SERIJA IRMA VEP: Prozor u svijet filmske industrije

Miri se u početku to učinilo lakom ulogom i dobrim izgovorom za boravak u Francuskoj, no na kraju je ispalo mnogo više od onog što je očekivala. Genijalni Vincent Macaigne, u ulozi je luckastog, nerijetko i neurotičnog redatelja Renéa Vidala, po kojem je ovo dugački film, a ne serija. Tu je i Lars Eidinger, također jedan od glumački jakih doprinosa, s izvrsnom izvedbom ekscentričnog glumca Gottfrieda von Schacka.

Snažna glumačka postava, jača od narativa

Glumci su ti koji podižu ovaj ‘film u filmu’ na viši nivo nego što zaslužuje, jer su osam nastavaka serije, svaki po pedesetak minuta, povremeno dosadni. Onima koji nisu upoznati s detaljima produkcije i samog snimanja serija, posebno europskih produkcija, te problemima i situacijama koje se događaju pri tom dugotrajnom procesu, radnja može biti neinteresantna za praćenje, no može ih lako i uvesti u peripetije tog svijeta.

U filmskom je smislu vrlo dobro prikazan svijet redatelja, dvojbe, nesigurnosti i složenost rada s glumcima, kao i fascinacija, te na koncu, po potrebi, i zaobilaženje scenarija. Vrlo je dobro predočeno koliko je to zapravo osobni posao i za redatelja, i za glumce, te koliko je njihov karakter bitan, kod samog odnosa a i uživljenosti u ulogu. Vjerno je prikazan ambivalentan položaj glumaca, zatim njihova konkurencija - počevši od popularnosti lika kojeg glume unutar narativa, pa sve do ‘blagodati’ koje svatko od njih uživa na setu, te naposljetku i njihovi samački životi nakon seta, dok izbivaju iz svojih država, kontinenata, obitelji i ‘života’.

Svi lažu o svojim ovisnostima, inače ne bi bilo filmova.

lik redatelja Renéa Vidala

Assayas je 1994. snimio film Irma Vep. Redatelj je u filmskoj verziji imao sporednu ulogu, no sad ima dovoljno vremena da se nesretnik polako prži raspadom umjetničkih ali i afektivnih razmjera, što je Macaigne iznio maestralno. Jak glumački ansambl, i dobra karakterizacija osebujnih likova kakve se može sresti na internacionalnom filmskom setu, najsnažnije su karike ove serije, koje podižu i ojačavaju narativ.

Vincent Macaigne ovdje pokazuje nevjerojatan raspon sposobnosti i izvrsnost izvedbe redatelja koji se ponaša poput rječitog arapskog trgovca umjetninama, no u slijedećem času već postaje nazi diktator. Nakon svega toga redovito ide na psihoterapiju na kojoj je manji od makova zrna.

Redatelj i kreator Olivier Assayas

Estetika redatelja i kreatora serije, Oliviera Assayasa, vrlo je prepoznatljiva, iako je u formi televizijske serije, a Assayas je poznat po tome da ne podnosi televiziju. Režija kao i montažni slijed sekvenci, pokreti kamere, narativni tok i zapleti, tipično su Assayasovi. Ljubiteljima njegovog dosadašnjeg rada, razloga za gledanje ima na pretek.

Olivier Assayas francuski je redatelj, scenarist i filmski kritičar, u svom već duboko sedmom životnom desetljeću, dugogodišnji je suradnik prestižnog filmskog časopisa Cahiers du Cinéma. Filmski je aktivan s kraja sedamdesetih godina, no više je eksponiran u XXI stoljeću. Iako mu je nekolicina filmova ušla u glavnu selekciju Festivala u Cannesu, dosad je 2018. nagrađen za režiju za triler Stilistica, u kojem Kristen Stewart igra glavnu ulogu.

Originalnu glazbu, često razornu poput tupe glavobolje, no i vrlo senzualnu, a istovremeno i arhaičnu kao i vampiri, napisao je nekadašnji frontman i gitarist Sonic Youtha, Thurston Moore. Avangardna, pomalo i ludujuća glazba, ispunjava i nadopunjava scene, pojačavajući dinamiku i intrigantnost. Moore se inspirirao glazbom iz filma Ispod Kože, redatelja Jonathana Glazera, koju je komponirala čelistica Mica Levi. U filmskoj verziji Irme Vep, Assayas je također koristio glazbu Sonic Youtha.

Komični misterij s queer elementima

Tek se pri kraju šeste epizode, pa sve do završetka, počne otpetljavati blago misteriozni dio, koji je pomalo i smiješan. Assayasovi uradci su često dijelom misteriozni, ali i komični. Ovdje najveća komičnost leži u redateljevom pristupu (i nastupu) temi koju glumci prihvaćaju, i pokušavaju odigrati najbolje što mogu, unutar svojih svjetova s kojima se istovremeno bore.

Mira je ostavila svog bivšeg partnera, glumca, radi svoje nekadašnje asistentice Laurie. Laurie je nju pak ostavila kako bi se udala za redatelja Hermana, s kojim je Mira snimila jedan od svojih uspješnih blockbuster projekata. Kad René naprasno nestane sa seta, igrom slučaja Herman preuzima režijsku palicu. Genijalno je prikazan strah kojeg redatelji imaju od snimanja, kao i njihov strah od suočavanja s jednako uplašenim glumcima, kroz komične perfidne spletkarije na setu. Ovdje progovara dugogodišnje Assayasovo iskustvo.

Filmovi su portal u neki duhovni svijet.

lik Irme Vep

Mirina borba i spajanje s likom Irme Vep jedna su od glavnih niti radnje. Sama borba da završi snimanje, ostane pribrana uslijed turbulencija na setu i u privatnom životu, te zadrži samosvijest, zapravo su srž njezinog zaigranog karaktera, uhvaćenog u mrežu zlikovke Irme Vep koju igra, čija ju energija obuzima. Vikander je vjerno odglumila glumicu koja često nije sigurna igra li ulogu ili živi svoj život.

Serija Irma Vep je na Festivalu u Cannesu nominirana za Queer Palm, a svi su nastavci dostupni na HBO MAXU od 25. srpnja.

Ocjena 3.5/5