RECENZIJA FILMA "LUZZU": Poetski igrani film koji pršti emocijama

Jesmark (Jesmark Scicluna) malteški je ribar, vlasnik tradicionalne malteške drvene brodice luzzu koju je naslijedio od svojih predaka, unatrag mnogo koljena. On i njegova supruga Denise (Michela Farrugia) imaju sinčića Aidena koji treba posebnu njegu. Jesmark se trudi kako bi na lokalnoj dražbi prodao što više ribe, no ide mu sve slabije. Propisi zabranjuju izlov određene ribe, a ribare sve češće provjeravaju i vlasti. Očajni Jesmark kreće zabranjenim putem izlova tijekom lovostaja i obavljanjem ilegalnih poslova za lokalnog ‘ribljeg’ moćnika.

Njegova brodica pušta vodu, te se on odlučuje za remont, koji ga također košta. Sve to utječe i na odnos Jesmarka i Denise.

Intenzivno plavih i žutih boja tradicionalne malteške drvene ribarske brodice te općenito prekrasnog kolorita, dugometražni igrani prvijenac redatelja Alexa Camillerija, odraslog u malteškoj obitelji u Minesotti, emotivna je poema o tradiciji koja izumire i svijetu ljudi kojima je život more. Malteški jezik kojim se pretežito govori u filmu, kao i kultura i vizure, rijetko su zastupljeni u svjetskoj i europskoj kinematografiji, a ovo je jedan od izvrsnih primjeraka.

Autentičan prikaz malteških ribara i njihova financijska neodrživost

Jesmark Scicluna, kao i drugi ribari, naturščici su koje je Camilleri odabrao radi vjernijeg prikaza ribarskog života, priča i sudbina. Vrijednim ribarima nemilosrdni vjetrovi birokracije prijete mnogo snažnije nego oni morski s kojima su od pamtivijeka suživljeni. Jesmark Scicluna na prošlogodišnjem je Sundanceu nagrađen za najbolju glumačku izvedbu.

David Scicluna glumi Jesmarkovog prijatelja koji se, pokušavajući mu pomoći, želi pridržavati pravila. U stvarnom životu, njih dvojica su rođaci. Camilleri, kao povratnik u svoju domovinu impresioniran je ribarima i dao im je da improviziraju, da rade ono što bi i inače. Izvrsno je iskoristio njihovu prirodnu povezanost i na tome izgradio snažan dramski odnos koji zapravo nije dramski nego životni, u čemu i jest najveća snaga ovog filma.

Bila jednom jedna brodica. Nije pripadala nikome. U isto vrijeme, pripadala je svakome.

Camilleri, redatelj, scenarist i montažer, sa snimateljem Léom Lefèvreom snima svakodnevne zadatke ribara: hvatanje ribe, pakiranje u stiropor boxove s ledom za transport, čišćenje ribe, krpanje mreže, dovlačenje zabranjene sabljarke na brod, popravke drvenog broda.

Ritualnost tradicijskog posla, te predanost i najmanjem detalju priča životnu priču malteškog ribara, pokazujući njegov identitet isprepleten tradicijom. Sunce, šum valova i promet na cestama u dubini, vrlo su realistični i srž su Jesmarkovog habitusa, koji ovdje ima snažniju dramsku funkciju od samog karaktera.

Jesmarkovo posrnuće u nedozvoljene i kriminalne radnje učinjeno je iz njegove ljubavi prema luzzu, tradiciji, obitelji i ribolovu; tako on postaje kriminalac iz očaja i nužde. Ovo je filmski prikaz modernog Jean Valjana. Jesmark nije razbio izlog kako bi ukrao kruh, no motiv zbog kojeg kreće u nešto što je u današnjem svijetu zabranjeno iz istih je pobuda, a način kako je to postigao tipičan je podvig ‘snalaženja’ u današnjim sistemima - zaobilaženje zakona i zamračivanje, kako bi se zaradilo.

Šareni, duboki i tihi svijet filma ‘Luzzu’

Scena u kojoj Jesmark priča svom sinu, pitajući se nosi li ta brodica isti duh nakon što su svi dijelovi zamijenjeni posebno je dirljiva jer pokazuje i koliko mu je stalo i koliko je nemoćan.

Šareni, duboki i tihi svijet filma ‘Luzzu’ godinama se stvarao, ali nestaje munjevito. Vrlo dobro je raspoređeno i iskorišteno filmsko vrijeme, te film ima odličnu dinamiku koja pridonosi dramskoj funkciji. ‘Luzzu’ je ploveći portret svijeta koji se mijenja i prikaz čovjeka koji pokušava preživjeti promjene koje mu je nametnuo novi svijet.

Ovaj film, uz to što je komentar mračne strane globalizacije i moderne trgovine, prikazuje i povratak korijenima, naglašavajući specifičnosti tradicije koja je poharana kapitalističkom potrebom za brzinom proizvodnje, nabave, isporuke i ubrzanog tempa života koji je ostao bez sluha za suptilnije tonove. Nježno talasanje modrih valova, senzualna je zvučna kulisa koja dočarava idilu ribarskog mjesta u kojem bi vrijeme htjelo stati, ali od brzine novog doba, nije u mogućnosti.

Dirljiva scena kad David otisne mala Aidenova stopala žutom bojom na preuređenu brodicu, poetična je i emotivna, ponajviše jer je Jesmark svjestan da se na njegovog sina tradicija neće nastaviti, te da je upravo on taj koji ju je primoran prekinuti.

Naturalna mistika stvarnosti kao i autentičnost naturščika koji su svoji na svom prirodnom okruženju, izvanredno je filmično uklopljena u ovu melodramu. Nije ovdje stvar u sentimentalnoj vezanosti za kojekakva nasljeđa, već o dijelu kolektivnog duha, koji povezuje čak i one koji se time izravno ne bave, no sve je to u svijetu orijentiranom pretežito na financijsku dobit, neodrživo. Nešto estetski slično je i Chloé Zhao koristila u ‘Songs My Brother Taught Me’ i ‘Jahaču’, te u manjoj mjeri i u Oscarom nagrađenom ‘Zemlji nomada’.

Prirodnost habitusa naturščika u prikazu osnova je dramaturgije ovog poetskog igranog filma, koji pršti emocijama dok govori o životima koje su ljudi silom prilika napustili. ‘Luzzu’ je film autentičnog koncepta i tankoćutnog prikaza, s izrazito autorskim i vrlo promišljenim pristupom.

Film se prikazuje u Kinu Valli u ponedjeljak u 19.20 sati, u utorak u 21 sat te u srijedu u 19 sati.

Ocjena filma 4.5/5