Recenzija: Feministica homoseksualka, fanatična je redovnica

Bojala sam se života, pa sam izabrala da ga dam u samostan. Felicita

Priča koja počinje Benedettinom prodajom u samostan, u koji uskoro stiže i Bartolomea, u samostan pobjegla od oca koji ju je uzeo za partnericu, i braće koji je također seksualno iskorištavaju, ima dobar potencijal bavljenja tabuima statusa žena u obitelji i društvu, a posebice tabuom ženske seksualnosti unutar institucije crkve.

‘Benedetta’ je prošle godine ušla u konkurenciju za kansku Zlatnu Palmu, kao i za Queer Palm.

Previše (dobre) golotinje, a premalo smisla

No, kako već to ide kod Verhoevena (možda ga najviše pamtimo po neponovljivim ‘Sirovim strastima’ s kojim je ušao u konkurenciju za kansku Zlatnu palmu 1992., te po, odmah iza toga, potpunom debaklu ‘Plesačice’), prenaglašena je ženska golotinja i izražena tjelesnost.

Društvo ženskih filmskih kritičarki SAD-a to je osudilo i dodijelilo ‘Benedetti’ nagradu ‘Hall of Shame’, s obrazloženjem da je od istinitog događaja o drevnoj feministkinji Verhoeven napravio soft porn.

Komičnost na rubu trasha odlikuje i prilično bogati SF dio Verhoevenovog opusa.

Scene mučenja iz ‘Benedette’ koje ženama utjeruju strah u kosti, prikaz su doba kad je institucija crkve bila i zakonik, i sudac i porotnik, i izvršitelj kazne.

Verhoeven je na konferenciji za medije u Cannesu optužen za bogohuljenje u ‘Benedetti’, na što je odgovorio da su događaji iz filma nešto što se dogodilo u prošlosti te da je za njega optužba glupa.

Verhoeven se ovdje želi baviti licemjerjem crkve, posebice izopačenim crkvenim stavom o ženskoj seksualnosti i samom potencijalnom ženinom krivnjom bez dokazivanja, kojoj za prijestupe sude isto tako grješni muškarci.

Benedetta nakon svog prvog orgazma viče Isusovo ime; a i njezina je seksualna partnerica Bartolomea zadovoljava drvenim kipićem Majke Božje, koji je Benedetta sa sobom donijela kad je bila prodana u samostan kao djevojčica.

Scenarij koji su napisali David Birke i sam Verhoeven nastao je djelomično iz knjige ‘Immodest Acts’ (hrvatski prijevod ‘Nedolični čini’) autorice Judith C. Brown.

S Birkeom je Verhoeven počeo svoju suradnju na filmu ‘Elle’, iz 2016. godine. Prema knjizi ‘Nedolični čini’, redovnice su oduvijek bile kažnjavane za lezbijstvo, a ukoliko su koristile ‘instrumente’, kazna bi bila smrtna.

Soft porn povijesna drama ‘Benedetta’ želi imati idejne sličnosti s filmom ‘Demoni’ Kena Russella iz 1971., nastalim prema noveli Aldousa Huxleya ‘The Devils of Loudun’.

No, nedovoljna dubina glumačke izvedbe i nejasna struktura narativa, pozicioniraju ‘Benedettu’ daleko od ‘Demona’.

Vrhunac trasha, za pamćenje iz ‘Benedette’ definitivno je scena kada ljigavi nuncij (Lambert Vilson) prima Majku redovnicu za vrijeme ručka, a u to mu dolazi pomoćnica (koja izgleda kao njegova priležnica s dekolteom do pupka), govoreći da je trudna, i pritom izvadi svoju dojku iz koje istisne mlijeko.

Potencijalno moćna priča u kojoj ništa nije dotjerano do kraja

Usput budi rečeno, u filmu ‘Elle’ Verhoeven je iskonstruirao ženski karakter Michèle, žrtvu seksualnog nasilja, čiji silovatelj je izraženi katolik. Michèle (utjelovljuje je Isabelle Hupert, što je u njenoj bogatoj karijeri do sada jedina nominacija za Oscara) shvaća tko je siluje te počinje igru s njime.

Verhoeven je u ‘Elle’ dramaturški konstruktivno koristio nasilje i silovanje, koji su sastavni dio ljudskog bića, htjeli mi to ili ne; usputno istaknuvši koliko je za pogrešne pristupe ljudskoj, posebno ženskoj seksualnosti zaslužna crkvena indoktrinacija.

S filmom ‘Elle’ je ušao u konkurenciju za Zlatnu Palmu Cannesa, 2016., i to je njegovo režijski vrlo zrelo ostvarenje, odlično postavljenih karaktera i njihovih odnosa.

Inteligencija može biti vrlo opasna, dušo. Felicita

‘Benedettu’ je snimila francuska snimateljica Jeanne Lapoirie, a izvrsnu originalnu glazbu komponirala je Anne Dudley, s kojom je Verhoeven već surađivao i na filmu ‘Elle’.

Puno je svega natrpanog u taj ‘Bendettin’ scenarij, a nijedan od rukavaca nije završen da bismo u njega vjerovali u potpunosti, no priča ima mnogo dobrog materijala.

Iako je ovo povijesno biografska drama iz XVII. stoljeća, koja se događa u mjestu Pescia u Italiji u vrijeme kada je harala kuga, ne može se reći da film posve funkcionira.

Čak ni taj trashy pristup koji bi mogao biti konceptualno genijalan, nije dotjeran do kraja. Filmski je jezik Paula Verhoevena, koji je već u svom devetom životnom desetljeću, ovdje pomalo nezgrapan.

‘Benedetta’ je na programu Kina Valli još sutra, u nedjelju u 21.10 sati, u ponedjeljak u 17 sati te u utorak u 21 sat.