RECENZIJA FILMA 'BLIZU': Dirljiva nježnost i ranjivost muških karaktera

Belgijski kandidat za internacionalnog Oscara, emotivna je drama o odrastanju, u čijem je narativnom središtu 13-godišnjak Léo (izvrstan Eden Dambrine) i njegovo duboko, vrlo blisko prijateljstvo sa svojim vršnjakom, klarinetistom Rémijem (također izvrsni Gustav de Waele), koje završava tragično. Film se temelji na školskom iskustvu redatelja i scenarista Lucasa Dhonta, a tematizira emotivnu ovisnost, ali i strahove od osude okoline, što sve zajedno rezultira neočekivanom tragedijom u osjetljivom, formativnom životnom razdoblju.

U njihovoj dobi, još vjerojatno ne u potpunosti osviještena kao ni razjašnjena, iznimna prisnost kao i privrženost koju dječaci pokazuju, primjerice zajedničko spavanje kod jednog od njih ili pri školskom odmoru izležavanje jednog na trbuhu drugog, aludira na nešto više od prijateljstva. Rémi je koncentriran na Léa, dok Léo želi sklopiti prijateljstva i s drugima. Školska kolegica ih upita jesu li oni par, na što Léo odgovara da je njihov odnos posebno dubok, poput bratskog. No, nakon tog pitanja počinje njegovo promišljanje o njihovoj bliskosti, a tako počinje i njegovo odbijanje, kako on kasnije i obrazlaže Rémijevoj majci (također izvrsna Émilie Dequenne) u epilogu.

Emotivnost muških karaktera kroz odličan dramaturški tok

Otprilike na polovici trajanja uratka, događa se velika tragedija nakon koje pratimo suočavanje s njom i proživljavanje boli, te vraćanje natrag u životnu kolotečinu koja neće moći nikad više biti ista. Uz redatelja, ko-scenarist je i Angelo Tijssens, s kojim je Dhont već surađivao na svom prijašnjem filmu.

Izvrsnim dramaturškim nabojem i odličnim filmskim pripovijedanjem, Dhont nas je in medias res uveo u odnos dvaju dječaka, a vrlo brzo i u njihovu okolinu. Zatim je, ne prikazavši u slici niti definiravši eksplicitno dijaloški tragediju o kojoj se radi - o kojoj naslućujemo i saznajemo kroz reakcije i razvoj emotivnih procesa karaktera, emotivnu dubinu postignutu u prvoj polovici filma izradio u tanke niti boli, tuge, prihvaćanja tragedije i Léove pokušaje nošenja s osjećajem krivnje.

Stalno sam u procesu nadilaženja samog sebe, pokušavam nadići vlastita redateljska ograničenja. Iz tog me razloga oduvijek privlače, čak i fasciniraju, karakteri koji mogu srušiti deklaraciju da su unutarnji ili vanjski, kojima je čak i hitno da budu takvi kao što im je hitno i postizanje nečeg drugog.

(Lucas Dhont)

Bliskost i emotivnost dvaju dječaka je nešto što pretežito pratimo u prvom dijelu, dok se u drugom dijelu otvara emotivnost svih likova, gdje se može istaknuti dirljiva nježnost i ranjivost muških karaktera, koji time predstavljaju antipod svim realitetima koji veličaju nezdravu muškost, mačoizam i bježanje od iskazivanja osjećaja i slabosti.

Sve su glumačke izvedbe izuzetno nježne i tankoćutne, a izvedbe oba dječaka glumca su odlične i vrlo pomno pripremljene. Dhont je zapazio Dambrina pri vožnji vlakom, svidjela mu se njegova ekspresija lica dok je govorio te ga je upitao bi li igrao ulogu Léa, na što je Dambrine odmah pristao.

Vizual i atmosfera

Prekrasnim pejzažima i prirodom, Dhont zaokružuje likove, opisuje njihove životne prostore i navike. Tim vizurama autor ne pribjegava isključivo jer oni žive u ruralnom dijelu Belgije, već pokazuje i životne pozive Léovih roditelja, koji se bave agrikulturom i uzgojem sadnica cvijeća. U tome im Léo i njegov brat pomažu, što Léu i olakšava traumatski proces.

U Dhontovom su fokusu nijanse emocija, dubina i senzibilnost odnosa dvaju dječaka, česti su krupni kadrovi i kadrovi blizu, kao i usporeni kadrovi zajedničkih radosnih trenutaka dječaštva i igara. Montažno je film odlično riješen, snažna atmosfera bliskosti i dubine odnosa postepeno je izgrađena. To je iznimno bitno za ovakav film, jer tema, ali i proces likova u drugom dijelu, proizlaze iz odnosa postignutog u prvoj polovici. Ističe se i balans filmskog pripovijedanja pri objašnjavanju odnosa dječaka; zatim tankoćutno prikazan Léov osjećaj krivnje koji ga izjeda te vrlo neobičan odnos Léa i Rémijeve majke, koji se otvaraju u drugom dijelu uratka.

Film je izvrsno snimio Frank van den Eeden, redateljev suradnik i na njegovom dugometražnom prvijencu ‘Djevojka’, za kojeg je Dhont nagrađen FIPRESCI kritičarskom nagradom, Camera d’Or (nagradom za debitantski film) te Queer Palmom u Cannesu 2018. godine. Također, dosadašnji Dhontov suradnik skladatelj Valentin Hadjadj, autor je originalne, izuzetno lirske glazbe koja daje dimenziju više odnosu dječaka te izvrsno dočarava prazninu nakon tragedije.

Film Blizu na prošlogodišnjem je Festivalu u Cannesu osvojio Grand Prix. U konkurenciji za Oscara za najbolji film koji nije na jeziku s engleskog govornog područja, natječe se sa suvremenim njemačkim antiratnim epom Na Zapadu ništa novo Edwarda Bergera; argentinskom povijesnom dramom Argentina, 1985 redatelja Santiaga Mitre; irskom dramom o odrastanju Tiha djevojka, redatelja Colma Bairéada te poljskim filmom ceste EO, o simpatičnom magarcu, redatelja Jerzya Skolimovskog. Dodijela nagrade Oscar po našem je vremenu u noći s 12. na 13. ožujka.

Film 'Blizu' (eng. Close) na programu Kina Valli je od danas do 15. ožujka. Današnja projekcija počinje u 17 sati.