RECENZIJA FILMA "KORZET": Dok žene krvnički stežu torzo ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa

Poput mnogih vladarica koje znamo iz povijesti ali i filmskih ostvarenja, i carica Sissi živi kao privilegirana, ali usamljena sponzoruša. Tako se u vojvotkinji Elisabeth Amalie Eugenie, carici Austrije i kraljici Mađarske, uz uživanje blagodati na luksuznom dvoru i drugim imanjima, koja protiv volje svog supruga posjećuje putujući sama, rasplamsao feminizam.

Povijesno biografska drama ‘Korzet’, austrijske redateljice i scenaristice Marie Kreutzer, prikazana je utorak, 25. listopada na Zagreb film festivalu, u sklopu programa Posebne projekcije.

Za ulogu carice Sissi, luksemburška je glumica Vicky Krieps, koje se sjećamo iz ‘Fantomske niti’ Paula Thomasa Andersona, na ovogodišnjem Festivalu u Cannesu nagrađena za najbolju žensku ulogu unutar programa Izvjestan pogled. Iz kostimografskog pogleda ove dvije Kriepsine uloge su slične, te u njima njezina vitka figura i elegancija dolaze do izražaja.

Život carice Elizabete

Radnja periodno kostimirane drame ‘Korzet’, događa se kroz godinu dana nakon što je carica napunila 40 godina, točnije, nije više mlada. Odričući se većine hrane, trenirajući jahanje i mačevanje, Elizabeta mnogo pažnje pridaje svom izgledu, trudeći se ostati mršava. Galami na dvorjanke kako nemaju snage jače pritegnuti njezino donje rublje, izrađeno od kitove kosti.

Pri mjerenju njenog struka u korzetu, širokim krojačkim metrom u uvodnim kadrovima, prepunom dvoranom Kina Kinoteka odjeknuli su uzdasi i uzvici čuđenja, kod pretežito ženske publike.

Nakanila sam umrijeti. Samo nisam bila dovoljno vješta (carica Elizabeta)

Da, to je upravo ono zbog čega je sve više filmskih ostvarenja na ovakve teme, poput izvrsnog ‘Spencer’ Pabla Larraina od prije nekoliko godina, te ‘Maria Antoinetta’ redateljice Sophie Coppole, iz 2006. Današnji redatelji i redateljice sve su osjetljiviji na apsurde života žena koje su sklopile (najčešće ugovorene) brakove s raznim vladarima iz daleke, ali i recentne prošlosti, prisilno se pokoravajući običajima i tradicijama. Zbog svega toga su se životi vladarica često pretvarali u ogromnu i neizrecivu patnju, koju se uguravalo pod tepihe pretjeranog materijalnog obilja kojeg su pritom uživale.

Elizabetin karakter u tadašnjem vremenu

S jedne strane opsjednuta smrću, a s druge probuđene želje za za učenjem, radom i sudjelovanjem u vođenju monarhije, te velike empatije za život običnog čovjeka, Elizabeta postaje nezadovoljna, buntovna i ponaša se neprikladno, ne poštujući protokole za vrijeme objeda kao ni dvorsku tradiciju. Njezino je ponašanje pomalo neshvatljivo svjetonazoru supruga Franje Josipa I (Florian Teichtmeister). Pa ju je on podsjetio na njenu dužnost prilikom udaje za njega i u braku s njim, a to je ‘samo predstavljanje kraljevstva’.

Njihov odnos kao i njezin karakter, izvrsno su predočeni momentom kad ona njemu priskrbljuje mladu ljubavnicu, dajući joj upute što car voli, te kako i kada može.

Povijesno je pomalo netočan film, obzirom na odabir dijela glazbe, kao i intravenozne upotrebe heroina u sedamdesetim godinama devetnaestog stoljeća. Vanjski izgled velikog putničkog broda u završnim kadrovima ne odgovara prikazanom periodu. No, Kreutzer nije opsjednuta povijesnim detaljima, kao što i ne mora biti u igranom filmu, već naglasak daje ekscentričnom ponašanju kao i subverzivnom karakteru vladarice u kojoj se uslijed depresije i zapostavljenosti, prirodno javlja želja za izjednačavanjem s muškarcima u svemu. Njezino lupanje šakom o stol netom nakon što je njezin suprug učinio isto u razgovoru, izvrstan su prikaz toga, bez riječi.

Redateljičin komično jogunast pristup odlična je protuteža dvorskoj hermetičnosti i konzervativizmu onog doba. Izvrsna kostimografija Monike Buttinger, te scenografija Karoline Maes i Gottlieba Pallendorfa pridonose ugođaju perioda, naglašavajući važnost karaktera upravo u tom povijesnom razdoblju, pri tadašnjim uvjetima.

Uloga carice Sissi

Snimateljica Judith Kaufmann izvrsno je snimila film, gdje se ističu prekrasne scene noćnog plivanja carice s jednim od svojih udvarača, u jezeru pod sumaglicom; kao i gornjim rakursom postignuta pompoznost pri vođenju ljubavi carskih supružnika. Uloga carice Sissi proslavila je austrijsku glumicu Romy Schneider, koja je o njoj snimila filmsku trilogiju kad je imala sedamnaest godina (Sissi, pedesete godine prošlog stoljeća), što joj je donijelo svjetsku slavu. Za lik, za to vrijeme neprilagođene carice, Schneider je izjavila da joj se zalijepila za kožu poput zobene kaše, metaforički predočujući koliko je ta uloga emotivno zahtjevna.

Krieps je isti karakter odigrala vrlo autentično, pritom se vješto se koristeći s tri europska jezika (njemački, francuski i engleski), a u filmu čujemo kratko i talijanski jezik. Caričini iznenadni histerični ispadi smijeha, kao i stroga naređivanja sluškinjama, te gracilan scenski pokret kako u grubljim aktivnostima poput mačevanja ili pak nježnijim poput koketiranja, utjelovljuju ekscentričnu vladaricu, jednim novim svjetlom. Tome je mnogo doprinijela i lakoća prikaza karaktera, te već spomenuta režijska prozračnost kojom je Kreutzer režirala svoj šesti dugometražni uradak.

Ovo je izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima.

O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa.

Ocjena filma 4 / 5

‘Korzet’ je još jednom na programu sutra (u subotu) u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.