
Na pitanje nije li gostovanje jeftinije od koprodukcije, ravnateljica kaže: "Gostujuća predstava nije naša predstava, ona je dio programa svakako, ali sukus postojanja naše institucije je ono što ona proizvodi, dakle ova je predstava naša onoliko koliko i predstava riječkog HNK-a. Mi, zajedno s njima, odlučujemo kada će gostovati i gdje će otići".
- Koprodukcija je stvar dogovora koproducenata o udjelu u zajedničkom projektu. Svatko ulaže resurse koje ima. I u ovoj koprodukciji su angažirani naši radnici, ali ne i glumci ili autori koji se ionako angažiraju po pozivu. Mi tako ne funkcioniramo. Rijeka ima pogon od 300 ljudi. Mi u koprodukcije stoga ulažemo naše resurse, a naši su resursi prostor, scena i novac. Ulaganjem u predstavu, ta predstava je naš produkt. O njenom budućem životu odlučujemo mi zajedno s HNK. U slučaju "Amarcorda", naš koprodukcijski udio je oko 50 posto troškova, u što nisu uključeni troškovi plaća riječkih glumaca, kao niti njihovi prostorni i radionički resursi (kostimi, scenografija, rekviziti i dr. izrađuju se u riječkim radionicama). Plaćaju se honorari autorima, dakle redatelju, scenografu, kostimografu, koreografu, asistentima i svim vanjskim suradnicima, materijal za izradu scenografije, kostima i drugo, nastavlja Gordana Jeromela Kaić.
Na pitanje ne bi li uloženih 250 tisuća kuna možda mogla iznositi godišnja plaća budućeg INK-ovog glumca, ona kaže: “U ovoj predstavi je angažirano 14 riječkih glumaca. Je li isplativo za dvije-tri produkcije godišnje imati na plaći 14 ljudi, ako godišnja plaća jednog iznosi najmanje 150 tisuća kuna? Je li to opravdano u kontekstu u kojem vi postavljate pitanje o isplativosti 250 tisuća kuna, postavlja ravnateljica INK-a retoričko pitanje.
Usput, kad pomnožimo brojke koje nam je sugerirala ravnateljica, takav bi 14-eročlani glumački ansambl koštao 2,1 milijun kuna godišnje, dok INK bez glumačkog ansambla, s 15 zaposlenih, godišnje troši 2,7 milijuna kuna.
Za rada na "Amarcordu"
Na pitanje je li po tome priča o vlastitom glumačkom ansamblu INK-a završena za sva vremena, Gordana Jeromela Kaić odgovara: “Da, ako će se u tome tražiti samo dobit. Neće se naći ekonomska računica koja bi opravdala plaće stalno zaposlenih glumaca, ali pitanje ansambla nije samo ekonomska računica već mnogo složenije pitanje društvenog i kulturnog kapitala".
Podsjetit ćemo da je ravnateljica našem portalu u siječnju izjavila da se 'kazalište bez ansambla teško može nazvati kazalištem'. Ponovit ćemo cijelu tu rečenicu: "Zaboravili smo to bogato naslijeđe. Pula ima zgradu kazališta punih 167 godina, a svo to vrijeme je svoj ansambl imala svega 22 godine; od 1948. do kraja 70-ih godina prošlog stoljeća. To što Pula nema ansambl društveni je fenomen. Pitanje kazališta je više političko nego kulturološko, a kazalište bez ansambla se teško može nazvati kazalištem".
Tada je ravnateljica pulskog kazališta kazala i ovo: "Uspjeli smo, eto, zaposliti barem umjetničkog voditelja koji je, ujedno, i naš jedini zaposleni glumac i producente što će, nadam se, biti platforma za buduće zapošljavanje glumaca."
