RADIKALNO ISTRAŽIVANJE ODNOSA - 12 godina suradnje Ulaya i Marine Abramović

U foajeu Cukrarne je prastari kombi francuske policije. Pored njega dvije velike crne vaze, Sunce i Mjesec. Na zidu je veliki ekran. Marina i Ulay hodaju danima po Kineskom zidu, hodaju mjesecima. Konačni susret na zidu u stvari je kraj dugogodišnjeg putovanja, ljubav se ugasila i prije stvaralačke smrti.

Ostala su djela, neka su i remek djela.

Tijekom 12 godina ljubavi i kreativnog suživota Marina Abramović i Ulay svijetu su isporučili ogromnu količinu materijala koji i dalje dubinski propitkuje i istražuje granice umjetnosti, ljudskih i ljubavnih odnosa, granice ljudskog tijela. Ta je suradnja radikalno izmijenila umjetničku sliku svijeta i performans etablirala kao vrhunski art.

Njihova umjetnost razara zidove, kulturne i političke podjele, umjetnost nije samo estetika nego i etika. Dvoje umjetnika i ljubavnika kreiralo je prostor sredine, umjetničko djelo postala je osoba za sebe, kroz stvaranje rodila se treća osoba, dupli organizam, art hermafrodit...

Cukrarna je jedan od kulturnih stupova nove Ljubljane. Dvjesto godina staro zdanje najveća je građevina u slovenskoj prijestolnici. Izložba "Art vital – 12 godina Ulaya i Marine Abramović" događaj je svjetske važnosti. Ljubljana je europski kulturni centar prepun relevantnih zbivanja.

Iako je Marina Abramović mega zvijezda svjetske umjetničke scena za ovu izložbu možda je najzaslužnija činjenica da je Ulay, pravim imenom Frank Uwe Laysiepen, zadnjih 11 godina svog života proveo u Ljubljani u kojoj je i umro. Izložba u Cukrarni svojevrsni je hommage tom njemačkom umjetniku koji je  život proživio u relativnoj sjeni svoje puno probitačnije ljubavne i umjetničke partnerice.

U foajeu je crni kombi u kojem su umjetnici nomadi godinama živjeli i putovali sa šarplaninkom Albom. Iznad vozača piše „Art is easy“, iz kombija dopire ženski glas koji izgovara brojeve od jedan do 2226. Riječ je o performansu u kojem Ulay 16 sati vozi u krug, stvarajući na asfaltu crnu auru dok Marina broji svaki krug. Performans „Odnos u pokretu“ odvija se ispred pariškog Muzeja moderne umjetnosti u sklopu Bienniala 1977. godine.

- Umjetnik mora razmišljati kao nomad, napisala je Abramović. Pokret, hod i interakcija središnja su tema  od samog početka njihove kreacije. U prvom performansu „Odnos u Prostoru“ Ulay i Marina hodaju i sudaraju se u galerijskom prostoru venecijanskog Biennala 1977. godine.  Od sudaranja u hodu preko tjelesnog udaranja u zid između ljubavnika i umjetnika ( Prekid u prostoru), iz mjeseca u mjesec rađaju se monumentalna djela. 11 godina kasnije susreću se i nepovratno odbijaju na Kineskom zidu u svom zadnjem performansu "Ljubavnici".

Izložba je koncipirana na nekoliko etaža Cukrarne. U podrumu su izloženi najznačajniji video dokumenti prvotnih performansa.

Naslovna fotografija izložbe nastala je tijekom beogradskog performansa „Udisanja/izdisanja“. Umjetnici imaju nosnice začepljene filterima od cigareta i međusobno razmjenjuju kisik i ugljični dioksid.

Za nas iz Istre zanimljivo je da su u prvoj polovici 1977. godine izveli veliki broj performansa između kojih su u svom kombiju živjeli u Grožnjanu. Marina Abramović je prije toga godinama ljetovala u Premanturi gdje je njena obitelj imala kuću.

U Bologni su 1977. godine izveli i "Imponderabiliju" (Ono što se ne može odvagnuti), performans tijekom kojeg su posjetitelji galerije morali proći kroz uski prostor između dvaju golih performera.

U Bologni je iste godine izveden i performans "Odnos u vremenu" u kojem su kose performera isprepletene, u istom mjesecu nastupili su i u Kelnu gdje su se 20 minuta šamarali.

Marina Abramović rođena je 1945. godine. Otac je bio partizanski oficir s titulom narodnog heroja. Ulay je rođen 1943. u Njemačkoj. Otac mu je bio Hitlerov vojnik. Godine 1979. u svom su amsterdamskom stanu upriličili performans "Komunističko tijelo/ Fašističko tijelo" u kojem su priredili svojevrsni rođendanski domjenak. Na jednom stolu bili su njemački proizvodi, na drugom ruski a na trećem rodni listovi. Marinin sa zvijezdom, Ulayev s kukastim križem. Postav performansa rekonstruiran je u ljubljanskoj Cukrarni.

Fascinantan je i video performansa „Rest energy“ u kojem Ulay drži nategnutu strunu i strelicu uperenu u Marinino srce dok ona u svojoj ruci drži luk. Mikrofoni bilježe otkucaje srca.

U Cukrarni je izložen i kaktus zamotan u bodljikavu živu za koji su umjetnici mislili da će, okružen žicom, otpustiti vlastite bodlje. Eksperiment nije uspio ali kaktus i danas živi u Marininim arhivima.

Performans "Nightsea crossing"(Noćna plovidba morem) izvodio se godinama sve do 1986. Tijekom dvadeset dva performansa koji su znali trajati i 16 dana umjetnici bi nepomično sjedili u tišini i gledali se.

Taj je performans bitan jer ga je Abramović, 25 godina kasnije, pod naslovom „ Umjetnica je prisutna“ sama izvodila u njujorškoj MOMI kada je danima sjedila i gledala se s tisućama posjetitelja koji su sjedili s druge strane stola. U dogovoru s Marininim menadžerom, navodno bez njenog znanja, u jednom trenutku s druge strane sjeo je Ulay. Marina se rasplakala i uhvatila ga za ruke. U muzeju MOMA taj trenutak smatraju jednim od najznačajnijim u svom djelovanju.

Nekoliko godina kasnije Ulay je teško obolio i od Abramović zatražio financijsko obeštećenje u svrhu liječenja s obzirom da je ona gotovo 30 godina komercijalizirala zajedničke performanse. Nažalost, Ulay svoj novac – oko 300.000 eura – dobio tek nakon sudske presude. Bio je i to svojevrsni performans. Ne toliko estetski, još manje etički. Nakon tog suda Marina i Ulay su se ipak pomirili i do njegove smrti ostali u dobrim odnosima.

U povijest će ući kao možda i najznačajniji umjetnički par.